U subotu, 7. rujna, je održano tradicionalno Hodočašće vjernika Porečke i Pulske biskupije na Trsat.
Misno slavlje u perivoju Trsatskog svetišta, uz koncelebraciju šezdesetak svećenika, predvodio je porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja, u nazočnosti više tisuća vjernika iz svih krajeva Istre, ali i pojedinih župa iz drugih dijelova Hrvatske.
Na početku je riječ dobrodošlice okupljenima uputio gvardijan samostana i čuvar svetišta fra Krunoslav Kocijan.
Biskup Štironja je na početku homilije izrazio radost zbog nazočnosti velikog broja vjernika laika, ali i svećenika okupljenih na tom hodočašću. „Neka Gospodin Isus, po zagovoru svoje i naše Majke, primi zahvale i molitve svih nas hodočasnika a posebno vas koji ste se dodatno izložili naporu te više desetaka kilometara pješačili iz Istre do Trsata“, obratio se i sudionicima tradicionalnog pješačkog hodočašća.
„Hrliti Majci drevni je običaj naših djedova i pradjedova, baka i prabaka“, podsjetio je biskup, prethodno citiravši poznatu marijansku pjesmu. „Naši su se pređi rado utjecali Gospi. S ljubavlju joj i žarom hodočastili, utjecali, nerijetko i zavjetne crkve podizali. Nadahnjivali su se njezinom vjerom i predanjem volji Božjoj. Divili su se čistoći njezina srca i ljepoti duše. Djevojke i mladići, djeca i mladež, zagledani u njezinu nevinost, nadahnjivali su se njezinim krjepostima i nasljedovali je u čistoći i čednosti. Dok u ovoj godini mi u Istri molimo za nova svećenička i redovnička zvanja, molimo ponajprije za naše obitelji da budu otvorene životu, da žive krjeposna i čista srca“, potaknuo je biskup okupljene, te nastavio „molimo da po uzoru na svoje pretke gajimo sveti žar i ljubav prema Majci koja nas nikad ne ostavlja. Sačuvati pradjedovske vrijednosti kršćanske vjere utemeljene na evanđelju, i sve to predati budućim generacijama sveta je dužnost svakoga oca i majke, muža i žene, svakoga kršćanina.“ Izrazio je radost zbog prisutnosti djece i mladih, „jer ste tu da primite taj poklad vjere, da s tim pokladom vi živite, rastete i prenesete ga na buduća pokoljenja“.
„Zadivio sam se kad sam čuo da je među sedamdesetak pješaka pristiglih iz Istre najmlađi hodočasnik dijete od devet godina a najstariji hodočasnik ima osamdeset i šest godina. A da bude još zanimljivije tom djetetu je ovo drugi put da pješice hodočasti sa svojim roditeljima“, rekao je biskup o hodočasnicima koji su sudjelovali na 28. pješačkom hodočašću na Trsat. „Vrlo lijepa i ohrabrujuća poruka, generacije koje zajedno i složno pod okriljem Blažene Djevice Marije koračaju prema Isusu, prema vječnosti. To je ozračje koje garantira sretnu budućnost.“
„Ovakvi i slični primjeri potvrđuju da još uvijek ima zrnja koje pada na dobro, plodno i rodno tlo. Još uvijek ima istinskih svjedoka vjere, poput bl. Miroslava Bulešića, bl. Francesca Bonifacia, bl. Alojzija Stepinca, da ima onih koji žive svoju vjeru, koji časte Blaženu Gospu, mole se i hodočaste. To znači da postoji nada za nas bez obzira na osjećaje da smo dio društva koje je izgubljeno, koje tumara u tami svojih grijeha i propusta, čudnih opredjeljenja, nerazumnih i štetnih ideologija.“
Biskup je u nastavku okupljenima uputio poticajne riječi ohrabrenja. Citirao je netom pročitana misna čitanja „Znamo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani“ (Rim 9,28), te je u tom kontekstu potaknuo „Želimo li dobro sebi i društvu u kojemu živimo, moramo surađivati u ljubavi s Bogom i međusobno, surađivati osobito u izgradnji zajedništva i mira, kršćanske ljubavi i milosrđa.“ U tom smislu predložio i rješenje u suradnji s Bogom, a okupljenima i molitvenu nakanu, „evo nam puta u rješavanju problema kao i nakane na koju ćemo danas moliti ovdje pred Gospom Trsatskom. Moliti da naše društvo bude prostor dobre suradnje u ljubavi, moliti da naše društvo ne bude prostor okrivljivanja i iznošenja tuđih grijeha i negativnosti nego da bude prostor gdje će ljudi živjeti u miru, u međusobnu prijateljstvu i u prijateljstvu s Bogom.
Biskup je nadalje, spominjući primjer svadbe u Kani Galilejskoj, gdje je Majka Božja uočila tjeskobu mladenaca, te ih preporučila Isusu, istaknuo da ona „tako isto prepoznaje naše tjeskobe te će ih rado prenijeti svomu Sinu Isusu. Stoga i nama danas poručuje: ‘Što god vam rekne, učinite’“.
Pozvao je okupljene da u Gospino krilo, „ono isto krilo u kojemu je njegovala svoga sina Isusa“ stave svoje prošnje, te da sada, na početku školske godine, „preporučimo joj naše učenike i studente, nastavnike i sve djelatnike školskog sustava. Posebno molimo za roditelje, očeve i majke, muževe i žene da ne zanemare svoje kršćanske i roditeljske dužnosti i obveze, da budu pravedni ponajprije prema Bogu koji im je dao potomstvo i učinio ih odgojiteljima, molimo da budu pravedni jedni prema drugima.“ Pozvao je i na molitvu za mlade bračne parove, „da ne klone duhom u vjeri, nadi i ljubavi, da se međusobno ne optužuju i izvrgavaju sramoti nego da se u trenucima kušnji i nemoći rješenja međusobnih poteškoće prepuste Duhu Božjemu koji će zasigurno poslati svoga anđela da ih ohrabri i pouči što im je činiti.“
„Sve svoje molitve ujedinimo i stavimo kao zajednički molitveni buket ruža u jedan vapaj: ‘Majko, Majko čuj djece glas, Majčice ostani uvijek uz nas’“, poziv je kojim je biskup Ivan zaključio homiliju.
Misi su nazočili i hodočasnici pješaci, njih osamdesetak, koji su u četvrtak, 5. rujna, svoje hodočašće započeli misnim slavljem točno u podne te su nakon hodočasničkog blagoslova krenuli iz pazinske župne crkve sv. Nikole. Za dva i pol dana pješačenja prešli su šezdesetak kilometara. U posljednjem dijelu prešavši i uspon Trsatskim stubama koje broje 561 stepenicu, stigli su na zajedničko misno slavlje hodočašća Istrana na Trsat. Pješačko je hodočašće ove godine održano po 28.put.
Hodočasničku misu na Trsatu glazbeno su združenim glasovima animirali pjevači iz župnih zborova južne Istre, uz instrumentalnu pratnju orguljaša maestra Branka Okmace te uz dirigiranje Gorana Pitinca.
G. Krizman
