Na duhovnoj obnovi i Biskupijskom križnom putu mladih Stazom sv. Šimuna, u organizaciji dijecezanskog Vijeća za duhovna zvanja, ministrante i pastoral mladih Porečke i Pulske biskupije, u subotu, 23. ožujka, okupilo se više stotina mladih iz svih dijelova Istre. Tradicija održavanja pobožnosti križnog puta mladih Stazom sv. Šimuna u Gračišću duga je više od dva desetljeća, a ove je godine obogaćena sudjelovanjem gosta propovjednika fra Stjepana Brčine, OFMConv., među mladima poznatog i omiljenog franjevca iz zagrebačkog samostana na Svetom Duhu, koji ima bogato iskustvo u pastoralu mladih.
Na križni put mladih se odazvao i već broj mladih svećenika, a posebno rado viđen sudionik bio je porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja, koji u svim prigodama iskazuje svoju naklonost mlađim naraštajima, svjestan da samo oni mogu biti pronositelji vjere prema budućnosti.
Okupljanje je bilo u župnoj crkvi sv. Vida gdje je mladima dobrodošlicu uputio pročelnik Vijeća za duhovna zvanja, ministrante i pastoral mladih Porečke i Pulske biskupije vlč. Rikard Lekaj. On je posebno pozdravio i poželio dobrodošlicu biskupu ordinariju. Zahvalio je župniku domaćinu vlč. Filipu Celentu na gostoprimstvu koje Župa sv. Vida u Gračišću svake godine iskazuje sudjelovanjem u organizaciji Križnog puta mladih Stazom sv. Šimuna. Riječ pozdrava, dobrodošlice i zahvale što je prihvatio predvoditi to okupljanje uputio je fra Stjepanu Brčini.
Biskupova riječ
Mladima je zatim prigodnu riječ uputio porečki i pulski biskup Ivan Štironja. Posvijestio im je, kako je Križni put razmatranje o Isusu koji je za nas uzeo križ, koji se za nas patio da nas otkupi i spasi od grijeha. „Svatko od nas je grešnik, i svatko od nas priznaje da treba Isusa“, rekao je biskup, te upitao mlade jesu li ikada Isusu rekli da ga vole. Isto pitanje je postavio i prisutnima starijima, te sve pozvao da pjesmom „Isuse, volim Te“, to izreknu. Nadalje je naglasio, da ono što je svijetu danas najbitnije, a može mu dati samo Isus, je mir, te pozvao prisutne da pjesmom izreknu molbu „Isuse mir nam daj“ u „našim srcima, u našim obiteljima, u našim župnim zajednicama i biskupiji, u Crkvi Božjoj i domovini“.
„Mi ćemo danas puno čuti kako nas Isus voli, da je radi nas pošao na križ, da nam je pokazao koliko treba praštati. On je zaista naš Bog kojega treba gledati, nasljedovati ga, pustiti mu prvo mjesto u našem životu“, rekao je biskup.
Vidjevši uz mlade i djedove i bake koji su doveli svoje unuke, podsjetio je kako je papa Franjo uveo jedan poseban dan za djedove i bake, a to znači da „računamo na vas, na vaše molitve i žrtve, na vaše iskustvo“. Mlade je potaknuo da zahvale Bogu za svoje starije članove obitelji. Također je biskup Štironja pozvao na molitvu za duhovna zvanja, sukladno pozivu kojeg je uputio uoči svetkovine sv. Josipa, za godinu intenzivne molitve za nova duhovna zvanja u Porečkoj i Pulskoj biskupiji. Podsjetio je, da osobito treba moliti za svećenike, „jer bez svećenika nema euharistije, a ona je znak žive prisutnosti Isusa Krista.“
„Zato pođimo za Isusom, koji nas poziva uzeti naš križ. Ponesimo svoje križeve, svoje poteškoće, svoje nedoumice, sumnje, sve to ponesimo s Isusom i sjedimo s Njegovim križem. Sjedinimo svoje križeve i pođimo za Isusom moleći ga, da svima nama udijeli mir i ljubav, onu međusobnu, a temelj ljubavi je praštanje. Zato, dok idemo za Isusovim križem, pođimo za Isusom u istinskoj vjeri da je on naš Bog, naš Spasitelj, koji nas nikad ne napušta“, rekao je biskup, te na kraju posvijestio, kako „mi možemo okrenuti glavu Isusu, ali Isus nikada neće okrenuti glavu od nas, on nas ni u trenutku najtežeg grijeha ne napušta“, rekao je biskup te zahvalio okupljenima na odazivu u tako velikom broju.
Vlč. Lekaj je biskupu na kraju, za sjećanje na taj dan, poklonio štapove za hodanje te ruksak, napomenuvši da će mladi moliti za svaki njegov korak, „kako bi vaš rad za ovu Mjesnu Crkvu bio blagoslovljen novim duhovnim zvanjima i brojnim, svetim, obiteljima.
Nagovor fra Stjepana
U kratkom uvodnom nagovoru, fra Stjepan Brčina, je nastavljajući misao na biskupove riječi, ukazao na rečenicu iz Svetog pisma “Bog je toliko ljubio svijet, da je poslao svoga Sina jedinorođenca, da svaki koji u njega vjeruje, ima život vječni”.
