Župa sv. Bernarda, u Porečkom dekanatu, proslavila je u utorak, 20. kolovoza, svetkovinu svog nebeskog zaštitnika i naslovnika, uz 403. obljetnicu izgradnje župne crkve. Misno slavlje predvodio je porečki dekan preč. Lino Zohil, uz koncelebraciju gotovo svih župnika iz dekanata.
Na početku je riječ dobrodošlice okupljenima izrekao domaći župnik vlč. Ivica Butković.
Preč. Zohil je na početku homilije podsjetio okupljene na veličinu lika sv. Bernarda, „reformatora cistercita, sveca koji je svojim žarom, duhovnošću, kontemplacijom i svojim društvenim angažmanom značajno obilježio svoje vrijeme, koje se zbog toga nerijetko naziva i Bernardova epoha.“
Osvrnuo se potom na svečevo obiteljsko zaleđe, u kojem je naglasio izuzetnu pobožnost majke, koja je vjeru nastojala prenijeti na svo svoje petero djece. Sv. Bernard je 1112. god. stupio u opatiju Cîteaux, odnosno u zajednicu cistercita, reformirani i stroži red benediktinaca, a slijedom njegova svjedočanstva pridružilo mu se i više članova njegove obitelji.
„Bernard se odlikovao posebnom duhovnošću i kontemplacijom, o čemu svjedoče ne samo sačuvani zapisi o njemu, nego i njegova mnogobrojna djela i korespondencija s mnogim osobama, koja pokazuju kako je riječ o istinskom mistiku, uronjenom u molitvu i razmatranja. Uz to je bio izniman govornik i propovjednik, a također i onaj koji je itekako bio svjestan društvenih i političkih problema onoga vremena, te se i u tom smislu odlučno angažirao. Njegove misli o Djevici Mariji spadaju u najljepše zapisane tekstove u baštini Crkve“, naglasio je propovjednik.
Godine 1115. osnovao opatiju Clairvaux, u koju su uskoro ušli mnogi redovnici, a svojim žarom je pridonio da su u kratkom vremenu nikli mnogi slični samostani diljem Europe, prema zapisima suvremenika potaknuo nastanak 163 samostana, dok ih je u vrijeme njegove smrti bilo čak 343. „Na takav način je vratio prvotni zanos negdašnjih benediktinaca, koji su s vremenom duhovno oslabili, odnosno cisterciti su se, zahvaljujući stezi koju je sveti Bernard zahtijevao od svojih redovnika, pokazali kao istinska duhovna snaga svoga vremena. Bio je i savjetnik mnogih biskupa, vladara i papa, a zauzeto je radio na suzbijanju tadašnjih hereza“, rekao je preč. Zohil.
Sveti Bernard umro je 20. kolovoza 1153. god. u opatiji Clairvaux, a kao prvog cistercita svetim ga je proglasio papa Aleksandar III. 1174. god., dok ga je papa Pio VIII. proglasio crkvenim naučiteljem 1830. godine. Danas u svijetu djeluje oko 2.800 cistercita, a do 2010., tridesetak godina su djelovali i u Hrvatskoj.
Propovjednik se je potom osvrnuo na duhovnu ostavštinu svetog Bernarda. „Prema sv. Bernardu zapovijed ljubavi stoji iznad svih drugih zapovijedi. Ljubav je duša i srce sve kršćanske savršenosti i svetosti. Ona nije samo sastavni dio kršćanske etike, nego je sadržaj svega onoga što kršćanstvo od nas traži.’ Sveti Bernard je nadalje ustvrdio da je ‘Krist sam došao na svijet da posvjedoči ljubav, Krist je došao na ovaj svijet, trpio i umro. Ljubav je razlog opstanka Crkve, apostola i svećenika, ljubav mora biti razlog opstanka i nas kršćana. Naša je sveta dužnost ljubavi da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta, i to ne samo u riječi, nego u čitavom našem životu i djelovanju.’ Daljnje promišljanje koje proizlazi iz naučavanja sv. Bernarda je ‘Krist je proširio granice ljubavi u beskraj. Mi ne smijemo nikoga isključiti iz svoje ljubavi. Ljubav ne smije pitati za osobu, za rasu, za stalež, za zanimanje, dapače ni za vjeroispovijest.”
Sveti Bernard čvrsto je usidren u Bibliji i u crkvenim ocima, podsjeća nas da bez duboke vjere u Boga, jačane molitvom i razmatranjem, bez prisnog odnosa s Gospodinom, naša su razmišljanja o božanskim otajstvima izložena opasnosti da postanu isprazno umovanje i gube svoju vjerodostojnost. Zajedno s Bernardom iz Clairvauxa i mi moramo prepoznati da čovjek bolje traži i lakše nalazi Boga ‘molitvom no raspravom’”, zaključio je preč. Zohil.
O Župi Funtana
Mjesto Funtana se u povijesnim zapisima spominje već 1331. godine. Župa se spominje 1626. Župna crkva sagrađena je 1621. godine, u vrijeme grofa Bernarda Borisija, produžena 1941. godine i obnovljena 1988. godine. Zvonik u sklopu crkve, visok je trideset i četiri metra, dograđen je i obnovljen 2000. godine. Ima dva zvona, dok se treće čuva u Muzeju grada Pazina. Zvonjenje je automatizirano. Župna dvorana je izgrađena 2005. godine uz župnu kuću. U župi se čuva arhiv od 1792. godine. U župi je jedno groblje. Staro groblje kod „Perila” – izvora vode, je napušteno 1907. godine. Sakralna baština župe Funtana čuva se u crkvi svete Foške u Vrsaru. Očuvani su glagoljski upisi u matične knjige.
Župna crkva svetog Bernarda, prezbitera u Funtani je jednobrodna građevina sa sakristijom. U crkvi je drveni oltar prema puku. Iza oltara na zidu je vrijedna slika na platnu ,,Bogorodica s Djetetom i svetim Nikolom, svetim Franjom, svetim Bernardom i svetim Antunom opatom” iz 1621. godine, restaurirana 1996. godine. U nišama uz veliku sliku, nalaze se drveni kipovi svetog Bernarda i Blažene Djevice Marije Žalosne. U prezbiteriju je postavljena velika slika blaženoga Miroslava Bulešića (rad akademske slikarice Ive Mandić, 2014. godine), a s druge strane prezbiterija prema sakristiji postavljen je restaurirani križ iz XVI. stoljeća. U crkvi su još oltar s palom blaženog Alojzija Stepinca, rad Vladimira Pavlinića i oltar s palom Blažene Djevice Marije od Ružarija i svetohranište.
Txt: G. Krizman
Foto: Župa Funtana
