Hrvatska desetu godinu zaredom miroljubivim hodom daje podršku nerođenima. Geslo ovogodišnjeg Hoda je „Izaberi život! I majku i dijete“.
I ove godine su sudionici Hoda imali priliku čuti svjedočanstva o ljubavi i podršci koja govore o prevladavanje brojnih životnih izazova, čak i onih koji se čine teški i zahtjevni, svjedočanstva koja šalju poruku o prihvaćanju, borbi za život i vjeri u vrijednost svakog čovjeka.
Kristina Vidović, supruga i majka troje djece, magistra edukacije biologije i kemije, podijelila je svoje iskustvo odrastanja u velikoj obitelji te o hrabrosti roditeljstva, izazovima i vrijednosti svakog života. Govorila je o izazovima koje donose trudnoće u teškim okolnostima, podsjetivši da se mnoge žene odlučuju na pobačaj zbog straha, usamljenosti ili nedostatka podrške. „Svi razlozi su stvarni, ali popravljivi i rješivi. Mi kao društvo trebamo pružati podršku roditeljima, a ne nuditi usmrćivanje nerođenog djeteta kao rješenje“, istaknula je.
Dodala je da se ženama često prekid trudnoće nudi kao „rješenje“ problema, bez dovoljno informacija o mogućim psihofizičkim posljedicama. Objasnila je kako se cijelo žensko tijelo prirodno priprema za trudnoću, te da je pobačaj nasilan prekid tog procesa, samim time i nasilan čin nad ženom jer trudnoća ne završava kako bi trebala – porodom. „Naglo se prekida trudnoća, nasilno se prekida život djeteta. Pobačaj je čin koji usmrćuje dijete i ranjava majku“, poručila je i pozvala društvo da ponudi stvarnu podršku ženama i obiteljima kako bi se prepreke prevladale, a život podržao.
Petra Gluhinić, majka dječaka Matije, svjedočila je o desetljeću ljubavi, prihvaćanja i promjena koje je u njihove živote unio njen sin. „Stojim danas pred vama s razlogom koji već deset godina ispunjava moje srce – život mog sina Matije, dječaka sa sindromom Down koji je od svog rođenja postao radost mnogima. Matijin dolazak na svijet promijenio je mene, moju obitelj i zajednicu koja nas okružuje. Pokazao nam je kako su predrasude koje društvo širi netočne i neosnovane.
U njegovom trećem mjesecu života pokrenula sam Facebook stranicu „Matija i prijatelj Down“. Danas je to mjesto nade, podrške i zajedništva. Tijekom ovih 10 godina pristigle su brojne poruke roditelja koji su se susreli s dijagnozom sindroma Down, tijekom trudnoće ili nakon poroda. Mnogima je upravo Matija bio razlog da se odluče za život. Njegova prisutnost, osmijeh i zagrljaj potaknuli su promjene, dali snagu i spasili živote. Naša poruka je jednostavna, ali snažna: djeca s Downovim sindromom imaju jednako pravo na život kao i svako drugo dijete. Njihova vrijednost nije određena kromosomima, već ljubavlju koju daju i primaju. Ako ovaj govor pomogne i samo jednoj majci koja se sada nalazi pred teškom odlukom, Matija i ja stojimo uz nju jer ljepota života ne mjeri se savršenstvom, već srcem koje voli bezuvjetno“, istaknula je Gluhinić.
Terezija Tržić, koordinatorica Hoda za život u Sisku, naglasila je da su se okupili jer vole i majku i njezino nerođeno dijete. „Pobačaj uvijek usmrćuje dijete i ranjava njegovu majku. Kroz Hod za život u javnost je izašlo mnogo hrabrih žena koje su progovorile o strašnim posljedicama pobačaja ne samo za njihovo dijete, već i za njihov život. One su raskrinkale laž da pobačaj ‘osnažuje’ ili ’emancipira’ ženu. Žene koje su imale pobačaj svjedoče da je on bio rezultat napuštenosti, izdaje, očaja, neznanja, pritiska okoline, liječnika ili društva. Mislim da je teško pronaći ženu koja se nije, kad tad, pokajala što je dopustila usmrćivanje vlastitoga djeteta u svojoj utrobi! S tim je jako teško živjeti! Vi ste svojim dolaskom ovdje pokazali da želite biti dio priče o životu. Želite biti oni koji će štititi i braniti život od njegovog začeća do prirodne smrti“, rekla je Tržić.