„Doista, Bog nije došao na ovaj svijet da nas sudi, već da nas spasi. Bog se bori za svakoga od nas, pogotovo za vas mlade. Možda ne osjećate Božju prisutnost, ali On je tu, On nas nosi na svojim rukama. Zato stavi u prvo lice rečenicu ‘Bog ljubi mene osobno, Bog je došao radi mene osobno’. Koliko puta imamo osjećaj da smo ostavljeni, da je Bog daleko, međutim nije. Bog se neprestano zauzima za nas. Ne udaljuje se Bog od nas, nego mi od Njega. To je važno zapamtiti“, naglasio je fra Brčina.
Mlade je nadalje upozorio na važnost razlikovanja religioznosti od duhovnosti. „Svi u nešto vjeruju, svi su religiozni, ali je jako teško biti duhovan. Imamo naraštaj religioznih koji ne znaju prenositi iskustvo Boga. Stoga postavite si pitanje: zašto sam vjernik, katolik?, jesam li duhovan ili religiozan?; jer, ako se ne otvorite Bogu, vama će vjernički život biti dosadan, bit će vam dosadno ići na misu. Isto tako je i s osobnom molitvom. Potrebno se otvoriti djelovanju Duha Svetoga, jer on je protagonist, ne mi. Ako smo i protagonisti molitve, onda je ta molitva bez Duha Svetoga, a onda tada postaje zamorna, rastresena. Važno je toga biti svjestan, jer molitva nas uvodi u zajedništvo s Bogom, i tako postajemo duhovni, a ne religiozni.“ U nastavku je istaknuo na činjenicu postojanja naraštaja religioznih koji ne znaju prenositi iskustvo Boga. Upozorio je na opasnost stvaranja krive slike o Bogu, ali i o sebi, napose o stvaranju uvjerenja da smo mi mjerilo svega. Istaknuo je nasušnu potrebu otvaranja vlastitog srca prema Bogu, kako bi nam On mogao pomoći.
Okupljeni su se potom uputili prema prvoj postaji na Stazi sv. Šimuna. Uslijedila je uvodna molitva pobožnosti križnog puta koju je spontano vodio fra Stjepan. Uz svaku postaju izrekao je kraće razmatranje kojim je ohrabrio i potaknuo mlade da svojim životom slijede Isusa.
Pobožnost križnoga puta sviranjem gitare i pjesmom animirali su mladi iz Grupe Jerihon koja uobičajeno prati susrete za mlade u pulskoj crkvi Misericordiae.
Mladi iz raznih dijelova biskupije su se izmjenjivali u nošenju križa.
Završnu riječ zahvale svim sudionicima i domaćinima uputio je vlč. Lekaj. Zahvalio je predvoditelju, biskupu, župniku i svim župljanima Gračišća koji su se angažirali u pripremi obroka za sve sudionike na kraju križnog puta. Također je potaknuo nazočne na sudjelovanje na nadolazećem Susretu hrvatske katoličke mladeži u Gospiću.
Svi sudionici sretno su propješačili tih 11,5 kilometara, te su se, duhovno obogaćeni, vratili u svoju svakodnevicu.
Iz Pule je ove godine s dva autobusa stiglo 90 mladih. Mladi iz ostalih krajeva Istre došli su vlastitim prijevozom.
Križni put mladih Stazom sv. Šimuna održava se neprekidno od jubilarne 2000. godine. Mladi iz svih dijelova biskupije rado se svake godine okupe potkraj korizme u Gračišću kako bi hodom kroz pitomi krajolik središnje Istre, u zajedništvu, molitvi, pjesmi i druženju proveli jedan drugačiji, molitvom i prirodom ispunjen dan. Dužina staze je 11,5 kilometara koje se moleći pobožnost Križnoga puta prijeđe za otprilike nešto više od 4 sata.
O Stazi sv. Šimuna
Staza križnoga puta prolazi kroz netaknutu prirodu središnje Istre, a započinje uz crkvicu sv. Šimuna iz 14. stoljeća. U cijelosti prolazi područjem koje je početkom sedamdesetih godina proglašeno zaštićenim krajolikom. Različitost podloge – lapora i vapnenca – dovela je do fenomena neobično razvedenog reljefa, gdje su u laporima formirane potočne doline, dok čvršći vapnenci izgrađuju više brežuljke i glavice, koji dominiraju krajolikom.
Sklad postojećih poljoprivrednih površina s autohtonom šumskom vegetacijom dopunjen je brojnim kulturno – povijesnim spomenicima sa sveprisutnim motivima tipične arhitekture ovoga kraja.
Staza vodi u Žlepčare, malo selo nekadašnjih mlinara, gdje se još vide ruševine mlinova.
Prateći korito potoka izvan sela stiže se do najljepših istarskih slapova, Sopota.
Put dalje vodi prema Škrbanskom brigu i mjestu Lovrići, a zatim do crkve sv. Stjepana na mjesnom groblju, kraj koje je 15 metara visok zvonik.
Jedan od ljepših vidikovaca je i brdo na kojemu se nalazi crkva sv. Marije Magdalene, a od nje staza nastavlja prema dvadeset minuta udaljenom brdu Pišćietak, u čijem se podnožju nalazi izvor koji, kažu mještani, nikad ne presušuje.
Txt: G. Krizman
Foto: F. Celent, R. Lekaj, D. Zgrablić
