ACI Afrika, 7. listopada 2024. / 14:30
Susan Auma se malo odmorila od 2001. kada joj je muž umro, ostavivši je s dvoje male djece. Udovica sa samo 27 godina, Auma se našla u borbi za preživljavanje u svom bračnom domu gdje je bila okružena neprijateljstvom jer se odbijala ponovno udati.
Aumine nevolje počele su prije ukopa njezina muža kada su joj šurjaci rekli da preda imovinu svoga muža. Ideja je bila pažljivo osmišljena kako bi Auma i njezini sinovi ostali ranjivi i kojima je trebao muškarac koji će se brinuti za njih.
Zatim su došli rituali, počevši s brijanjem glave i konačnim čišćenjem, koje je uključivalo “ritualni seks” sa strancem i dopustilo sebi da stupi u poligamnu zajednicu.
Auma je odbila sudjelovati u svim tradicijama koje su joj postavljene, prihvativši umjesto toga gnjev muževljevih rođaka. Prozvali su je tvrdoglavom i izbacili je iz svog doma. Ostala je da se bori, mnogo godina kasnije, za muževljevo zemljište kako bi osigurala budućnost svog sina.
Aumine nevolje nisu izolirane u zapadnoj Keniji, posebno među plemenom Luo, gdje je “nasljeđivanje supruge” duboko ukorijenjena tradicija koja od udovice zahtijeva da odmah prihvati još jednu bračnu ponudu, po mogućnosti od muških rođaka njezina pokojnog muža.
Sve, uključujući i nezamislivo, čini se kako bi udovica ostala ranjiva, uključujući i uništavanje njezine kuće. Čovjek koji ponudi da sagradi udovičinu kuću ju “nasljeđuje” po defaultu. Djecu bez roditelja huškaju na majku, prisiljavajući je da prihvati nasljedstvo. Neprijateljstvo se produbljuje između sinova i njihovih majki koje odbijaju biti naslijeđene.
To je razlog zašto mnogi članovi St. Monica Widows Group, grupe podrške u Keniji Nadbiskupija Kisumu, su “sami na svijetu”. Djeca su pod pritiskom da ne žele imati ništa sa svojim majkama koje su izabrale kršćanstvo umjesto tradicije.
Grupa St. Monica Widows osnovana je 1984. u područjima koja opslužuje nadbiskupija Kisumu. U vrijeme osnivanja situacija je bila teška. Prema riječima oca Lawrencea Omolla, kapelana skupine, žene koje su izbačene iz svojih domova jer su odbile biti naslijeđene primale su katoličke misijske centre.
“Nasljeđe supruga je bio veliki pastoralni izazov u ovoj regiji,” rekao je Omollo za ACI Africa, CNA-ov novinski partner u Africi, u intervjuu 2. listopada u župi St. Aloysius Gonzaga Ojolla u nadbiskupiji Kisumu, gdje su članovi skupine imali upravo susreli na misi.
“St. Monica Widows Group stvorena je kao grupa za podršku udovicama u kojoj su pronašle utjehu u spoznaji da nisu same u odbacivanju od strane društva i u mnogim drugim izazovima s kojima su se suočile”, objasnio je Omollo.
Njegove riječi ponavljaju nadbiskupove Maurice Muhatia Makumba nadbiskupije Kisumu, koji ima priznao da je “žensko nasljeđe” bilo “ozbiljan” pastoralni izazov u Nyanzi, regiji koju služi nadbiskupija.
Nadbiskup je rekao da je Grupa udovica sv. Monike pokrenuta kako bi spasila udovice čija je jedina druga mogućnost bila da budu “naslijeđene” i postanu dijelom poligamne zajednice.
“Nasljeđe je ozbiljan izazov. To je kulturološki problem, ali ga polako prevladavamo jer formiranjem ove skupine udovica svete Monike sve više žena odlučuje se pridružiti ovoj grupi i odbijaju biti naslijeđene,” rekao je.
Nadbiskup je objasnio da su udovice u Nyanzi zbog odbijanja nasljeđivanja “izopćene od strane svojih zajednica”.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
“Neki su odbijeni. Neki zbog toga izgube sve svoje nasljedstvo. One nemaju pristup imovini koju su ostavili muževi”, objasnio je.
Izvještaji su rekli udovištvo je izvor velike nevolje među Luo iz kenijske regije Nyanza. Njihove nevolje uključuju beskrajne sudske bitke za imovinuodbacivanje i optuživanje za svaku nesreću koja zadesi njihove obitelji.
Takav je bio slučaj s Margaret Omwa, koja se pridružila St. Monica Widows Group 1996. nakon smrti svog supruga.
“Prošao sam kroz mnogo toga”, rekao je Omwa za ACI Africa. “Muž mi je poginuo u nesreći dok smo tek gradili kuću. Nakon njegove smrti, njegovi su rođaci pokrili mali dio kuće, a ostatak ostavili golim. Bila je zamka prisiliti me da uzmem čovjeka koji će završiti cijelo krovište. Nitko od ljudi s kojima sam kontaktirao nije prihvatio dovršiti krovište.”
“Muževljeva rodbina tada je počela huškati moju djecu protiv mene, počevši od prvog sina. Potpuno je odbio ući u moju kuću. Nije htio jesti moju hranu i odbijao je razgovarati sa mnom. Vidio me kao neprijatelja jer sam odbila biti naslijeđena”, rekla je.
Njezin otuđeni sin, koji je živio s HIV-om, također je natjeran da povjeruje da mu je majčina “nečistoća” uzrok lošeg zdravlja.
