Ususret blagdanu svetoga Franje Asiškoga, u emisiji Susret Radiopostaje Mir Međugorje gostovao je fra Zvonimir Pavičić, župnik župe svetoga Jakova apostola Međugorje. Najavio je proslavu blagdana toga sveca u župnoj crkvi, ali i sv. Faustine Kowalske, dan kasnije u filijalnoj crkvi Božjeg Milosrđa u Šurmancima. U toj se crkvi nalazi čudotvorna slika Milosrdnog Isusa te relikvije 1. kategorije sv. Faustine i sv. Ivana Pavla II.
Govoreći o sv. Franji kazao je kako je njegov život nemoguće ukratko opisati pa je spomenuo samo neke važne događaje iz njegova života. „Za mene znakovito da se ne zna točno godina njegova rođenja. Uvijek se kaže da je rođen 1181. ili 1182. godine. Nitko ne zna točan podatak. To govori da se svecem ne rađa nego da se svecem postaje. Da se znalo da će Franjo biti svetac, pomno bi bio zabilježen datum rođenja i sat u koji se rodio i dakako godina.
Međutim to ostaje nepoznato, ali su zato svi kasniji datumi, nadnevci i godine itekako poznate“ rekao je fra Zvonimir, naglasivši jednu osobinu: „Tko ima poniznost i tko ustraje u poniznosti, toga će Gospodin uvijek pohađati i nikad ga neće napustiti“.
Podsjetio je kako je sveti Franjo tijekom godine imao pet korizma u kojima se povlačio u osamu i postio „a nama je nekada teško izdržati jednu korizmu“.
Govoreći o važnijim nadnevcima iz života svetog Franje i Franjevačkog reda naveo je Pravilo, koje je potvrdio papa Honorije 1223. godine. „Lani smo obilježili taj i jubilej živih jaslica u Grecciu. Proslavili smo 17. rujna primanje svetih rana, odnosno stigma, upravo na brdu La Verni, također 800. obljetnicu. Idemo u susret proslavi kad je Franjo napisao Pjesmu brata sunca, odnosno Pjesmu stvorova. U toj pjesmi hvali Gospodina za sve stvoreno, a istodobno boluje od dvadesetak bolesti, osim stigma, Kristovih rana koje su stalno krvarile, koje su njega boljele. To može samo sveta duša, to može samo onaj koji je potpuno predan Gospodinu, toliko predan da je dostojan primiti njegove rane. Nakon što sljedeće godine proslavimo godišnjicu Pjesme brata Sunca, dolazimo do 1226. godine, kada je sveti Franjo umro u Porcijunkuli, ondje gdje je sve započelo.“
Fra Zvonimir je odgovorio i na pitanje – zašto se vjernici više utječu svetom Anti nego svetom Franji. A kako voli glazbu, rado pjeva, vodi zbor Frame Hercegovine te sklada ispričao je kako je nastala njegova pjesma Od žarke taknut ljubavi. „Ta pjesma, koja govori o mistici sv. Franje, nastala je dok sam bio student bogoslovije u Zagrebu. Frama Dubrava je tada slavila neku obljetnicu, željeli su napraviti film pa su mene zamolili da radim filmsku glazbu. Spomenuta pjesma je prvo što sam skladao za taj film, koji oni nisu uspjeli realizirati, tako da je taj projekt propao, ali je pjesma ostala pa bi je trebalo snimiti cijelu.“
Na primjedbu kako je u Međugorju sve veći broj hodočasnika otkako je Papa Franjo imenovao posebnog izaslanika kasnije apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje, poljskoga nadbiskupa Henryka Hosera (2017.), te nakon njegove smrti u istu službu nadbiskupa Aldu Cavallija, također nakon što su 2019. godine službeno odobrena hodočašća u ovo mjesto molitve i mira, fra Zvonimir je rekao: „Mi smo franjevci to primijetili i prošle godine, pogotovo nakon korona vremena, da se to sve nekako vraća u velikim brojkama. U zadnja dva vikenda jedva uspijevamo ispovjediti sve hodočasnike koji dođu. Stvarno jako puno ljudi dolazi. Bogu hvala da je tako. Ja se nadam da će nama Bog s tolikim hodočasnicima poslati i svećenika koji bi mogli ispovijedati, pomoći nam ispovjediti sve one koji dođu u Međugorje jer se ovdje žele ispovjediti. Proteklog su tjedna ovdje boravili rektori mediteranskih marijanskih svetišta, oni su oduševljeni Međugorjem. Kazali su – ovdje se vidi vjera, kad gledaš vjernike kako sudjeluju u molitvenom programu, misi, klanjanju, na Podbrdu…“.
Budući da spomenutim odlukama pape Franje sada valja dodati i nedavnu pastoralnu odluku „Nihil obstat“ (da ništa ne priječi) Dikasterija za nauk vjere, odnosno Notu „Kraljica Mira“ o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje, što je objavljeno 19. rujna 2024., kao i istodobno objavljeni Dekret u vezi s duhovnim iskustvom vezanim za Međugorje biskupa mostarsko-duvanjskog mons. Petra Palića, pitali smo fra Zvonimira što sve to znači za Međugorje kao veliko hodočasničko mjesto, „ispovjedaonicu svijeta“, mjesto molitve i mira?
„Znači da su svima otvorena vrata i da svi mogu doći u Međugorje i da su u Međugorju sigurni. Ono što neki naglašavaju, Nihil obstat ne znači da su vjernici nužni vjerovati u sve ono što se događa u Međugorju, međutim zanemaruju i ono drugo što je rečeno – Crkva je rekla i stoji u toj noti da se treba cijeniti ono što je u Međugorju i širiti, odnosno preporučivati ljudima kao nešto što im može pomoći u njihovoj vjeri, u njihovu odnosu s Bogom. Tako da je ova nota nešto jako pozitivno za Međugorje, a i za sve one koji žele doći u Međugorje i koji žive s Međugorjem sve ove godine.
Mi to znamo, nama nije trebala neka posebna nota da nam to kaže da ovo pomaže duhovnom životu, jer mi to osjetimo i svi slušatelji koji slušaju nas, koji slušaju redovito Radiopostaju Mir Međugorje, znaju koliko im Međugorje znači u životu, koliko ih je puta pridiglo iz neke nevolje, tjeskobe ili koliko im znači zajednička molitva, večernji molitveni program. Tako da ova nota samo to potvrđuje, da je Međugorje otvoreno svakome, da se ljudi nemaju čega bojati, da je ovdje uistinu pravi crkveni nauk koji Crkva cijeni i koji preporuča svim vjernicima diljem svijeta.“
Cijelu emisiju Susret poslušajte na YouTube kanalu Radiopostaje Mir Međugorje
