U crkvi je sastavljen veliki pritisak prema obnavljanom pokušaju “evangelizacije” koji je misija crkve. To se mora proslaviti, jer nas spašava od samoreferencijalnog pokušaja da postanemo sveti, što je, naravno, samoodređujuće.
Ali želio bih kritično promatrati: evangelizacija ne smije biti puka stvar utjehe utjecaja drugih ljudi – već stvarajući učenike koji su spasili ljubav Kristova.
Deficit koji napominjem je u cijelom carstvu soteriologijapri čemu se u potpunosti izbjegava neugodna istina o našem padajućem stanju. Jednostavno, evanđelje nas uči da postoje dvije stvari koje trebamo spasiti od: grijeha i smrti. Pravilno razumljivi, to nisu izrazi koji se neće integrirati u pojam ljubavnog odnosa s Bogom – kao što bi to bilo slijediti stopama Kant: Demoralizirajuća preokupacija moralom, osim postojanog prijateljstva s Kristom. Ni mi nećemo upasti u pogrešku reakcije na moralizam samo prihvaćanjem slučajnih aspekata naše vjere (sentimentalizma), istovremeno ignorirajući njegovu supstanciju.
Ako se evangelizacija promiče, ali grijeh i smrt se ne spominju u kombinaciji, ono što imamo, umjesto toga je posljednje: horizontalna, ne transcendentalna preokupacija. Opet, da to jednostavno kažemo, zabrinuti smo zbog sekundarnih ili nebitnih dimenzija naše vjere.
Da slikamo sliku koja je izravna i jednostavna: Slavimo poziv da slijedimo Krista, a da ga zapravo ne slijedimo, poput primanja pozivnice za vjenčanje, ali nikad ne idu na vjenčanje. Utješno je znati da nas Krist voli dok smo grešnici, ali on nas voli na takav način da nas treba promijeniti iz iznutra. Ako ostanemo u samoj utjehi njegovog poziva za ljubav, nećemo biti spašeni.
Taj je posljednji redak konačan, istinit i neugodan. I iz tog razloga to često nije proglašeno, vjerojatno zato što se ne doživljava kao “pastoralno”. Rasmjetno, međutim, izraz pastoral ovdje ne znači voditiMeone do neba nježno i s ljubaznošću. Umjesto toga znači izbjegavati bilo kakvu ljubavnu repurvu ili izazov, počevši od sebe i u sjedinjenju s drugima. U bilo kojoj drugoj vezi, očekivanje da ćemo ići na vjenčanje ako bismo voljeli one koji su prisustvovali, bilo bi pravi prioritet. Ovo nije novo, ovo nije ništa drugo osim zajedničkog razuma odnosa. Ipak, evo nas.
Evangelizacija bez soteriologije nije ništa drugo do sekularni tip humanizma koji se pretvara da je religija.
Foto: javna domena