“Mene su optuživali za svaku nesreću koja je zadesila obitelj”, rekao je Omwa. “Na kraju su rođaci mog pokojnog supruga uvjerili mog sina da ode i iznajmi kuću od mene. Zahvalan sam što je na samrtnoj postelji prihvatio da ima HIV. Također smo razgovarali.”
Ali Omwin odnos s njezinom tazbinom nikada se nije popravio, rekla je, objašnjavajući: “Činili su mi jako loše stvari u pokušaju da me natjeraju da se ponovno udam. Sa mnom su održavali klanske sastanke kako bi odlučili o mojoj kazni. Ali stalno sam ih podsjećala da sam se zavjetovala na dan ukopa svog supruga da u svom životu imam mjesta samo za njega, da nemam više mjesta za drugog muškarca.”
“Kada su svi njihovi pokušaji propali, otišli su s mojim sinom, zaklinjući se da mi više nikada neće pomoći”, prisjetila se.
Omollo je za ACI Africa rekao da dok drugi ljudi vjeruju u zavjet “dok nas smrt ne rastavi”, udovice Svete Monike govore “dok nas smrt ne spoji” kada njihovi muževi umru i odbiju se ponovno vjenčati.
“St. Monikina skupina udovica su ljudi koji žele biti vjerni sakramentima krštenja i ženidbe; oni koji ne dopuštaju da išta stane na put sudjelovanju u svetoj pričesti – čak ni tradicija,” rekao je Omollo.
“Također imamo pomoćne članove koji podupiru aktivnosti grupe i nastavljaju biti članovi kada njihovi supružnici odu dalje”, rekao je.
U nadbiskupiji Kisumu, Skupina udovica sv. Monike jedna je od laičkih apostolskih skupina povezanih s Male kršćanske zajednice (SCC-ovi). Grupa također angažira druge katoličke biskupije kako bi došla na nacionalnu razinu.
“Organizacija počinje u SCC-ovima jer se u najširoj zajednici najbolje razumiju izazovi ovih udovica”, objasnio je Omollo.
Aktivnosti skupine uključuju molitvu i potporu svećenika uz ono malo što udovice imaju, rekao je Omollo. “Svakog studenoga udovice obilaze grobove preminulih svećenika. Čiste grobove, za njih organiziraju svete mise i mole se na grobljima pokojnih svećenika u nadbiskupiji.”
Grade kuće i za one među njima koje je rodbina njihovih umrlih muževa izbacila.
Udovice također podržavaju siročad koja su, prema riječima predsjednice grupe, Roselyne Auma, uvijek ostavljena pod brigom svojih starih baka.
U pokušaju da objasnim visoka prevalencija HIV-a u NyanziRoselyne Auma, koja se grupi pridružila 2002. godine nakon suprugove smrti, rekla je da se udovice često ponovno udaju nesvjesne da su ih njihovi pokojni muževi zarazili virusom.
Drugi ne vjeruju da HIV postoji i za bolesti povezane s virusom krive vještičarenje, rekla je Auma i dodala: “Muškarac koji obavlja ritualni seks spava s mnogo žena budući da mu je posao očistiti udovice. To je jedan od vodećih razloga širenja virusa.”
Osim brige za siročad, članice Grupe udovica sv. Monike pokapaju vlastite članove koje ostatak društva smatra nečistima čak i na smrti. Žene rade sve, počevši od kopanja groba.
Opisujući stigmu protiv onih koji se odbijaju ponovno vjenčati, Susan Auma je rekla: “U trenutku kada odlučite slijediti Krista i odbaciti tradiciju, suočavate se s trenutnim odbijanjem. Stigmatizirani ste i odvojeni od svoje djece. Smatrate se nečistim i nedostojnim da se družite s bilo kim, uključujući svoju djecu.”
Rekla je da čak i uz kršćanstvo postoje ljudi koji idu u crkvu i još uvijek se bave tradicionalnim ritualima.
Susan Auma rekla je da druženje s drugim udovicama sv. Monike smanjuje usamljenost i bol koju čovjek doživljava.
“Uz sva odbacivanja, tako je lako za nekoga pasti u depresiju. Ali kada se okupimo i posjećujemo jedni druge, sve postaje lakše”, rekla je.
“Svećenici su jedini ljudi kojima trčimo sa svojim izazovima. Ponekad ih zatrpamo svojim problemima”, rekla je.
Odazivajući se nadahnuću iza imena Sveta Monika, Oče Omollo je za ACI Africa rekao: “Ovdje je udovicama lako komunicirati s njima Sveta Monikakoja nije bila samo udovica nego i Afrikanka. Stavljaju se u položaj svete Monike, majke Sveti Augustin.”
“Kada je Augustin postao tvrdoglav, njegova se majka zbližila sa svećenicima, tražeći od njih da mole za njezina sina. Na kraju je Augustin postao svećenik i biskup. To je ono što naše udovice rade u nastojanju da zaštite svoju djecu od utjecaja štetnih tradicija”, rekao je.
Ovaj je članak bio prvi objavio ACI AfricaCNA-ovog partnera za vijesti u Africi, i prilagođena je za CNA.
Agnes Aineah je kenijska novinarka s iskustvom u digitalnom i novinskom izvještavanju. Magistrirala je digitalno novinarstvo na Fakultetu za medije i komunikacije Sveučilišta Aga Khan te je diplomirala lingvistiku, medije i komunikacije na kenijskom Sveučilištu Moi. Agnes trenutno radi kao novinarka za ACI Africa.
