U četvrtak 31. listopada 2024. uoči svetkovine Svih Svetih brojni su mladi diljem Požeške biskupije sudjelovali u molitvenim bdijenjima koja se još nazivaju „Holywin“ ili „Svetost pobjeđuje“. Za mlade grada Požege i okolice bdijenje se već petnaestu godinu održalo u Župi sv. Leopolda Mandića, a pripremili su ga mladi spomenute Župe, članovi Križarske organizacije bl. Alojzija Stepinca.
Program bdijenja započeo je euharistijskim slavljem koje je predvodio požeški biskup msgr. Ivo Martinović u zajedništvu s domaćim župnikom Jozom Jurićem i drugim svećenicima djelatnima u gradu Požegi. Na početku svete mise predsjednica Križara Klaudija Miličević je uputila riječ dobrodošlice biskupu Ivi i svim sudionicima slavlja, a nakon pozdrava župnika Jurića darovala je biskupu krunicu koju su izradili mladi ove Župe. Zahvaljujući na pozivu i pozdravu biskup je kazao kako je euharistijsko slavlje znak zajedništva koje nam Gospodin daje po svojoj prisutnosti. „Večerašnji program ima za cilj posvijestiti nam kako se Bog daruje i dolazi nam ususret na različite načine. Večerašnje bdijenje je radost Crkve koja se okuplja u svetosti onih koji nam govore od početka Crkve do danas. Crkva je oduvijek slavila bdijenja uoči velikih svetkovina. Večeras želimo bdjeti kao zajednica koja je svjesna milosti koje Bog daje po svecima. Oni su svjetlo u tamama naših života, u našim krizama i nejasnoćama. Oni nas pozivaju da zajedno s majkom Marijom slijedimo put svetosti koju je Krist darovao i na koju nas poziva.“
Biskup je započeo homiliju tumačeći naviješteni evanđeoski ulomak u kojem Isus na križu predaje učeniku Ivanu Mariju za majku. Kazao je kako je Marija postala Ivanova učiteljica i majka te je posvijestio vjernicima kako je Isus svakoga od nas povjerio svojoj majci. Istaknuo je potom kako je Marija imala važnu ulogu u povijesti spasenja, ali i u životu brojnih svetaca te je kazao kako je svaki svetac častio Mariju kao majku i učiteljicu svoga života u vjeri. Ustvrdivši kako je Marija svojom svetošću privlačila druge, predstavio je ukratko živote sedmero mladih svetaca. Naglašavajući kako su svi ostvarili svetost u životnoj dobi između 15. i 33. godine života, poručio je mladima kako sveci nisu neke nedostižne osobe, nego upravo suprotno, bliske mladima svojim životom, svježinom i ljubavlju prema čovjeku i Bogu.
Razmišljanje je nastavio primjerom sv. Lovre, đakona i zaštitnika Požeške biskupije. „Rođen je 225. godine u Valenciji u Španjolskoj. U Rimu je podnio mučeništvo u 33. godini života.“ Ustvrdivši kako su ovih dana u Valenciji poplave odnijele 158 ljudskih života, pozvao je mlade da, promišljajući o sv. Lovri, mole za žrtve u Valenciji. Predstavio je potom bl. Ivana Merza iz Banja Luke. „Naš hrvatski katolički laik, vrsni propovjednik, vojnik i poliglot rođen je 1896. godine, a umro u 32. godini života. Temelj njegove vjere i života bili su žrtva, euharistija i apostolat.“ Biskup je nastavio govoriti o životu sv. Ruže Limske, dominikanke koja je rođena u Peruu u Limi 1568., a umrla u 31. godini. Kazao je kako je tijekom cijelog života činila pokoru, osnovala je kontemplativni ženski samostan u južnoj Americi i brinula se za siromašne. Potom je približio mladima primjer bl. Miroslava Bulešića koji je rođen 1920. u Svetvinčentu u Istri. Kao svećenik podnio je mučeništvo za vjeru u 27. godini života, a euharistijski Isus i ljubav prema Crkvi bili su temelj njegove vjere i svećeništva. 
