Četvrtoga dana 35. „Mladifesta“ u Međugorju, 4. kolovoza 2024., nakon svjedočanstava mladima članova zajednice Cenacolo, koji su za ovu prigodu došli iz svih krajeva svijeta, te molitve krunice, svetu misu uz koncelebraciju 498 svećenika predslavio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, izvještava mrežna stranica Radiopostaje Mir Međugorje.
Na početku svoje propovijedi fra Zvonimir je podsjetio da evanđelja često spominju mnoštvo koje je Isusa slijedilo, koje ga je dolazilo slušati i jednostavno biti s njim.
”Dragi mladi, i mi smo ovdje jedno mnoštvo. Nismo masa, jer masa je nešto neodređeno, skupina ljudi okupljena iz različitih interesa. Mi smo mnoštvo okupljeno s jednim interesom: želimo Gospodina, želimo njegov kruh, želimo se hraniti njegovim Presvetim tijelom”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, napominjući kako vjernike ”u svakoj euharistiji Gospodin hrani i svojom riječju”.
”Kršćani trebaju biti ljudi vjere, a ne oni koji mrmljaju na Boga. Slijepo Bogu vjerovati pa i onda kada se čini da je sve protiv nas i protiv Njega, kada se čini da su sile ovoga svijeta jače od Gospodina. I tada treba ustrajati u vjeri. Što znači jedno moje životno razočaranje, jedan pad, pred onim obiljem kojemu me Gospodin vodi? Trebamo uvijek sebi ponavljati: neću kukati, neću mrmljati, ništa mi nije teško, s Bogom ću hoditi kroz ovaj život!“, kazao je fra Zvonimir pojasnivši da se k Isusu najsigurnije dolazi po sakramentima u kojima nas susreće.
”Na to nas zapravo poziva i sam Isus kad kaže: Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada. (… ) Potrebno je vjerovati Isusu. Kako se vjeruje? Kao što dijete vjeruje mami ili tati kad mu pružaju ruku i zovu ga da napravi svoj prvi korak. Dijete vidi da su roditelji malo udaljeniji od njega nego inače. No u srcu osjeća da ga oni ne napuštaju, i unatoč daljini osjeća toplinu ljubavi koja ga ohrabruje da može zakoračiti znajući da će ga ruke roditelja dočekati. To je vjera, braćo i sestre. Baciti se u Božje ruke, u Božji zagrljaj”, kazao je međugorski župnik koji je na kraju pozvao okupljene da se ”u mnoštvu prijetnji, strahova i razočaranja“ ne prepadnu i ne pogube, već da uvijek idu za ”kruhom nebeskim“, da uvijek teže za ”nebeskim stvarima, za onim Srcem koje i naša srca uzdiže i vodi u nebo”.
Nakon svete mise upriličena je predstava zajednice Cenacolo. (kta)
