Svećenik Franjevačke kustodije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru fra Ivan Gavran proslavio je svoju zlatnu misu – 50 godina svećeništva – u nedjelju 3. kolovoza 2025. u rodnoj župi sv. Franje Asiškog u Žeravcu u Bosanskoj Posavini pod geslom: „Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu!“ (Fil 4,6).
Misno slavlje predvodio je slavljenik u zajedništvu s domaćim župnikom fra Mirkom Filipovićem i dvadesetak svećenika, među kojima su bili i zlatomisnici Bosne Srebrene fra Ivan Marić, župnik u Koraću, i fra Ilija Jerković, župni vikar na Plehanu i ravnatelj ustanove za rehabilitaciju djece “Zlatni cekin” u Slavonskom Brodu.
Homiliju je izrekao domaći sin preč. Jozo Duspara, svećenik Srijemske biskupije. „Pedeset godina svećeništva – to nije samo broj. To je cijeli jedan svijet. To je srce koje je kroz pola stoljeća disalo s Crkvom, patilo s ljudima, slavilo s nebesima“, rekao je na početku propovijedi preč. Duspara.
Govoreći o svećeničkoj službi posvijestio je kako je svećenik veliki Božji dar, onaj koji nastavlja Kristovo poslanje, vidljiva prisutnost Krista kao glave Crkve u zajednici vjernika, preko njega Isusova otkupiteljska žrtva postaje prisutna u Euharistiji žrtvi Crkve u svetoj misi.
U nastavku je dodao da ovaj jubilej nije tek broj, nego svjedočanstvo da Bog ostaje vjeran i da On zna čuvati one koje je pozvao. Obrativši se slavljeniku osobnim riječima, rekao je: „Dragi Ivane, tvoj je život dokaz da je Bog kadar preobraziti običnog čovjeka u nositelja svetoga. U teškim trenucima kušnje nisi tražio utjehe ovoga svijeta, nego si ustrajao pod Kristovim pogledom. Pedeset godina nisi bio samo propovjednik, naučnik, nego i uho koje sluša, ruke koje blagoslivljaju, ramena koja nose tuđe brige i tuge, koljena koja mole za one koji su prestali moliti. Sve te vrijednosti govore koliko svećeništvo može biti plodno ako se svećenik zaista prepusti vodstvu Duha Svetoga u današnjem vremenu. Biti svećenik znači biti uspravan pred Bogom i savinut pred čovjekom. Samo onaj koji je klečao pred Svetohraništem zna kako se stoji pred čovjekovom boli. U svijetu koji slavi moć, slavu i uspjeh, ti si izabrao služenje, poniznost i tišinu.“
Dodao je i da ovo slavlje nije kraj, već poziv na dublje služenje: „Ti si sada ‘živi svijećnjak’ u hramu Crkve – ne po titulama, nego po vjernosti. Hvala ti, dragi fra Ivane što si slomljen bio za nas, što si vjerovao kad je bilo teško, što si ljubio Krista više nego sebe.“
Župnik fra Mirko Filipović predstavio je životni put fra Ivana Gavrana. Rođen je 12. kolovoza 1948. kao treće od sedmero djece u uzornoj katoličkoj obitelji Ante i Anice rođ. Prgomet. Nakon osnovne škole u Žeravcu i Derventi, upisao je klasičnu gimnaziju u Splitu, a novicijat započeo na otočiću Košljunu. Studij filozofije završio je u Dubrovniku, a teologiju u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1975. u Splitu, zajedno s još devetoricom subraće.
Prvu pastoralnu godinu proveo je u Zadru, nakon čega je studirao pastoralnu psihologiju na katoličkom sveučilištu „Salesianum“ u Rimu. Potom je služio devet godina u Zadru, a ratne godine proveo je na župi sv. Antuna u Puli. Nakon Domovinskog rata djelovao je osam godina među hrvatskim iseljenicima u Argentini, a zatim devet godina u Njemačkoj kao voditelj misije Goeppingen-Geislingen. Kada je navršio 65 godina vratio se u Domovinu i svoju Provinciju, te je kao umirovljen u Kamporu, na otoku Rabu proveo sedam godina. Predzadnje tri godine djelovao je na župi sv. Antuna u Crikvenici, a zadnje tri godine je u franjevačkom samostanu „Male braće“ u Dubrovniku.
Kako su uz zlatomisnika Gavrana na oltaru suslavili i ovogodišnji zlatomisnici fra Ivan Marić i fra Ilija Jerković, župnik fra Mirko kratko je ocrtao i njihov život i djelo.
Misno slavlje okupilo je oko tisuću vjernika, a brojni su pratili euharistiju iz crkvenog dvorišta. Na misi je sudjelovalo i petnaestak redovnica. Poseban ures bili su vjernici u narodnim nošnjama, među kojima i oni mlađi koji su slavljeniku donosili prinosne darove: Bibliju, kalež, hostije, vino i vodu.
Na kraju slavlja fra Ivan Gavran zahvalio je Gospodinu za sve primljene milosti, kao i svima koji su ga pratili molitvom i pomogli u organizaciji proslave. Glazbeni dio misnog slavlja predvodio je zbor sastavljen od pjevača iz više krajeva, pod ravnanjem prof. Ankice Juričić iz Zagreba.
Nakon mise zajedništvo se nastavilo u crkvenom dvorištu uz kolo koje su započeli članovi Zavičajnog kluba Žeravac, a potom i uz zajednički ručak pod velikim šatorom. U veselju nazočne je zabavljao tamburaški sastav „Sjaj“ iz Slavonskog Broda. (kta/b.l.)
