SLAVONSKI BROD (TU) – FOTOGALERIJA – AUDIO – VIDEO – Tradicionalni hodočasnički dan Gospi Brze Pomoći, 8. u mjesecu travnju, okupio je u svetištu i Župi Gospe Brze Pomoći, uz brojne hodočasnike, i članove Odbora za karitativnu djelatnost pri Župnim pastoralnim vijećima, volontere župnog Caritasa, Caritasove korisnike i obitelji koje su tijekom 2024. godine krstile peto ili šesto dijete s područja 
Slavonskobrodskog, Garčinskog, Sibinjskog, Velikokopaničkog i Đakovačkog dekanata. Svi oni, njih oko 70, sudjelovali su u Hodočašću nade koje je povodom Godine jubileja 2025. organizirao Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije pod vodstvom ravnatelja, preč. dr. Drage Tukare, a uz srdačno gostoprimstvo domaćeg župnika Župe Gospe Brze Pomoći, vlč. Anđelka Cindorija.
Hodočašće nade započelo je okupljanjem i duhovnim nagovorom u dvorani pastoralnog centra koje je održao preč. Tukara te predstavljanjem novog projekta u koji se uključio Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije, a koji je predstavio pomoćnik ravnatelja Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, mr. Mišo Lukačević. Sudionicima su potom uručeni simbolični darovi – letci s rasporedom Caritasovih proslava Jubilejske godine (Slavonski Brod, Aljmaš, Šumanovci), prigodna molitva te platnena vrećica s logom Caritasa i Jubilejske godine. Uslijedila je prilika za ispovijed, sudjelovanje na središnjem misnom slavlju hodočasničkog dana koje je predvodio preč. Tukara te u procesiji do oprosne crkve Gospe Brze Pomoći gdje su svi prisutni molili potpuni oprost.
Uloga kršćana u Godini jubileja
U svom nagovoru ravnatelj Tukara zapitao se tko je hodočasnik i pojasnio: „Koliko smo samo koraka napravili u životu jedni za druge? Koliko ste puta došli u ovo svetište? Koliko ste puta učinili korake da biste drugome pomogli? Bezbroj, bezbroj koraka. Koliko ste puta došli u Caritas za pomoć? Koliko ste u Caritasu kao volonteri napravili koraka kao hodočasnici da biste pomogli drugima? Koliko, doista, to zna samo 
Gospodin. I zato želimo prije svega u ovom Jubileju zahvaljivati Bogu. Jubilej je zahvaljivanje za ono što možemo učiniti jedni drugima; milosno vrijeme zahvaljivanja Gospodinu za njegove darove, za vrijeme koje imamo, za razne potrebe, posebno za obraćenje, pomirenje i pokoru.“
Ističući kako je uloga kršćana u jubileju, prije svega, 
preuzimanje odgovornosti, ravnatelj Tukara uputio je zahvalu djelatnicima i volonterima koji svjedoče Boga pred svijetom ljubavlju prema bližnjima, te korisnicima koji vjeruju u Caritas. Naglašavajući kako svi trebaju biti odgovorni jer ljubav je odgovorna, preč. Tukara uputio je da bi Caritas bez Boga bio samo humanitarna organizacija te naglasio: „Jako nam je važno da u Caritasu imamo ljude koji vjeruju u Boga i koji pomažu u ime Boga.“ Uputio je zatim da uvijek s nadom treba gledati i ići prema naprijed, te da hodočasnici nade uvijek na kraju kažu „Bit će dobro!“ jer nada ne postiđuje, Bog nas neće postidjeti.“
„Paketi radosti“ i zahvalnosti
Mr. Lukačević prisutne je zatim upoznao s projektom „Paketi radosti“ koji će Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije, ukoliko dođe do njegove realizacije, provoditi kao partner Caritasa Sisačke biskupije. Radi se o prijavi na natječaj za projekt financiran iz Europskog socijalnog fonda, Programa učinkoviti ljudskih potencijala i Državnog proračuna pod nazivom „Ublažavanje siromaštva pružanjem pomoći najpotrebitijim osobama podjelom hrane i osnovne materijalne pomoći u Regiji Panonska Hrvatska“. Projekt će trajati tri godine, a bit će omogućena podjela paketa hrane svaka tri mjeseca, paketa higijenskih potrepština dva puta godišnje te jednom godišnje podjela sredstava za čišćenje, paketa školskog pribora i paketa posteljine. Mr. Lukačević uputio je volontere u njihova eventualna zaduženja kada krene realizacija projekta i zahvalnost što će se moći osloniti na njihovu pomoć, kao i na pomoć župnika koji će biti informirani o početku projekta.
