OSIJEK (TU) – „Izaberi život! I majku i dijete!“ bilo je geslo ovogodišnjeg Hoda za život, obitelji i Hrvatsku koji se u subotu, 17. svibnja 2025. održao u Osijeku. Uz domoljubne pjesme i transparente – očevi, majke i njihova djeca, bake i djedovi, mladi i oni malo stariji te svećenici iz Osijeka i okolice hodali su od lijeve obale Drave preko Pješačkog visećeg mosta, promenade, Ribarske ulice, Trga Ante Starčevića kroz 
prolaz Julija Benašića do Trga slobode i svojom su prisutnošću potvrdili da se zalažu za zakonsku, ali i svaku drugu zaštitu prava na život od začeća do prirodne smrti, da iskazuju svoju potporu nerođenom djetetu i njegovoj majci, ocu i obitelji te da žele pravednu politiku i zakon koji štiti život svakog čovjeka – od njegova početka do kraja.
Na Trgu slobode okupljene je zabavljao VIS Taberna, 
program je vodila Maja Muškić, a prva se Osječanima obratila Marija Miloloža Pandur, dugogodišnja volonterka i sudionica Hoda za život, docentica na Fakultetu primijenjene matematike i informatike i majka petero djece, uz koju je bila i njezina obitelj. Govoreći o početku svoga braka i odluci za brojnu obitelji istaknula je: „Ovdje sam da bih sa svima podijelila istinu koju je važno znati na početku bračnog 
i obiteljskog života. A to je da ne morate imati sve na početku. Ne trebate prvo sve steći što mislite da trebate, pa onda imati djecu. U tom jednom zgusnutom dijelu života kad je vrijeme i za stvarati dom, i za dobivati djecu, i za graditi svoj posao ili karijeru – treba znati posložiti prioritete. Naš prioritet bili su Sara koja ima 14 godina, Klara 11 godina, David 7 godina, Jakov 3 godine, i Jošua 17 mjeseci. Zahvalna sam da smo muž i ja razumjeli što je najvažnije. A onda smo, uz njih, suprug i ja uspjeli ostvariti i druge stvari koje su važne.
Na pozornicu je zatim došla Lidija Subotić iz Vukovara sa svojim suprugom i šestero djece od kojih je jedno udomljeno, a jedno ima downov sindrom. Istaknula je kako su ona i suprug i prije stupanja u brak znali da žele veliku obitelj i da su djeca blagoslov, a već u prvim godinama braka imali su i želju za udomljavanjem jer smatraju „kako svako dijete zaslužuje dom i obitelj, a čak 3000 djece u Hrvatskoj 
ne ostvaruje to svoje osnovno ljudsko pravo nego živi na način i u uvjetima koji nisu primjereni dostojanstvu i potrebama čovjeka“. Istaknula je zatim i kako je njezino šesto dijete, Rita – ima downov sindrom te da samog njezina rođenja nisu znali tu informaciju o njoj, ali i da su znali ne bi im bila pretjerano bitna. „Svi smo u nečemu bolji, a u nečemu lošiji i tko je taj koji može procijeniti vrijednost našeg života? Zadnji puta kada si je čovjek uzeo to pravo, svijet je doživio veliku tragediju o kojoj još uvijek s oprezom govorimo. Jednako tako, velika je tragedija kada se dijete već u majčinoj utrobi osudi na smrt samo zato što možda neće zadovoljiti određene društvene norme. Ni jedno od moje djece ne zadovoljava sve društvene norme, ali svako od njih je savršeno upravo takvo kakvo je“, poručila je Lidija.
Posljednja se obratila koordinatorica Hoda za život u Osijeku Lidija Blagojević i poručila: „Srce mi je danas puno jer znam da mi Slavonci i Baranjci znamo i hoćemo boriti se za dobro drugih. Želimo da Slavonija opet ispuni životom i nadom, želimo da naši Slavonci prestanu odlazi iz ove predivne Slavonije. Želimo da svoju djecu rađaju i odgajaju ovdje i svoje unuke želim ovdje, želimo da naša predivna domovina za koju su 
živote i zdravlje dali naši muževi i očevi, braća i sinovi, zakonom štiti ljudski život od njegova početka, od začeća do njegova kraja – prirodne smrti. Želimo moderan zakon koji se temelji na znanosti, volji nas građana, a ne ideologiji. Želimo ga da zašute svi oni koji nas, žene, uvjeravaju da je usmrćivanje vlastitog djeteta vrhunac naše emancipacije. Uskoro će Hrvatska biti zemlja koja štiti život. A mi ćemo nadalje moliti i raditi, govoriti i graditi, hodati po svakom dijelu naše divne Hrvatske dok uskoro ne postane danas.“ M. Kuveždanin
