U riječkom Hospiciju „Marija K. Kozulić“ 28. siječnja proslavljena je 13. obljetnica od početka rada i dolaska prvih korisnika, koji su u hospicij primljeni 4. veljače 2013. godine. Djelatnici, volonteri, klanjatelji i obitelji korisnika obljetnicu su proslavili misom koju je u kapeli Bogoslovnog sjemeništa predvodio riječki nadbiskup Mate Uzinić. Misu su pjesmom animirala djeca iz Katoličke osnovne škole i sestre zajednice Omnia Deo.
Prije mise nadbiskup Uzinić posjetio je i blagoslovio korisnike u njihovim sobama, uputivši im riječi nade i utjehe. Kapacitet hospicija od 14 kreveta redovito je popunjen, a tijekom prošle godine u hospicij su primljena 284 pacijenta.
„Svaki je život na ovoj zemaljskoj kugli vrijedan; trebamo se za njega brinuti, trebamo ga štititi, trebamo ga čuvati. Tako je, jer je život Božji dar, život jednako vrijedan u svim fazama tog života. Od trenutka začeća, kad je na ovaj svijet, voljom Božjom ponajprije, a onda suradnjom ljudi i drugih živih bića na zemlji, pozvan novi život, do onog trenutka koji promatramo ovdje u našem hospiciju, kad se život ne gasi, nego preobražava, kad dobiva jednu novu dimenziju o kojoj mi možemo samo naslućivati“, poručio je nadbiskup Uzinić u propovijedi.
Ohrabrio je tako djelatnike hospicija i obitelji korisnika, ističući dostojanstvo ljudskosti i u posljednjim danima ovozemaljskog života. Nadahnuo se prispodobom o sijaču koji obilato sije sjeme na razne vrste tla. Objašnjavajući da je sijač simbol Boga koji sije svoju ljubav i riječ svim ljudima, istaknuo je da to sjeme simbolizira i sam život, koji Bog također obilato dijeli.
„Isus opisuje Boga kao rasipnog sijača sjemena, kao onoga koji sije svugdje, pa i ondje gdje se teško može nadati plodu. Čini se to beskorisnim trudom, kao što nam se čini da je i naš život, uz one plodne trenutke, ispunjen i onim trenutcima koji nam se čine beskorisnima. Osobito se to odnosi na ovu posljednju fazu života. Zato u svijetu u kojemu danas živimo ima sve više glasova koji žele omogućiti da se život završi na drugi način. No mi upravo kroz ovu ustanovu želimo pokazati da je i u toj fazi život vrijedan, da ga vrijedi živjeti i da se vrijedi za njega brinuti, da ga vrijedi čuvati i štititi. Sijačevo obilno sijanje i na takvim podlogama koje nam se prirodno čine besplodnima nije beskorisno. Obilato sijanje znak je njegove ljubavi prema nama. On ne čeka da budemo plodni, nego nas svejedno ljubi. Jednako tako trebamo činiti i mi. Ne trebamo čekati idealan trenutak kad ćemo učiniti nešto dobro, nego trebamo ljubiti uvijek i ljubiti sve.“
Propovijed je završio riječima pokojnog pape Franje: „Život ima vrijednost samo u darivanju – darivanju u ljubavi i istini, u darivanju drugima u svakodnevnom životu i u obitelji. Uvijek ga darujte.“
Na prigodnoj svečanosti nakon mise ravnateljica s. Leopolda Ivković uručila je zahvalnicu djelatnici Branki Trubelji, koja je navršila deset godina rada u hospiciju. „Ovo je posebno mjesto“, rekla je jubilarka, vidno ganuta, primajući poklon i cvijeće od ravnateljice i nadbiskupa.
Ravnateljica je istaknula kako su upravo djelatnici najzaslužniji što hospicij pruža tako visoku kvalitetu usluge korisnicima. Mnogi, ne samo iz Rijeke i okolice nego i izvan granica županije, čiji su najmiliji u hospiciju proživjeli svoje posljednje dane, ostali su ovoj ustanovi trajno zahvalni za sve što pruža korisnicima u posljednjim danima njihova života. Istaknula je i važnost pružanja pomoći obiteljima korisnika, pa je u tu svrhu pokrenut Centar za žalovanje, koji bi uskoro trebao dobiti i stalno mjesto u zgradi hospicija. U cjelokupnom djelovanju neizostavna je i stalna suradnja s liječnicima i riječkim KBC-om, kao i sa županijskim Domom zdravlja.
Objavljeno: 28. siječnja 2026.