Za riječ se zatim javio korisnik Caritasove Pučke kuhinje u Slavonskom Brodu, Marijan Jagodić jer je imao potrebu iskazati zahvalnost djelatnicima i volonterima Caritasa. Opisujući svoju životnu situaciju, ostanak bez posla te ostale okolnosti, rekao je kako se tada nije imao kome obratiti, nije imao što jesti, tražio je što će – te susreo osobe koje su mu puno pomogle i izišle u susret. „Teško je doći na ručak nakon svega što se dogodi u životu, ali nije samo stvar u hrani. Stvari je kada se oni vama nasmiju. Kada vam kažu Dobro je, bit će bolje. Daju vam nadu. Pozovu vas da se pomolite, pozovu vas… Znači to su ljudi koji su baš blagoslovljeni“, rekao je Jagodić te djelatnicima i volonterima poimence zahvalio.
Mali znak pažnje za čovjeka u potrebi znak je dobre Crkve
Uslijedilo je misno slavlje, prije kojega su korisnici, volonteri i djelatnici Caritasa imali priliku za ispovijed. S obzirom da je toga dana u ovoj slavonskobrodskoj župi bila velika preduskrsna ispovijed, na raspolaganju je bilo dvadesetak svećenika. Uz preč. Tukaru, u koncelebraciji je bio domaći župnik Cindori, a liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti župni zbor pod ravnanjem s. Ksenije Leko.
Svoju propovijed preč. Tukara temeljio je na litanijskim zazivima Posudo duhovna; Posudo uzorne pobožnosti te je promišljao o Blaženoj Djevici Mariji kao od Boga izabranoj posudi, koja pred navalom grijeha nikada nije pukla, nikada se u boli i očaju svog iskustvenog života nije raspala te je za kršćane predivan dar milosti i Božje pomoći. Naglašavajući kako je pobožnost Blažene Djevice Marije konkretna te ona na svadbi uočava da vina nemaju, 
preč. Tukara uputio je kako je važno i u ovom današnjem vremenu i društvu primijetiti da nekomu nešto nedostaje, da mu treba pomoć, konkretna pomoć, a nakon toga treba poslušati i Marijine riječi – Što god vam Isus kaže, to učinite. Upućujući sve prisutne hodočasnike da su među njima korisnici, volonteri, članovi karitativnih odbora pri Župnim pastoralnim vijećima te djelatnici Caritasa, 
preč. Tukara je rekao: „Ovdje su danas oni koji žive, rade i vole Caritas. Željeli smo posjetiti ovo hodočasničko mjesto i zajedno s vama doživjeti proslavu ljubavi, i to konkretne ljubavi koja je Caritas… Vjerujem da svatko od vas dolazi iz svoje župne zajednice u kojoj prepoznaje, kao Marija, one koji su u potrebi. I vjerujem da poznajete one u vašoj neposrednoj životnoj sredini potrebne ljudske i 
karitativne pomoć.“
Obratio se zatim potrebitima rekavši: „Doista se radujem i pozdravljam one koji trebaju Caritasovu pomoć, koji tijekom čitave godine zovu i pitaju, mole da im se pomogne i na najmanji mogući način, jer ručak je doista važan. Prazan tanjur, prazna posuda, prazan hladnjak, prazan novčanik je teška situacija. Toga smo svjesni. Stoga želimo kao Isus i kao Caritas svjedočiti ljubav prema onima koji su u potrebi…“
Na kraju homilije ravnatelj Caritasa je zaključio: „I stoga u ovoj Godini jubileja želimo djelovati s ljubavlju, s nadom, i biti hodočasnici nade. Jedna utješna riječ, mali paket, mali znak pažnje za čovjeka u potrebi znak je dobre Crkve, dobre župne zajednice, dobroga vjernika… Naš život usmjeren je prema pomoći drugome, prema tome da ispunimo nečije posude, a Blažena Djevica Marija divna je – najjača posuda – jača od bilo kojeg porculana, posebno za one čiji je život raspadnut, težak, čiji je svaki dan sve teži i teži radi neimaštine materijalnoga, ali i onoga duhovnog. Pozivam vas sve da posude svoga života ispunite pobožnošću prema Isusu, a Marija nam poručuje: Što god vam Isus kaže, to činite.“
Ostala misna slavlja hodočasničkog dana predvodili su: domaći župni vikar Josip Vuksanović, domaći župnik Cindori, župnik brodske župe Duha Svetoga Krešimir Čutura s kojim su hodočastiti i njegovi župljani te župnik Župe Svete obitelji Domagoj Lacković s kojim su također hodočastili njegovi župljani. M. Kuveždanin