Zatim je predstavio život sv. Male Terezije od djeteta Isusa koja je rođena u Francuskoj 1873., a umrla sa 25 godina. Istaknuo je njezin „Mali put“ vjere koji je obilježen redovitim i svakodnevnim dobrim dijelima te je kazao kako ju je papa Ivan Pavao II. proglasio crkvenom naučiteljicom. Kao šestog mladog sveca biskup Ivo je prikazao sv. Dominika Savija koji je rođen 1842. godine u Italiji, a umro je kao petnaestogodišnjak koji je osobito štovao Isusa i Mariju. Naposlijetku je progovorio o životu talijanskog blaženika Carla Acutisa koji je rođen u Londonu 1991. godine, a umro je u dobi od šesnaest godina. „Papa Franjo proglasio ga je blaženim 2020. godine. Taj je mladić imao posebno nadahnuće za euharistiju. Euharistijski Isus bio je temelj njegovog životnog opredjeljenja: svakodnevna sveta misa, pričest, tjedna ispovijed. Nadahnuće za postavljanje izložbe euharistijskih čuda dobio je tijekom posjeta izložbe projekta ‘Meeting’ u Riminiu te je u njezinu izradu uključio i roditelje i dvije i pol godine rada. Istražio je više od 136 priznatih euharistijskih čuda koja su se dogodila tijekom povijesti Crkve u sedamnaest različitih zemalja te je izradio njihov virtualni muzej. Njegova je izložba euharistijskih čuda poslije njegove smrti obišla svih pet kontinenata. Ova euharistijska čuda su potvrda Isusovog božanstva te da je u kruhu i vinu uistinu prisutno tijelo i krv Isusova. To je temelj za našu duhovnost, za našu vjeru, za našu svetost“, poručio je biskup. Podsjetio je potom mlade na poziv koji je uputio papa Franjo u apostolskoj pobudnici „Gaudete et exsultate“: „Ne bojte se svetosti. Ona ti neće oduzeti snagu, život, radost, nego baš naprotiv. Doći ćeš do toga da postaneš ono što je Otac osmislio kad te je stvorio te ćeš biti vjeran samome svome biću. Ovisiti o njemu oslobađa nas od ropstva i daje nam da upoznamo svoje dostojanstvo. Ne boj se stremiti za višim, dopusti da te Bog ljubi i oslobodi. Ne boj se dopustiti Duhu Svetom da te vodi. Svetost te ne čini manje ljudskim jer ona je susret tvoje slabosti sa snagom milosti Božje.“
Biskup je na kraju kazao kako je primjerima svetaca nastojao potaknuti mlade da budu svjesni kako im je svetost bliska. „Ne treba se bojati svetosti. Ovi sveci nisu bili drugačiji od nas. Oni su živjeli svoju vjeru, ljubili su Boga, svoje bližnje i Crkvu te su svojim životom slijedili uzor Isusa i Marije. To je poticaj nama večeras da budemo svjesni kako su svi sveti koje sutra slavimo poziv da budemo u svojoj osobnoj svetosti i u svojoj vjeri oslonjeni na onoga koji nas je stvorio i koji je izvor svetosti – Boga i Isusa Krista. Gospodinov put želimo slijediti i na njemu ustrajati kako bismo imali svjetlo života.“ Pozvao je mlade da slijede Marijin primjer, da ju prihvate kao majku i učitelju te da se u svim izazovima utječu njezinu zagovoru.
