Euharistijsko klanjanje uoči svećeničkog ređenja đakona Dubrovačke biskupije don Marija Katalinića i don Marija Tošića održano je u petak 27. lipnja u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku.
Na početku klanjanja dubrovački biskup Roko Glasnović je uputio molitvu u kojoj je iskazao želju da srca dvojice đakona, budućih svećenika, uvijek pripadaju Gospodinu. Molio je dalje da u svom poslanju blagoslivljaju i posvećuju narod, dijele sakramente, propovijedaju i da budu blizu potrebnima i da liječe srca slomljena. U molitvi je također izrazio želju da Gospodin učini srca njihova po Srcu svomu. Ako im nekada bude nešto nedostajalo neka naslone glavu na Isusovo Presveto Srce i neka slušaju otkucaje koji govore o Božjoj vječnoj ljubavi, kazao je biskup.
Đakon Katalinić je rekao da na ovaj dan kleči pred Isusom na poseban način promatrajući njegovo Presveto Srce. Zahvalio je što u tom Srcu bez prestanka gori ljubav za svakog čovjeka. Nastavio je promišljati o tome kako ljudi malo poznaju Gospodina i snagu njegove ljubavi koja je uistinu sebe predala za njih do kraja, do smrti na križu. A to je iz razloga jer Bog ljubi svoje stvorenje i to je ljubav koja nema granice. Zahvalio je Isusu na osjećajima koje nosi u svom srcu za svakoga. Kazao je također da u olujama života u Isusovom srcu uvijek ima sigurno utočište.
Đakon Tošić se prisjetio da su kao mali naučili četiri velike riječi: izvoli, hvala, molim i oprosti. Sada u predvečerje njihovog svećeničkog ređenja dolaze kao djeca i žele izreći pred Isusom te iste riječi. Objasnio je kako ih razumijevaju u kontekstu svećeničkog ređenja. ‘Izvoli’ znači – „izvoli Isuse primi nas, želimo se potpuno predati tebi, tvom Presvetom Srcu“. Rekao je da oni u Isusa stavljaju svoju nadu da će se pokazati vrijedni Božjeg poziva. Riječju ‘hvala’ zahvalio je Isusu na dva ogromna nezaslužena dara, daru života i na pozivu. Taj poziv je bio urezan u dlanove Isusove još prije nego su oni znali za sebe, nastavio je u svom promišljanju. Poziv su dobili nezasluženo, ali u velikom povjerenju da će surađivati s Gospodinom. Zahvalio je Gospodinu za sve ljude koje je sreo na svom životnom putu i koji su molili za njega. Uz riječ ‘molim’ izrekao je molbu Isusu za njegovu ljubav pozivajući se na sv. Filipa Nerija koji je molio Isusa da bude uz njega jer će ga inače iznevjeriti. Molio je također Isusa da bude uz njih u njihovom svećeništvu i da trajno ostane s njima, da ‘oprosti’ i da zauvijek ostane s njima u ljubavi i vjernosti.
Euharistijsko klanjanje pjesmom je pratio slavljenički tim molitvene zajednice Effatha.
Jelica Gjenero
