Kao đakon 1985., u gradu Rimu, imao sam privilegiju posjećivati i služiti bolesnike u bolnici Svetog Ivana od Boga u Rimu. U ovoj golemoj bolnici s pogledom na Trastevere, redovnički red svetog Ivana od Boga služio je bolesnima i starima, gledajući u njima Isusovu osobu.
Prošlo je nekoliko desetljeća otkako sam posjećivao i služio bolesnike u toj bolnici. Ono čega se najviše sjećam iz ovog kratkog posjeta koji sam kao đakon obavio u Velikom tjednu nije Bolnica, niti njezin zemljopisni položaj, pa čak ni bolesnici. Ono čega se sjećam, a ostavilo je neizbrisiv dojam na mene, su izvrsni maniri braće koja su služila u toj bolnici.
Srdačna dobrodošlica, osmjesi koji ohrabruju, ljubazne i ohrabrujuće riječi, izvrstan obrok, sve je to i više poteklo gotovo spontano od braće Zajednice u Bolnici svetog Ivana od Boga. Doista, osjećao sam da me tretiraju kao da sam princ, još bolje, kralj.
Primijetivši njihove najfinije i najistančanije manire i iskreno gostoprimstvo, pohvalio sam jednog od braće svetog Ivana od Boga dok sam odlazio i vraćao se u sjemenište. Moje riječi: “Iskreno govoreći, vi ste braćo zaista izvanredni u svom gostoprimstvu.” Spontano i s najvećom poniznošću, brat svetog Ivana od Boga je odgovorio: “Pa bolje da smo bili gostoljubivi jer to je zapravo naš četvrti zavjet: Siromaštvo, Čednost, Poslušnost i zavjet Gostoprimstva!” Do tog trenutka moje formacije, iako sam redovnički svećenik, nikad mi nije bilo jasno da mogu postojati četiri zavjeta, a još manje jedan gostoljubivosti.
Iskreno govoreći, od svih ljudskih i prirodnih vrlina, ono što sveti Toma naziva društvenim vrlinama, gostoljubivost zauzima posebno mjesto u mojoj hijerarhiji vrijednosti. Zapravo, ono što su začini i začini za hranu, to je i gostoprimstvo za društvena druženja i susrete. Upravo suprotno je nepristojno, neljubazno i sebični pojedinac.
U Starom zavjetu židovski narod visoko je cijenio vrlinu gostoljubivosti. Toliko da je Abraham primio tri stranca s toliko ljubaznosti da su ta tri gosta zapravo bili anđeli poslani od Boga da navijeste radosnu vijest da će Abraham i Sara, unatoč starosti, imati dijete. Sve se to odvijalo u kontekstu izuzetne manifestacije gostoprimstva.
Sam Isus spremno je prihvatio geste gostoprimstva i nekoliko puta tijekom svoje tri godine javnog života. Nakon što je Isus pozvao Mateja da ga slijedi, Matej je velikodušno pripremio gozbu za Isusa i pozvao svoje prijatelje za koje je znao da će se također sprijateljiti s Isusom.
Od svih očitovanja gostoprimstva možda su Marta i Marija u Betaniji bile najviše vrijedne pažnje. (Luka 10:38-42) Marija je sjedila do Isusovih nogu i vodila ljubavni razgovor. Zaokupljena svim pojedinostima gostoprimstva, Martha se umotala u živčani bijes. Isus je nježno ukorio Martu da se brine za mnoge stvari. Marija je izabrala bolji dio i to joj neće biti uskraćeno. I Marija i Marta bavile su se gostoprimstvom. Marija je ugostila Isusa; Marta je sa svoje strane služila Isusu.
Uđimo sada u drugu dimenziju ili specifičan način na koji bismo trebali njegovati autentičan stav gostoljubivosti. Nazovimo to EUHARISTIJSKO GOSTOprimstvo. Na ljudskoj i prirodnoj razini, kao što je gore navedeno, svi bismo trebali težiti njegovanju vrline gostoljubivosti. Možda ne polaganjem zavjeta poput braće svetog Ivana od Boga, ali barem živjeti gostoljubivost u ophođenju s drugima.
U paralelnom, ali vrlo stvarnom smislu, primijenimo stav gostoljubivosti na način na koji se odnosimo prema Isusu u Njegovoj stvarnoj prisutnosti u svetoj euharistiji, misi i svetoj pričesti.
Koji su onda konkretni načini na koje svi mi možemo poboljšati našu gostoljubivost u načinu na koji primamo Isusa u misi, u euharistiji, u našem primanju svete pričesti? Nadamo se da neki konkretni prijedlozi mogu poboljšati učinkovitost naših svetih pričesti. Zapravo, nema veće radnje na svijetu od primanja Isusa u sakramentu Svete Euharistije.
Zapravo, naše vječno spasenje može u velikoj mjeri ovisiti o tome kako točno primamo euharistijskog Gospodina. Obećao je da je On Kruh života i da će oni koji dostojno prime Njegovo Tijelo i Krv imati život vječni. (Iv 6)
DESET KORAKA DA ZAŽIVIMO EUHARISTIJSKO GOSTOprimstvo u svojim životima
1. OČISTI KUĆU. Proljetno čišćenje dio je godišnje rutine većine kućanstava. Što kažete na čišćenje duše? Uz bocu Windexa i suhe novine, najprljaviji prozori mogu sjati poput sunca. Tako je i s dušom koja se čisti Krvlju Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta u sakramentu ispovijedi. Jednom riječju, djelotvornost plodova svete pričesti ovisi o čistoći duše zahvaćene sakramentalnom ispovijedi.
