Stotine osoba s invaliditetom, u pratnji svojih obitelji i skrbnika, sudjelovale su jučer, 28. travnja, na svom Jubileju. Monsinjor Rino Fisichella, dosadašnji proprefekt Dikasterija za evangelizaciju, u svojoj je katehezi pozdravio okupljene iz 95 zemalja svijeta: iz Japana, Bolivije, Sjedinjenih Američkih Država i mnogih drugih: „Cijeli svijet danas je ovdje na Trgu svetog Petra.“
Nada, plamen koji treba ponovno rasplamsati
„To je Jubilej osoba s invaliditetom, to je Jubilej nade, one nade koja od početka prati svakoga, nada koju ni ne primjećujemo, ali koja vodi cijeli naš život“, rekao je monsinjor Fisichella i dodao: „Ona je plamen koji treba ponovno rasplamsati, koji podržava um i srce. Prava nada, koja nije vezana za prolazne stvari, ima lice Isusa iz Nazareta, stoga vas pozivam da hodimo zajedno s njim, dopuštajući da nas vodi njegova Riječ, svjedočeći gestama i životnim odlukama da je On nada za sve ljude koja nikoga ne isključuje.“
Slabost je sredstvo da ljubimo još više
„Vi ste u središtu Crkve“, obratio se zatim nadbiskup Fisichella najranjivijima, najkrhkijima i najslabijima koji često ne dobivaju pažnju koju zaslužuju. „Moramo pronaći svoj poziv u Crkvi upravo u slabostima jer su one sredstvo da ljubimo još više. Dopustite da vaš invaliditet bude snaga ljubavi koja se daje svima, jer nitko bolje od vas ne može dati svjedočanstvo kršćanske ljubavi“, objasnio je monsinjor.
Kreativni i radosni
Zatim je nadbiskup pozvao prisutne na nadu: „Predugo ste bili u sjeni, sada je vrijeme da ponovno oživite nadu“, jer smatra da su oni koji žive neku slabost pravi svjedoci Kristove ljubavi. Zatim se prisjetio priče o djetetu s invaliditetom i deformacijama rođenom u plemićkoj obitelji 1013. godine u njemačkoj pokrajini Švapska. Mali dječak, koji je bio povjeren zajednici redovnika, zvao se Herman, nije mogao ni govoriti ni pisati, ali redovnici su ga svejedno primili s ljubavlju. Uz njih je naučio latinski, grčki, matematiku, glazbu, pa čak i arapski, a zatim je umro od pleuritisa. Monsinjor je objasnio da je ispričao tu priču jer je Herman bio taj koji je napisao molitvu Salve Regina (Zdravo Kraljice). To je molitva ispunjena vjerom jednoga dječaka s invaliditetom koji je „iskusio što je prava nada, prava vjera i ljubav prema Mariji, Majci milosrđa“, zaključio je nadbiskup Fisichella te dodao: „Zbog toga ne smijete nikada odustati, postanite još kreativniji, radosniji, sposobniji prenijeti nadu koja je u vama“. Kateheza je završila pjevanjem molitve Salve Regina, Hermanu u čast, na različitim jezicima ljudi okupljenih na Trgu.
Svjedoci skrbi i ljubavi
Zatim su uslijedila svjedočanstva raznih osoba, kao na primjer indijskog nadbiskupa koji je svjedočio o inicijativi „Angels’ village“ koja nudi mogućnosti obrazovanja, formacije i rehabilitacije za više od dvjesto djece s mentalnim teškoćama; zatim svjedočanstvo roditelja dvoje djece s teškim autizmom, koji su se prisjetili patnje koju su doživjeli kada su otkrili invaliditet svoje djece; na kraju, svjedočanstva o invaliditetu troje mladih koji su u Rim došli iz župe Svetih mučenika u Ugandi. (kta/rv)
