GUNDINCI/SIKIREVCI (TU) – Na uočnicu blagdana svetih Joakima i Ane 25. srpnja 2025. župljani Gundinaca i Sikirevaca drugu godinu za redom zajedno su hodočastili na staro groblje Grac gdje se nekada nalazila kapelica svete Ane, danas nažalost srušena. Groblje je to predaka tih dviju župa koji su sahranjivani od 1776. do 1881. godine.
Misno slavlje predvodio je vlč. Drago Marković, župnik Župe sv. Nikle iz Sikirevaca, a koncelebrirali su vlč. Josip Dominković, gundinački župnik i domaći sin preč. Drago Tukara, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije. Pjevanje je animirao zbor iz Sikirevaca. Prije misnoga slavlja izmoljene su litanije sv. Ane.
Započinjući homiliju vlč. Marković je rekao: „Nakon prošlogodišnjeg okupljanja ovdje na groblju Grac koje je ostvareno zahvaljujući plemenitoj inicijativi mladih Gundinčana i preč. Tukare, evo nas ponovno ovdje na ovome „neobičnom“ groblju koje na prvu ne odiše skladno kao što mnoga naša groblja jesu skladno uređena. Ipak ovaj spomenik, ova ledina jesu mjesto zbilje, a ne nepovratne prošlosti. Ovo mjesto iako je nijemo, ono nam puno toga želi reći. Iz tog razloga jesmo ovdje i uživamo u govoru ovog stoljetnoga groblja.“
Nadalje je govorio o blagdanu svete Ane, te je naveo: „Blagdan sv. Joakima i Ane kojega smo danas ovako prigodno anticipirali ostaje za nas. Dao Bog da i ubuduće bude tako: dan zahvale Bogu za taj veledar majčinstva i očinstva te dan sjećanja na naše pretke. Večeras ovdje, kod svete Ane, hodočastimo da zahvalimo Bogu za sve majke i očeve, bake i djedove našega kraja vjerujući da su baš oni bili najveća dragocjenost i životna snaga naše povijesti i naše sadašnjosti. Jer Bog nas je preko njihove otvorenosti daru života, darivao novim životima djece koju su oni prihvaćali, rađali, podizali i čestito odgajali, i u svakakvoj oskudici, siromaštvu i bijedi. Oni su vjerovali da su djeca najveći Božji blagoslov i najveće bogatstvo narod. Oni su rađali i odgajali svoju djecu da budu dobri i vjerni zaručnici, supruzi i roditelj. Zato s punim uvjerenjem i zahvalnošću tvrdimo da je kroz sve vjekove upravo obitelj bila najveće bogatstvo naroda Hrvatskoga.“
Župnik Marković homiliju je završio obraćajući se grobovima preminulih koji u sjeni križa Kristova upućuju na božanske horizonte vječnosti i besmrtnosti, a župljani „svojim odlaskom upozoravaju da se u ljubavi predamo Onome, kome vi pođoste, da se iz ljubavi dajemo – bližnjemu – jer će nas zagrljaj groblja i zagrljaj vječnosti sve u Bogu izjednačiti.“ Na kraju misnoga slavlja vlč. Marković je blagoslovio je groblje.
Od prošlogodišnjeg hodočašća i govora da bi se prema zapisima groblje trebalo urediti, u dogovoru sa općinama Gundinci i Sikirevci posađene su sadnice lipa. Preč. Tukara govorio je o potrebi daljnjeg održavanja i očuvanja groblja te planu izgradnje kapelice posvećenoj svetoj Ani.
Na hodočašću je sudjelovalo stotinjak župljana od onih najmlađih do najstarijih iz navedenih Župa, a put je bio dug 5,5 kilometara te je trebalo sat i pol pješačenja do dolaska na samo groblje. Barbara Mihić
