Homiliju porečkog i pulskog biskupa Ivana Štironje upućenu na misi slavljenoj u povodu obilježavanja 81. obljetnice stradanja Zrinjana u nedjelju 8. rujna 2024. u Zrinu prenosimo u cijelosti.
Draga braćo u biskupstvu, braćo i sestre u Kristu,
Srdačno vas sve pozdravljam. Biskupu Vladi zahvaljujem na pozivu da mogu zajedno s vama danas biti ovdje, komemorirati žrtve Zrina, moliti za pobijene stanovnike ovoga mjesta i šire, kao i za preživjele koje je zlo i mržnja zavila u crno.
Poseban pozdrav vama, dragi Zrinjani i vama potomcima Zrinjana koji ste se okupili na ovoj Kalvariji koja je samo jedna od mnoštva Kalvarija hrvatskog naroda.
Prije nekoliko godina, u prigodi jednog posjeta Sisku, biskup Vlado mi je poklonio knjigu o povijesti Zrina i stradanju Zrinjana. Bio je to moj prvi susret s ovim mjestom. Vrativši se kući u Hercegovinu, toga istog popodneva i noći pročitao sam knjigu. Nisam je zapravo ispustio iz ruku dok je nisam cijelu pročitao.
Bio je to moj prvi susret sa „Žrtvama genocida u Zrinu“, koji se dogodio o blagdanu Rođenja Blažene Djevice Marije te kobne 1943. Nije mi poznato da se igdje u svijetu dogodio tako krvav pokolj o Rođendanu Blažene Gospe i to od onih koji se predstavljaju da časte Bogorodicu.
Strašno mi je zazvučala rečenica: „Na Malu Gospu 1943., zvona župne crkve su zadnji put zvonila i zadnji put je održana procesija kod crkve Svete Marije Magdalene. Idući dan, Zrin je izbrisan s lica zemlje“. Nimalo manje tužna spoznaja bila je to da se nakon Domovinskog rata i uspostave Hrvatske države nije ništa učinilo kako bi se barem donekle ispravila nepravda, i kako bi se Zrinjanima vratila oduzeta imovina te se konačno u Zrin na svoja ognjišta vrati hrvatski živalj i život, da se vrate barem oni koji to žele.
Poznato nam je jako dobro da je Kalvarija mjesto gdje je raspeta Istina i Pravda, mjesto tuge i boli, mjesto sjećanja na pomrčinu sunca i tamu u sred bijela dana.
A kako i ne bi bila tama kad je raspeto sunce pravde, Sin Božji, Onaj koji je došao u ime Gospodnje, onaj koji je mislio, pričao i činio samo dobro. A razapeše ga zločinci koji su jedno mislili, drugo govorili a treće činili.
Prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije (35,4-7a) danas nam tako zorno poručuje: „Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da vas spasi!“
Možda smo zbunjeni jer se ne ostvaruje proroštvo Izaijino: Slijepci još nisu progledali, hromi još nisu prohodali, gluhima se još nisu uši otvorile, nijemi još nisu progovorili. Sve se zapravo odvija suprotno tomu. Oni koji vide pretvaraju se da ne vide; oni koji govore glume da su nijemi; oni koji čuju pretvaraju se da ne čuju; oni koji znaju što se ovdje dogodilo pretvaraju se kao da ništa ne znaju, i da bude još gore glume da se nikakvo zlo nije dogodilo.
Na ovo mogu samo reći i ponoviti prvu rečenicu Izijina teksta: „Budite jaki, ne bojte se“. Braćo i sestre, budimo jaki i nebojmo se. Vjerujmo, ne bojmo se jer Isus je s nama. On nam jamči: Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.
Prisjetimo se da se Izaijino poroštvo o dolasku Sina čovječjega, spasitelja i otkupitelja svijeta, obistinilo gotovo sedam stoljeća nakon najave. Bogu ništa ne znače naša stoljeća. Bog je vjeran svojim obećanjima, On sam hita da nas spasi.
Kalvarija, križ, raspeće Isusa koji je jedina Istina i jedina Pravda nisu posljednja riječ. Život ide dalje. To potvrđuju naši mučenici toga vremena: bl. Alozije Stepinac, bl. Miroslav Bulešić, bl. Jula Ivanišević i sestre Drinske mučenice. Raspeće i križ je samo posljednji dah i atom zemaljskoga života koji ujedno najavljuje novi život, uskrsnuće i vječnost.
Sv. Jakov u svojoj Poslanici, koju maločas čusmo (Jak 2,1-5), kaže: „Braćo moja! Vjeru Gospodina našega Isus Krista slavnoga ne miješajte s pristranošću“. Vjera u Isusa Krista ne može ići s pristranošću niti s politikom. Kraljevstvo Božje nije za jednoga čovjeka niti za jedan narod. Vjera je ponuda svima, svim ljudima dobre volje.
