Dvodnevna slavlja održana su u glavnom gradu Mađarske od 21. do 22. ožujka, okupivši vjerske vođe iz Mađarske, Poljske, Slovačke i Litve.
Crkve Mađarske, Poljske, Slovačke i Litve nedavno su u Budimpešti potpisale zajedničku deklaraciju u kojoj su potvrdile da su duboki identitet njihovih naroda i prijateljstvo koje ih povezuje kroz stoljeća neodvojivi od njihove privrženosti kršćanstvu.
Ova se inicijativa odvijala u kontekstu 800. obljetnice rođenja svete Kinge (1234.-1292.) i 650. obljetnice rođenja svete Hedvige (1374.-1399.), dviju svetica koje su ostavile trajan trag u povijesti srednje Europe. Dvodnevna slavlja održana su u glavnom gradu Mađarske od 21. do 22. ožujka, okupivši vjerske vođe iz četiri zemlje: kardinala Pétera Erdőa, primasa Mađarske; nadbiskup Marek Jędraszewski iz Krakova; Artur Ważny, pomoćni biskup Tarnówa (Poljska); František Trstenský, biskup Spiš (Slovačka); i Kęstutis Smilgevičius, generalni tajnik Litavske biskupske konferencije.
Iako je prošao relativno nezapaženo u međunarodnom tisku, ovaj je događaj ipak značajan, posebice s obzirom na povijesni kontekst u Europi, obilježen raznim geopolitičkim napetostima proizašlim iz rata u Ukrajini, te rastućeg nepovjerenja u europske institucije u pozadini pada nataliteta i dekristijanizacije.
Mostovi među narodima
Obje poljske kraljice, sv. Kinga i Hedviga, također su imale zajedničke genealoške korijene koji su se protezali diljem srednje Europe, te su gradile mostove među narodima Starog kontinenta usred brojnih teritorijalnih i dinastičkih sukoba.
Sveta Kinga bila je kći ugarskog kralja Béle IV., sestra sv Sveta Margareta Ugarska i nećakinja od Sveta Elizabeta Ugarska. Udana za Boleslava V., poljskog vojvodu koji je vladao Krakovom, ipak je održala svoj zavjet čistoće, posvetila svoj život dobrotvornim akcijama i radila na podršci Poljskoj u stisku tatarskih invazija i održavanju zemlje ujedinjenom. Nakon što je ostala udovica, provela je ostatak života u samostanu Klarise Stary Sącz, koju je bila osnovala, odbijajući preuzeti poljsku krunu od svog muža. Sada zaštitnica Poljske i Litve, Ivan Pavao II. ju je kanonizirao 1999. godine.
Sveta Hedviga Anžuvinska, koju je dvije godine ranije kanonizirao poljski papa, smatra se “zaštitnik naroda”, a često je uspoređuju sa svetom Ivanom Orleanskom zbog njezina rada na ujedinjenju zemlje, ne samo zahvaljujući njezinu majstorstvu umijeća diplomacije. Kći Luja I. Velikog, kralja Ugarske i Poljske, iz kuće Anžuvinaca, Hedviga se 1386. udala za Ladislava II Jagelona, velikog kneza Litve, preobrativši ga na kršćanstvo. Ovaj brak je rezultirao 1385. god Krevska unija, kojim su se dvije zemlje ujedinile pod jedinstvenom krunom, uz uvjet da Litva prihvati kršćanstvo. Sveta Hedviga, koja je umrla pri porodu sa samo 25 godina i pokopana u krakovskoj katedrali Wawel, još uvijek se smatra jednim od glavnih arhitekata slavnih dana Poljske u 15. stoljeću.
“U današnjem svijetu još uvijek trebamo svete ljude koji mogu svijetliti kroz tamu zla, sebičnosti, ratova, očaja i straha za sudbinu čovječanstva”, rekao je kardinal Erdő u propovijedi na misi zadušnici za dvojicu svetaca navečer 22. ožujka u budimpeštanskoj Crkvi Blažene Djevice Marije, ističući da ti ljudi “daju snagu da ustrajemo u dobru, da se nadamo i da volimo ljude na konkretan način”.
Nema budućnosti bez povratka na povijesne temelje
Ranije tog dana vjerski poglavari okupili su se u Velikoj dvorani redovničkog teološkog učilišta Sapientia kako bi potpisali zajedničku deklaraciju na talijanskom jeziku, ističući da je ovaj dvostruki jubilej podsjetnik da je kršćanstvo uvijek bilo temelj i cement između europskih naroda tijekom posljednje tisućljeće.
“Naši narodi pridružili su se obitelji europskih naroda primanjem kršćanstva. Kršćanska vjera i civilizacija presudno su oblikovale naš identitet, održavši našu egzistenciju protiv težnji vanjskih sila i štetnih ideologija”, naveli su.
Ove riječi imaju određeni odjek u aktualnim događajima, budući da su rusko-ukrajinski rat i odgovori različitih zemalja srednje i istočne Europe doveli do nesklada koji prijete oslabiti njihove odnose.
Nedavno je Ministarstvo obrazovanja nove ljevičarske poljske vlade pod vodstvom Donalda Tuska poduzelo uklanjanje iz kurikuluma povijesti nekoliko ključnih događaja u poljsko-mađarskim odnosima, osobito u 14. i 15. stoljeću, koje mnogi povjesničari smatraju razdoblja velikog prestiža za obje zemlje. Nastava o vezama između antikomunističke mađarske revolucije 1956. i Poljske također će nestati iz školskog programa.
“St. Kinga i sveta Hedviga, čiji likovi i danas spajaju Litvu, Poljsku, Slovačku i Mađarsku, nadahnjuju nas da gradimo budućnost naših naroda na našim kršćanskim vrijednostima, da štitimo našu kulturnu baštinu i da ‘putujemo zajedno, moleći Gospodina za milost’ promijeniti prošla i sadašnja nezadovoljstva i nepovjerenje u nove prilike za zajedništvo’ (usp. Propovijed pape Franje, Csíksomlyó/Sumuleu-Ciuc, 1. lipnja 2019.) za dobrobit naše regije i cijele Europe”, nastavlja se u priopćenju.
Ovo inzistiranje potpisnika na potrebi da europski narodi ponovno prisvoje svoj povijesni identitet kako bi gledali u budućnost već se pojavilo nekoliko paragrafa ranije u deklaraciji: “U podsjećanju na primjer života [of St. Kinga and St. Hedwig] svjesni smo da temelj naše budućnosti na ovim prostorima može biti samo kršćansko milosrđe i solidarnost među ljudima i narodima, čemu nam je u povijesti posebno svjedočilo prijateljstvo Litavaca, Slovaka, Poljaka i Mađara.”
Nakon potpisivanja dokumenta uslijedio je dolazak relikvije svete Kinge koja je brodom prevezena iz bazilike u Esztergomu (sjeverna Mađarska) do crkve Blažene Djevice Marije gdje je održana misa. Ovom je prigodom krakovski nadbiskup Marek Jędraszewski darovao ovoj popularnoj mađarskoj crkvi — najstarijoj župnoj crkvi u gradu — relikviju kosti svete Hedvige, koja se prije čuvala u poljskoj katedrali.
“Sada možemo častiti relikvije svete Hedvige i svete Kinge na istom oltaru,” rekao je kardinal Erdő otvarajući misu. “A mi, Poljaci, Mađari, Slovaci, Litvanci, nalazimo se ovdje oko ovog oltara, ujedinjeni iste katoličke vjere. Neka Bog da da nam ta vjera i dalje bude izvor i veza.”