O. Damjan Kružičević, OSB, benediktinac iz samostana na Ćokovcu, na kraju prvog dana korizmene duhovne obnove u župnoj crkvi sv. Ante Padovanskog u srijedu, 6. ožujka, predvodio je molitvu posvete Blaženoj Djevici Mariji koju benediktinci mole svaki dan.
U toj molitvi razmatraju se otajstva Marijinog života u odnosu s Isusom i njenim poslanjem majke božanskog Sina, našega Spasitelja i Otkupitelja, Isusa Krista.
Marijo, nazaretska Djevice, okupljeni smo pred tobom kao tvoja djeca i molimo te, uzmi nas za ruku i povedi k Isusu, tvome Sinu, našem Gospodinu. Ti si u svom srcu priredila sveto boravište i poslušna Božjoj riječi postala i hram i kovčeg Saveza. U tebi i po tebi Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. Ti si žena od malo riječi, ali sva si zahvaćena Riječju Božjom. Pomozi nam, Marijo, da i mi ponizna i otvorena srca slušamo i primamo Božju riječ. Isprosi nam milost da se riječ tvoga Sina i u našem životu utjelovi, postane stvarnost. Da ravna našim životom, našom molitvom i našim radom.
3 x Zdravo Marijo
Marijo, koja na riječ Anđelovu hitaš u gorje u grad Judin, Elizabeti, rođakinji svojoj. Pomozi nam da i mi u našem srcu čujemo poticaj Duha koji nas nuka da svoju radost podijelimo s drugima. Da primljene milosti umnožimo, dijeleći ih s drugima. Da drugima spremno priteknemo u pomoć i tako tvoju ljubav, blizinu i dobrotu svjedočimo svijetu.
Zdravo Marijo
Marijo, ti si u zajedništvu sa sv. Josipom iskusila što znači naići na zatvorena vrata, na odbijanje, na nerazumijevanje, na život u tuđini. Iskusila si strah. Zato ti znaš najbolje sve naše nevolje, jer ih nisi bila lišena. Razumiješ našu nemoć, nesigurnost, naš strah. Ti si službenica dobrote koja za nas neprestano moli svoga Sina, da svojom milošću obogati naše siromaštvo, a svojom snagom ojača našu slabost. Budi uz nas, Majko, u svim nevoljama našim.
Zdravo Marijo
Marijo, u betlehemskoj noći u svoje krilo primaš Božjega i svoga Sina. Polažeš ga u jasle i zajedno sa svetim Josipom prva mu se od svih stvorova klanjaš. Siromaštvo betlehemske noći svjedoči o jedinom, istinskom bogatstvu čovjeka. Svjedoči o ljubavi, Bogu koji je ljubav. Ljubavi koja povezuje vaše živote, vaša srca – Isusovo, Josipovo i tvoje, Majko. Pomozi nam da tvoga Sina znamo prepoznati u našoj svakodnevnici, da mu se poniznim srcem poklonimo i ljubav mu iskažemo u onima u kojima nas on danas pohađa. Neka nas s tvojim Sinom, s tobom, sa sv. Josipom i sa svom našom braćom i sestrama, povezuje čista i sveta ljubav.
Zdravo Marijo
Marijo, ti si sačuvala radost svadbe u Kani. Tamo si s Isusom i njegovim učenicima i primjećuješ i vidiš i ono što drugima promiče. Vidiš to na vrijeme, u pravo vrijeme. I donosiš to pred Isusa. U malo riječi, tek dvije riječi – ‘Vina nemaju’. Tako ti moliš. To je tvoja molitva. Donositi pred Sina stvarnost satkanu i izgovorenu u dvije riječi. I sve prepuštaš njemu, jer vjeruješ njemu. Učini da i naša molitva bude izrečena stvarnost u malo riječi i donesena pred Isusa s vjerom da znamo reći – radosti nemam, vjere nemam, ljubavi nemam, praštanja nemam, mira nemam. I da sve predam Isusu. Pomozi i nama da znamo moliti srcem koje vidi. Daj nam oči pune nježnosti i nade. Oči kakve si ti imala onog dana, na svadbi u Kani.
Zdravo Marijo
Marijo, ti pratiš i susrećeš svoga Sina na njegovom križnom putu, do kraja, do Golgote, do groba. Pratiš pogledom, pratiš molitvom, pratiš srcem, pratiš suzom. Kratak susret sa Sinom koji ne ostavlja prostor za ništa drugo, osim trenutak tihe blizine, pogled i možda kratak dodir ruku. Ali, to je blizina koja govori, blizina koja grli, blizina koja liječi bol srca, blizina koja daje snagu za naprijed. Majko, s križa mi smo povjereni tebi. I ti si nama povjerena. Molimo te da na našem životnom križnom putu uvijek osjetimo tvoju blizinu, tvoj pogled, tvoj dodir. Trebaš nam. Ne možemo sami, jer nitko ne može sam. Pomozi nam da i mi znamo drugima biti blizina koja grli, koja liječi, koja ozdravlja, daje snage za naprijed. I nas je Isus povjerio jedne drugima.
Zdravo Marijo
Marijo, ženo Velike subote, u tvom srcu toga dana slila se sva vjera Crkve. Zato je subota tvoj dan. Dan kada je tvoje srce u iščekivanju obećanja postalo tabernakulom, svetohranište vjere. Vjera Crkve preživjela je tog dana u tvom srcu. Sve je zašutjelo i za mnoge je ta šutnja bila teška. Svladao ih je strah za vlastiti život, toliko da se razbježaše. Djevice, navikla na sveti prostor šutnje koja zna da šutnja priprema dolazak riječi, tješila si svoje srce svetim obećanjem: ‘Evo, činim nešto novo, već nastaje’. I čekala si. A onda je svanulo uskrsno jutro. Pomozi nam, Majko, da znamo s vjerom živjeti naše Velike subote. Neka i naše srce bude uvijek svetohranište u kojem je sveta prisutnost izvor snage, dok čekamo da i u nama milost učini nešto novo.
Zdravo Marijo
Marijo, ti si sa učenicima u Gornjoj sobi, zajedno s njima u molitvi, čekaš obećanog Duha. Ti koja si milosti puna i Duhom osjenjena od početka tvoje evanđeoske prisutnosti. Tada je Riječ postala Tijelo u tvome krilu, na početku. Sada si u zajedništvu učenika i moliš da i oni budu ispunjeni istim darom koji je već u Nazaretu obogatio tvoju dušu. S njima si u molitvi, da budeš opet utkana u rađanje njegovog otajstvenog tijela – Crkve. Pomozi nam, Majko, da i mi ustrajemo u molitvi, u zajedništvu molitve. Da molitva za milost Svetoga Duha uvijek prati sve naše početke. Da budemo blagoslovljeni milošću u našim obiteljima, u našoj župnoj zajednici, u našoj molitvi, u našem radu, na našem hodočašću vjere.
Zdravo Marijo
Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo, kako se nije nikada čulo da si ikoga zapustila koji se tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zamolio. Ovim pouzdanjem obdareni utječemo se i mi tebi, Djevice djevica, tebi Majko, dolazimo. Pred tobom, evo, stojimo mi grešnici i vapimo: Nemoj, Majko vječne Riječi, prezreti naše riječi. Nego ih milostivo poslušaj i usliši. Amen.
Foto: I. Grbić