2. MISU I PRIČEST NE UZIMAJTE ZDRAVO ZA GOTOVO. Lako je druge uzimati zdravo za gotovo, osobito članove obitelji. Isto se može reći i za misu i svetu pričest, osobito na mjestima gdje je dnevna misa obilna i gdje je pristup misi i pričesti lak. Na zidovima sakristije često se može vidjeti ploča s dirljivim riječima: Svećeniče, čovječe Božji, moli ovu misu kao da ti je prva misa, zadnja misa i jedina misa. Isto tako, trebamo se svaki put pričestiti kao da nam je prva, zadnja i jedina sveta pričest. Ne bi trebala biti cinična izreka: “Blizina rađa neprijateljstvo.” Naprotiv, što više primamo Gospodina u svetoj pričesti, to više trebamo zahvaljivati i ljubiti Gospodina Isusa!
3. DOĐITE RANIJE; IZBJEGAVAJTE KAŠNJENJE! Prije početka bilo kojeg sportskog događaja, sportaš uvijek dolazi ranije na vježbe zagrijavanja; ako ne, lako je povući mišić ili tetivu koljena i onda biti izvan postave tjednima. Tako je i u duhovnom životu, na misu treba doći ranije da se zagrijemo. Prijelaz iz aktivnog života u kontemplativni zahtijeva vrijeme i energiju; dopustite to da uđete u raspoloženje, duhovni milje svete mise. Upamtite, ulazite u sveto tlo, svetije od tla po kojem je Mojsije kročio!
4. POMOĆ ANĐELA ČUVAROVA. Prežalosna je stvarnost koliko malo obraćamo pozornost na osobu i svrhu našeg anđela čuvara. Svatko od nas, od trenutka našeg začeća, dobiva anđela čuvara da nas čuva, vodi i pomaže nam doći u nebo. Rijetki su svjesni činjenice da nam naš Anđeo čuvar može pomoći da molimo, da se usredotočimo i posvetimo pažnju, u najvećoj od svih molitvi – svetoj misnoj žrtvi. Zamolite svog anđela čuvara da moli s vama i za vas na misi!
5. PONUDI VLASTITE NAMJERE. U župnim sredinama obično svaka misa ima određenu nakanu koju je netko ponudio, često mjesecima prije. Tu osobu i nakanu svećenik obično spominje na početku svete mise. Ipak, to ne isključuje naše osobne nakane koje možemo ponuditi.
6. KAKVE NAMJERE PONUDITI? Zapravo, nema ograničenja. Ponekad ću ponuditi toliko nakana da se bojim da bi se oltar mogao srušiti. Iskreno govoreći, našim namjerama nema ograničenja, ali predlažem tri:
a) Čistilište. Uvijek nudite svoju misu i svetu pričest za duše u čistilištu i barem za jednu osobu koja je prešla iz ovog života u drugi.
b) Obraćenje grešnika. Nikada ne propustite ponuditi svoju pričest za obraćenje jadnih grešnika, osobito grešnika na samrti koji će uskoro umrijeti, a nisu u Božjoj milosti.
c) Osobno obraćenje. U svakoj svetoj pričesti izmoli euharistijskog Gospodina da ti podari osobno presađivanje srca. Neka Srce Isusovo preobrazi tvoje grešno srce u Njegovo Srce!
7. SUDJELUJTE NA SVETOJ MISI. TDogmatska konstitucija o liturgiji i misi, Sacrosanctum Concilium, tvrdi da trebamo nastojati potpuno, aktivno i svjesno sudjelovati u svetoj misnoj žrtvi.
8. NIKADA NE ZABORAVITE “3 VELIKA” UVJETA DA DOSTOJNO PRIMITE EUHARISTIJU. Katekizam s najvećom jasnoćom uči da za dostojno primanje Euharistije postoje tri osnovna i neizostavna uvjeta.
a) Vjera u stvarnu prisutnost. Nitko nikada ne bi trebao pristupiti euharistiji bez prethodnog čvrstog uvjerenja da je Sveta Pričest uistinu Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo Isusa, Sina Božjega.
b) Post. Prije primanja Isusa u svetoj pričesti potrebno je sat vremena posta.
c) Stanje milosti. Nitko ne smije pristupati euharistijskom Gospodinu svjestan da je počinio smrtni grijeh. Prije primanja Isusa Kruha života potrebno je primiti sakramentalnu ispovijed i odrješenje.
9. EUHARISTIJSKI ODNOS PRILIKOM PRIJEMA. Prije primanja Gospodina Isusa u svetoj pričesti treba pristupiti s velikim poštovanjem. Ruke treba sklopiti, treba učiniti čin poštovanja, a prijem treba obaviti s velikom poniznošću, skromnošću, povjerenjem i gorućom ljubavlju.
10. ZAHVALNOST. Nakon primanja Isusa u svetoj pričesti, trebali bismo provesti neko mirno vrijeme u kojem razgovaramo s Gospodinom Isusom. To je vrhunac euharistijske gostoljubivosti. Poput Marije u Betaniji, Isusa trebamo primiti s ljubavlju; trebali bismo Ga slušati; trebali bismo ga gledati u svom srcu, i što je najvažnije, trebali bismo mu reći da ga volimo!
Prijatelji moji u Gospodinu Isusu, molimo ponizno Blaženu Djevicu Mariju, koja je uvijek primala Isusa u svoj život od trenutka svog djevičanskog začeća do Isusova uzašašća na nebo, da istinski prakticiramo gostoljubivost. Ali osobito, toplo primimo Isusa u svoja srca u svetoj pričesti. Ako bude učinjeno, tada će nas jednog dana primiti u Nebo. Amen.
Autor fotografije Mateus Campos Felipe na Unsplash
