31. siječanj 2024.
Na inicijativu i poziv s. Cecilije Tomkić, župljani tri srijemske župe, predvođeni župnikom vlč. Lukom Ivkovićem, hodočastile su 30. siječnja u samostan Milosrdnih sestara sv. Križa u Srijemsku Mitrovicu
SR. MITROVICA (TU) – Povod ovom hodočašću je mogućnost dobivanja potpunog oprosta za vlastite grijehe, grijehe starih i nemoćnih kao i grijehe naših preminulih kojima je potrebno Božje milosrđe i oproštenje. Tako se tridesetak župljana okupilo ispred crkve u Čereviću i osobnim automobilima preko Fruške gore krenuli u samostan u Srijemsku Mitrovicu. Došavši u samostan slavili su misu i ispred jaslica izmolili Vjerovanje, Očenaš, Zdravo Mariju, molitvu na nakanu Svetoga Oca.
U prigodnoj homiliji župnik je naglasio važnost vjerničke žrtve i odricanja u duhovnome rastu, ali i prepoznavanja mogućnosti za osobni rast. Bog nas poziva, traži nas i daje nam ozdravljenje duše i tijela. Ono što je potrebno jest odvažiti se i krenuti na put sa Isusom. Papa Franjo dao nam je mogućnost da izaberemo jednu žrtvu, koja nije velika, ali za nas spasonosna, stoga smo se okupili prvenstveno da slavimo Boga, a onda po tom slavlju i otvorenosti srca, da zadobijemo traženu milost oproštenje grijeha.
Zatim je dodao: „Ovo naše mini hodočašće trebamo gledati kao mogućnost rasta u vjeri. Kao što je ona žena mislila i vjerovala da će se spasiti i ozdraviti od svoje bolesti dotaknuvši se samo njegovih haljina, i mi smo pozvani tako vjerovati i bit će nam. Žena je pokušala sve i svašta, mnoge liječnike i terapije, ništa joj nije pomoglo. Ali je čula za Isusa i odmah povjerovala. Često puta i mi lutamo tražeći zdravlje duše i tijela na krivome mjestu, odlutamo od Crkve, Isusa, zajedništva prema svijetu. No, danas smo čuli za Isusa i došli smo jer vjerujemo da će nam biti.“
Župnik Ivković zaključio je homiliju Jairovim primjerom: „Imamo i drugi primjer današnjeg evanđeoskog odlomka, primjer Jaira, koji pristupa i traži Isusovu pomoć da mu ozdravi kći. Odvažio se dati žrtvu za Boga poradi kćerkice, i vidimo da Isus čini čudo. Tako i mi uvijek i svagdje svojom molitvom, odricanjem, hodočašćem možemo pomoći bližnjima koji su bolesni i nevoljni. Jer zasigurno će nam se uračunati u pravednost.“
Misno slavlje svojim pjevanjem animirali su hodočasnici, a nakon izlazne pjesme ostali su još kratko u šutnji i molitvi. Poslije mise uslijedilo druženje u prostorima samostana, koje je proteklo u veselom ozračju.
Tekst: Luka Ivković
Fotografije: s. Cecilija Tomkić, Ivana Blečić, Luka Ivković