Fra Ivan Marić, svećenik Franjevačke provincije Bosne Srebrene, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Koraću u Bosanskoj Posavini i derventski dekan proslavio je u subotu 23. kolovoza u Koraću svoju zlatnu misu – 50 godina svećeništva uz geslo „Majko dobrog savjeta, budi nam utjeha i nada!“
Nakon procesije iz župne crkve slijedilo je svečano euharistijsko slavlje na lijepo uređenom vanjskom oltaru. Uz zlatomisnika je suslavilo 25 svećenika, a posluživao je bogoslov Riječke nadbiskupije Petar Huseinović.
Život i djelo zlatomisnika ocrtao je na početku mise plehanski gvardijana i župnik fra Ivan Nujić.
Započeo je s 1. rujnom 1948. kada je fra Ivan rođen u uzornoj katoličkoj obitelji od oca Stipe i majke Šimice, rođ. Ivanković u Novom Selu, tadašnjoj župi Gornja Dubica kod Odžaka u kojoj je kršten, primio svetu pričest i krizmu. Dodao je kako je odrastao uz dvojicu braće i dvije sestre.
Fra Ivanova obitelj 1950. godine preselila se u Banoviće kod Tuzle. U tadašnja komunistička vremena obitelj je mnogo pretrpjela. Otac Stipe bio je u domobranima, bio je u logoru. Njegova dva brata stradala su u poratnim komunističkim egzekucijama u Odžaku, kada je stradalo više od 3000 Hrvata iz toga kraja. Otac je puno pretrpio, nadziran od tadašnjih vlasti, napose zbog sina fra Ivana koji je krenuo putem svećeništva. Tako je zbog širenja katoličkog glasnika Glas Koncila i prohrvatskih stavova osuđen na tri mjeseca zatvora, a kako se na tu presudu žalio dobio je dodatni mjesec dana zatvora.
Fra Ivan je po završetku osnovne škole krenuo u franjevačko sjemenište u Visoko. U Kraljevoj Sutjesci započeo je novicijat. Kako je 1967. morao u vojsku, po odsluženju sljedeće se godine vratio u Sarajevo gdje je započeo studij teologije. Po završetku studija 1975. za svećenika ga je zaredio pomoćni biskup dr. Tomislav Jablanović.
Prva mu je služba župnog i samostanskog vikara bila na Plehanu od 1975. do 1982. Na prvoj župničkoj službi bio je od 1982. do 1985. u Koraću. Potom je bio župnik u Breškama kod Tuzle i u Foči kod Dervente gdje ga je zadesio rat. Od 1992. do 1997. bio je u izbjeglištvu u Franjevačkom samostanu u Slavonskom Brodu. Po povratku bio je samostanski vikar na Plehanu i župni vikar u Foči. Od 2005. pa do danas župnik je u Koraću. Od 2016. uz ostale je dužnosti u trećem mandatu derventskog dekana.
Prigodnu homiliju održao je mons. Stipo Zeba, svećenik Gospićke biskupije. On je naglasio kako je ovaj jubilej veliki događaj, ustvrdivši kako je do njega trebalo doći mukom i trpljenjem.
„Zlatni put našeg slavljenika bio je posut i znojem, i krvlju i suzama. Nije mu bilo lako, ali imao je dobre učitelje, oca, majku… Bio je mudar, nije posustajao, nego je išao potiho, skromno, jednostavno, ali uporno, neumorno, nezaustavljivo. Velikim srcem preko malih je djela činio velike stvari. Zlatomisnik ima srce kralja, srce vođe… Samozatajan, tih, skroman i jednostavna, ali srcem i dušom nije odustajao od svog naroda. Posebno je imao osjećaj za potrebite kojima je na razne načine pomagao. U ovom pustom Koraća ostao je 23 godine s željom da potiče svoje Koraćane na povratak, trudi se tu vratiti život, da se tu ponovo ori pjesma naša, da šargija i violina sviraju, uzdiže se molitva Gospi Koraćanskoj, da se Bog slavi u ovoj našoj prekrasnoj Posavini“, rekao je propovjednik Zeba. Čestitajući mu jubilej, zahvalio mu je i stavio ga u Gospin zagovor, zaželio mu da doživi da u Koraću opet bude onaj život koji je bio kada je prvi puta došao na službu župnika.
Uime Franjevačke provincije Bosne Srebrene i provincijala fra Zdravka Dadića čestitku zlatomisniku putio je definitor fra Petar Jeleč. „U tebi su vjernici prepoznali pastira koji ne ide ispred naroda da bi se pokazao, niti iza naroda da bi promatrao, nego usred naroda da bi ga ljubio i služio mu. Gdje god si bio i s kim god bi se susretao donosio si mu toplinu, utjehu, mudrost i mir. Ljudi su te doživljavali kao oca, brata, prijatelja. I ja, kojega si ti poslao u sjemenište, osobno sam te doživio kao dobrog župnika u Foči gdje su te ljudi voljeli i cijenili. Tvoja dobrota, jednostavnost i blagost nisu nikada bili glasni, ali su bili duboki i trajni. Tvoja ljubaznost je otvarala vrata i srca, a tvoja riječ, često tiha i smirena, donosila je jasnoću Evanđelja i snagu vjere. Bio si i ostao svjetionik nade, osobito onima ranjenima i zarobljenima, neumoran u ispovijedanju, strpljiv u razgovoru, velikodušan u svakom susretu“, ustvrdio je za zlatomisnika definitor fra Petar.
Kako je na misi suslavio i fra Ilija Jerković, koji također ove godine obilježava svoj zlatni jubilej, 50 godina svećeništva, čestitke i zahvalu za njegovo, kako je ustvrdio, mnogostruko i plodno djelovanje kao franjevca i svećenika, osobito za njegov dugogodišnji rad u „Zlatnom cekinu“ u Slavonskom Brodu u kojem je ostavio neizbrisiv trag u zalaganje za djecu s posebnim potrebama, uputio je u svoje i u ime cijele Provincije definitor fra Petar.
Zahvalu Gospodinu i svima koji su ga molitvom i na svaki drugi način pratili u njegovom 50- godišnjem svećeničkom životu uputio je na kraju zlatomisnik. Na poseban je način zahvalio svojim župljanima na organizaciji i pripremi ovoga slavlja, na osobit način župljanki Kati Garić, koja mu je na tom slavlju bila kuma, kako je to običaj u tom kraju. Uime župljana ona je svome župniku napisala znakovitu zahvalu za sve što je učinio za njihovu župnu zajednicu, a pročitao ju je gvardijan Nujić.
Slavlje je pjevanjem animirao prof. fra Emanuel Josić.
Poslije mise slijedio je kulturni umjetnički program na kojem su nastupili članovi HKUD-a „Tamburica“ Koraće i KUD „Fra Ivo Šimić“ iz Novog Sela-Balegovca.
Radost za ovu povratničku župu šestotinjak vjernika nastavilo je uz zajednički ručak pod velikim šatorom uz pjesmu i kolo do kasnih popodnevnih sati. (kta/b.l.)