Nakon euharistijskog slavlja prefekt požeškog Kolegija Matej Filipović održao je katehezu na temu „Evo ti majke!“ (Iv 19,26). Na početku izlaganja prefekt Filipović je podsjetio mlade na proročku dimenziju Božje Riječi te je za njezino primanje istaknuo važnost strpljivosti. Upozorivši ih na problem suvremenog čovjeka koji sve želi odmah i sada, pozvao ih je da nastoje više slušati jedni druge i međusobno razgovarati. Pojasnio im je potom kako je kateheza nešto što odzvanja u našem srcu, a to se ne mora nužno ostvariti odmah, nego može i u budućnosti. U središnjem dijelu kateheze progovorio je o značenju pojma „Holywin“ koji nam doziva u svijest kako svetost pobjeđuje najvećeg čovjekova neprijatelja – đavla. To neprijateljstvo između sotone i ljudskog roda pojasnio je na temelju svetopisamskih izvještaja, a opisao ga je u četiri “udara”.
Na prvome mjestu naveo je strah. „Jedna od prvih negativnih emocija koju osjeća čovjek jest strah. ‘Pobojah se jer sam gol.’ (Post 3,10) Neprijatelj sije strah u srce čovjeka kako bi uništio njegovo dostojanstvo“, kazao je prefekt Filipović te se osvrnuo na novozavjetni izvještaj o navještenju. „Prve riječi anđela nisu bez razloga ‘ne boj se, Marijo’ (Lk 1,30). Majka nije imuna na tvoje strahove, Majka ih razumije, Majka ih prihvaća, Majka je tu. Majci pričaj o svojim strahovima. Evo ti Majke da ti pomogne u tvojim strahovima“, kazao je voditelj kateheze. Potom je kao drugi „udar“ naveo želju za svemoći i uklanjanjem granica. „Bog od početka postavlja granicu svome stvorenju. Postaviti granice znači točno znati tko je tko. Ako si stvorenje, nisi Stvoritelj. Upravo je to jedan od razloga zašto je u Edenu stablo spoznaje dobra i zla. Nama je potrebna granica koja nas čuva i koja je spasonosna za nas“, poručio je Filipović te ponovno zaključio primjerom Blažene Djevice Marije. „Majka je poštovala granice. Znala je tko je Stvoritelj, a tko je službenica. Evo ti majke s kojom možeš Isusa rađati iz svoga srca za ovaj svijet unatoč granici i nedostacima! Takav kakav jesi.“ Na trećem je mjestu naveo prebacivanje krivnje i odgovornosti. To je potkrijepio primjerom iz Knjige postanka u kojem je zmija zavela Adama i Evu te je kazao: „Molimo Isusa za micanje osjećaja krivnje! Uzmimo križ koji je od Boga nama poslan, a ne koji smo si stavili sami. Neka Isus makne nepotrebne osjećaje krivnje koje smo si sami nametnuli ili su nam ih drugi namijenili.“ Na svršetku kateheze naveo je stalnost i ustrajnost u borbi. Podsjetio je kako je u Knjizi postanka navedeno da je zametnuta borba i neprijateljstvo između čovjeka i đavla te je pozvao mlade da ustraju u toj borbi. Kazao je kako je Isus do Kalvarije ustrajao i spašava čovječanstvo po svojoj ustrajnosti. Zaključio je ponovno primjerom Blažene Djevice Marije te kazao: „Evo ti Majke koja je do kraja ustrajala. Evo ti Majke koja stoji pod križem. Evo ti Majke koja ne bježi, koja čvrsto stoji. Evo ti Majke koja zna tvoje unutarnje borbe.“ Svoju katehezu prefekt Filipović je zaključio poručivši kako se posljednja i presudna borba između čovječanstva i sotone dogodila na Kalvariji te su njoj pobijedili Krist i njegova majka Marija.
Nakon kateheze mladi Križari su izveli scenski prikaz u kojem su uprizorili izazove obitelji koja proživljava krizu zbog očeve ovisnosti o alkoholu. U predstavi su prikazali posljedice ovisnosti i njihovo odražavanje na međuljudske odnose, ali i snagu molitve kojom se može pobijediti svako zlo. Potom je uslijedilo euharistijsko klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom koje je predvodio župni vikar Tomislav Varela, a program je završio u pastoralnoj dvorani zajedničkim druženjem svih sudionika.
