U cijelosti donosimo, preuzetu od Informativne katoličke agencije, homiliju pape Franje na misi koju je predvodio na svetkovinu svetih Petra i Pavla u subotu, 29. lipnja 2024. u bazilici sv. Petra u Vatikanu:
HOMILIJA SVETOGA OCA
Misa na svetkovinu sv. Petra i Pavla
29. lipnja 2024.
Pogledajmo dva apostola Petra i Pavla: ribara iz Galileje kojega je Isus učinio ribarom ljudi; farizejskog progonitelja Crkve kojeg je milost preobrazila u evangelizatora naroda. U svjetlu Božje riječi nadahnimo se njihovom pričom, apostolskim žarom koji je obilježio njihov životni put. U susretu s Gospodinom doživjeli su istinsko uskrsno iskustvo: bili su oslobođeni i pred njima su se otvorila vrata novoga života.
Braćo i sestre, uoči jubilarne godine, usredotočimo se na sliku vrata. Naime, Jubilej će biti milosno vrijeme u kojem ćemo otvoriti Sveta vrata kako bi svatko mogao prijeći prag tog živog svetišta, koje je Isus, i u njemu živjeti iskustvo Božje ljubavi koja oživljava nadu i obnavlja radost. Čak i u priči o Petru i Pavlu postoje vrata koja se otvaraju.
Prvo čitanje ispričalo nam je priču o Petrovu oslobođenju iz tamnice; ova priča ima mnogo slika koje nas podsjećaju na iskustvo Uskrsa: epizoda se događa za vrijeme blagdana beskvasnih kruhova; Herod podsjeća na lik egipatskog faraona; oslobođenje se događa noću kao što se dogodilo i Izraelcima; anđeo daje Petru iste upute koje su dane Izraelu: brzo ustani, opaši se, obuj sandale (v. Dj 12,8; Izl 12,11). Dakle, ispričan nam je novi izlazak: Bog oslobađa svoju Crkvu, oslobađa svoj narod koji je u okovima i ponovno se pokazuje kao Bog milosrđa koji podupire njihov put.
I te noći oslobođenja najprije se čudesno otvaraju vrata zatvora; zatim, za Petra i anđela koji ga prati kaže se da se nalaze pred “željeznim vratima koja vode u grad; ona im se sama otvore” (Dj 12,10). Ne otvaraju vrata, otvaraju se sama. Bog je taj koji otvara vrata, on je taj koji oslobađa i utire put. Petru je – kako smo čuli iz Evanđelja – Isus povjerio ključeve Kraljevstva; ali on doživljava da je, da bi otvorio vrata, Gospodin prvi, On nam uvijek prethodi. Također je zanimljivo: vrata zatvora otvorena su snagom Gospodina, ali On ima teškoća pri ulasku u kuću kršćanske zajednice. Za onoga koji je bio vrata misli da je bio duh i ne otvara mu. Kako često zajednice ne nauče tu mudrost da otvaraju vrata.
I put apostola Pavla prije svega je iskustvo Uskrsa. Naime, najprije ga preobražava Uskrsli na putu za Damask, a zatim u neprekidnoj kontemplaciji raspetoga Krista otkriva milost slabosti: u stvari, kad smo slabi – kako navodi – upravo tada smo jaki, jer se više ne držimo sebe, nego Krista (v. 2Kor 12,10). Zgrabljen od Gospodina i razapet s njime, Pavao piše: “Ne živim više ja, nego živi u meni Krist” (Gal 2,20). Ali cilj svega ovoga nije intimna i utješna religioznost; kao što nam neki pokreti danas predstavljaju u Crkvi: duhovnost iz dnevne sobe. Ne. Naprotiv, susret s Gospodinom raspiruje evangelizacijski žar u Pavlovu životu. Kako smo čuli u drugom čitanju, na kraju svog života izjavio je: “Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi” (2Tim 4, 17).
A kako bi ispričao kako mu je Gospodin dao toliko prilika za naviještanje Evanđelja, Pavao se služi slikom otvorenih vrata. Tako se o njegovom dolasku u Antiohiju zajedno s Barnabom kaže da “kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve učini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere” (Dj 14,27): da i poganima otvori vrata vjere. Jednako tako, obraćajući se zajednici u Korintu, piše: “Vrata mi se otvoriše velika i uspješna” (1Kor 16,9); i pišući Kološanima on ih ovako potiče: “Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata riječi te propovijedamo otajstvo Kristovo” (Kol 4,3).
Braćo i sestre, dva apostola, Petar i Pavao, imali su to iskustvo milosti. Iz prve ruke iskusili su djelo Boga koji im je otvorio vrata unutarnjeg zatvora, ali i pravih zatvora u koje su bili zatvoreni zbog Evanđelja. I, nadalje, otvorio im je vrata evangelizacije, kako bi mogli iskusiti radost susreta s braćom i sestrama novonastalih zajednica i kako bi mogli svima donijeti nadu evanđelja.
I mi se pripremamo otvoriti Sveta vrata ove godine. Braćo i sestre, danas oni koji su u prošloj godini bili imenovani nadbiskupima metropolitima primaju palij. U zajedništvu s Petrom i po uzoru na Krista, vrata ovcama (v. Iv 10,7), pozvani su biti revni pastiri koji otvaraju vrata Evanđelja i koji svojom službom doprinose izgradnji Crkve i društva otvorenih vrata.
I želim s bratskom ljubavlju pozdraviti izaslanstvo Ekumenskog patrijarhata: hvala vam što ste došli izraziti zajedničku želju za punim zajedništvom između naših Crkava. Šaljem i srdačan pozdrav mom bratu, mom dragom bratu Bartolomeju.
Neka nam sveti Petar i Pavao pomognu otvoriti vrata našega života Gospodinu Isusu, neka zagovaraju za nas, za grad Rim i cijeli svijet. Amen.