Okupili smo se danas u vjeri u Isusa Krista, Uskrsloga Gospodina našega, Spasitelja i Otkupitelja. Zato dopustimo da svjetlo Uskrsloga Isusa u potpunosti obasja ovo mjesto i razbije kalvarijsku tamu i zlo. Kaže sv. Jakov: „Čujte, braćo moja ljubljena: nije li Bog one koji su svijetu siromašni izabrao da budu bogataši u vjeri i baštinici Kraljevstva što ga je obećao onima koji ga ljube“.
Dragi moji Zrinjani! Nije mi strana vaša patnja i tragedija. Strahote koje su pogodile ovo vaše mjesto i vaše obitelji, pogodile su, nažalost i bezbroj mjesta i bezbroj obitelji širom naše domovine Hrvatske, Bosne i Hercegovine pa i dalje gdje žive Hrvati. Pa i osobno mogu posvjedočiti o sličnoj tragediji kako svoga rodnog kraja tako i svoje obitelji.
No moram posvjedočiti još nešto važnije a to je da je Bogu moguće dati da iz staroga panja nikne mladica i da iz pepela nikne život. Nije li se to dogodilo i ovdje. Ova divna crkva je potvrda da se na Kalvariji rađa život, da umjesto tame dolazi svjetlost, da Kalvarija mijenja lice, umjesto smrti postaje mjesto života, umjesto poraza postaje mjesto pobjede. Umjesto: „Raspi, raspni ga“, odjekuje: „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine“, „Uskrsnuo je, nije ovdje“; „Što tražite mrtvoga među živima“?
Uz ovu podignutu crkvu koja je vidljivi znak podizanja iz pepela i početak novoga života u Zrinu, vi ste kao potomci pobijenih Zrinjana također znak Božje brige za vas. Roditelji nekih od vas, protjerani su kao djeca iz ovoga mjesta, danas su tu kao ponosni i čestiti ljudi. Iz pobijenih i prognanih obitelji sa Zrina, brojni su sinovi i kćeri koje je Bog učinio bogatašima u vjeri i baštinicima novoga života u Isusu. Neka mi bude dopušteno spomenuti barem jednoga, a to je naš biskup Ivica, čiji su roditelji kao djeca protjerani sa Zrina, i na čijoj su se obitelji obistinile riječi 126. psalma: „Išli su, išli plačući noseći sjeme sjetveno, vraćat će se s pjesmom noseći, noseći snoplje svoje“. Ovakvih primjera je više među vama danas ovdje.
Sv. Marko u svom evanđelju donosi događaj ozdravljenja „gluhog mucavca“ (Mk 7,31-37). Isusu je dovoljna samo jedna riječi: „Otvori se“. I evo čuda! No uvjet da se dogodi čudo je vjera. Tamo gdje nema vjere, tamo nema čuda.
Otvorimo se vjeri u Isusa kako bi se dogodilo čudo ozdravljenja i novoga života u nama i po nama. Otvoreni obraćenju i novomu životu zasigurno ćemo moći i osobno posvjedočiti: „Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti“.
U predslovlju o Blaženoj Djevici Mariji čitamo da je Gospa obasjala svijet „vječnim svjetlom, Isusom Kristom“, po kojemu anđeli hvale Božje veličanstvo, „klanjaju se Gospodstva i dršću vlasti“. Ljudski gledano, mnogi bi htjeli vidjeti kako to dršću ozloglašene vlasti, no ipak nije to najvažnije. Najvažnije je da ljudi spoznaju snagu Božju, da svojim životom prihvate Istinu i pravdu kao temeljno bogatstvo te svojim očima progledaju i prihvate ozdravljenje.
Kao pomoć i primjer vjere na putu obraćenja stoji Blažena Djevica Marija čiji rođendan danas Crkva slavi. Kao što je Bog učinio čudesan zahvat u trenutku njezina začeća u utrobi majke Ane, kao što je učinio čudesan zahvat u trenutku kad je začela svoga Sina Isusa, tako je spreman učiniti čudesan zahvat obraćenja u srcu svakoga čovjeka. Molimo danas na tu nakanu, da se ovakvo zlo nikomu i nikada ne dogodi.
Kao što je Gospa stajala na Kalvariji pod križem svoga Sina Isusa, tako stoji na ovoj našoj Kalvariji, gleda u moje i tvoje lice moleći za nas i predajući svomu Sinu sva naša trpljenja i boli. Molimo je da našoj domovini i svim ljudima izmoli milost kako bi Isus stavio ruke na gluhe mucavce u znak ozdravljenja, obraćenja i prihvaćanja istine. Amen.
