Euharistija u Bazilici naroda i blagoslov mozaika u Getsemanskom vrtu, u petak, 28. veljače, bili su središte hodočasničkog dana za Hrvate.
U Bazilici naroda u čijem se sastavu nalazi i Getsemanski vrt slavljena je liturgija koju je predvodio umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u zajedništvu s 25 svećenika sudionika hodočašća te 260 hodočasnika, izvijestila je IKA.
Propovijedao je bibličar s KBF-a u Đakovu dr. sc. Ivan Benaković, a nakon mise blagoslovljen je mozaik koji će biti postavljen na samostanski zid kao podsjetnik na franjevačku brigu za to sveto mjesto i hodočasnike, ali i kao još jedan vidljiv trag hrvatske potpore Svetoj Zemlji.
„Nalazimo se u Bazilici naroda. Univerzalna je, jer su je mnogi narodi pomogli izgraditi. No, ona ima svoju univerzalnost u Božjoj milosrdnoj ljubavi prema nama. Ne znam kako zamišljamo Gospodina ovdje nakon Posljednje večere s učenicima, ali vjerujem da je odgovorno prihvatio svoju muku. Znao je za koga podnosi ovu žrtvu ljubavi. Svatko od nas je uključen u tu ljubav i Njegovo srce, to je neizmjerni izvor kojem ovdje pristupamo”, rekao je u uvodu Euharistije biskup Barišić ističući duhovnu snagu mjesta na kojem se slavi Kristova gozba.
O tajni Kristove dragovoljno prihvaćene patnje, o krvavom znoju i tjeskobi kroz koju je prošao da bi dao plod spasenja za sve nas, u propovijedi je govorio dr. sc. vlč. Ivan Benaković. „Slikovitost temi posebno daju tisućljetne masline zasađene u vrtu“, rekao je vlč. Benaković.. Pojasnio je kako ime Getsemani zapravo znači prešu kojom se prerađuju masline da bi dale svoj plod – ulje. “Krist je činio upravo ono što se događa s maslinom, dopustio je sebi biti pritiješnjen, a to nije bilo nimalo lako (usp. Mt 26). On moli Oca, onoga koji ga i šalje na zemlju da izvrši svoje poslanje, i prikazuje da mu je to teško – ‘ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša’. U tome vidimo realnu Kristovu patnju, ljudsku patnju”, istaknuo je propovjednik.
U prvim stoljećima Crkve postojale su skupine kojima je bilo teško zamisliti da Bog pati kao što pati čovjek (doketisti), stoga je vlč. Benaković podsjetio da se „kršćanstvo temelji na tome da Bog može patiti i supatiti s čovjekom. I iz te patnje rađa se Crkva”. Vlč. Benaković zatim je citirao njemačkog teologa Johana Baptista Metza koji je pisao o Kristovoj muci i istaknuo da bi umjesto što se gleda grijeh kao zajedničko iskustvo svim ljudima, zapravo patnju trebali gledati kao zajedničko iskustvo. “Kada si posvijestimo činjenicu da svi patimo, imamo opciju: ostati zagledan u patnju ili biti zagledan u onoga tko supati sa mnom, čija je patnja veća od moje patnje, a to je patnja Isusa Krista, Onoga koji trpi zajedno sa mnom. I tu se rađa suosjećanje – Bog trpi s čovjekom”, kazao je.
Propovjednik je dodao kako je Isus i u Galileji, kada je činio čudesa pokazao da mu je stalo do čovjeka. „I tada je bilo onih kojima čuda nisu bila povod za vjeru, te je bilo otpora prema njemu“, rekao je vlč. Benaković. „Prema Markovom evanđelju vidimo trenutak kad su ga prepoznali kao istinskog Boga – na križu. Čak je to učinio i rimski satnik koji mu je kopljem probo bok: ‘Ovaj čovjek uistinu bijaše Sin Božji’. Boga se prepoznalo tek u trenutku potpune pritiješnjenosti, izdahnuća na križu. I ljudski život uključuje brojne pritiješnjenosti, život za druge i darivanje iz ljubavi, pritiješnjenost do kraja. No, samo čovjek koji dragovoljno prihvaća patnju donosi rod”, zaključio je vlč. Benaković s napomenom kako patnja bez smisla vodi u depresiju.
Na kraju misnog slavlja, hodočasnicima se obratio gvardijan franjevačkog samostana u Getsemanskom vrtu fra Siniša Srebrenović koji je gotovo dvadeset godina na službi u Svetoj Zemlji. Poslanje franjevaca u Getsemanskom vrtu je “moliti i bdjeti s Isusom”, rekao je i istaknuo poruku ovog mjesta: “Getsemanski vrt nam poručuje upravo ono što nam puno puta nedostaje – poslušnost. Pred ovim kamenom na kojem se Isus znojio i Ocu se potpuno predao, i sami se pitamo jesmo li Bogu poslušni poput Isusa?”. Fra Siniša je zahvalio hodočasnicima i svima koji su prihvatili njegov poziv za ostvarenje mozaika koji će biti trajan spomen na 100. obljetnicu od podizanja crkve i samostana u Getsemanskom vrtu. Nadbiskupu Barišiću darovao je kamen, odnosno dio originalne stijene s ovoga mjesta na kojoj je sagrađena Crkva Muke Kristove i krunicu izrađenu od maslinovih koštica iz toga vrta. Krunicu, ali i litografiju Getsemanskog vrta darovao je fra Tomislavu Glavniku, koorodinatoru izgradnje Kapele hrvatskih svetaca i blaženika na Pastirskim poljanama i inicijatoru više projekata za Svetu Zemlju u ime hrvatskog naroda.
Dar je dobio i kipar Ilija Skočibušić, autor mozaika uz stotu obljetnicu izgradnje Crkve Muke Kristove i djelovanje franjevaca na ovom svetom mjestu. Mozaik je po završetku mise blagoslovio nadbiskup Barišić poručujući da “neka nas Gospodin osposobi i nadahne, da nam umijeća da možemo živjeti svoju ljubav, graditi naše obiteljsko, crkveno i društveno zajedništvo. Blagoslivljamo ovaj mozaik i sve mozaike koje ćemo nastaviti graditi u svakodnevici svog komadića vremena i prostora.”
Mozaik dimenzija 154×198 cm bit će postavljen na samostanski zid, te će biti drugi vidljivi hrvatski trag na ovom svetom mjestu. Prvi je ploča postavljena 2014. godine, uz 333. obljetnicu kako su trojica Hrvata iz BiH, braća Pavao, Antun i Jakov Branković, od Turaka kupili Getsemanski vrt i predali ga franjevcima na čuvanje. “Ovi hrvatski tragovi na ovom svetom mjestu govore da je nama kao narodu jako stalo do Getsemanskog vrta, da ga podupiremo, održavamo i doprinosimo“, zaključio je fra Tomislav Glavnik.
Hodočasnički dan nastavljen je posjetom zapadnom dijelu starog dijela Jeruzalema, a posebno izdvajamo molitvu za hrvatski narod u franjevačkom samostanu na Sionu gdje je kratko živio sv. Nikola Tavelić i iz kojega je pošao u mučeničku smrt 14. studenog 1391. godine. On je prvi kanonizirani hrvatski svetac (1970.), no i prvi je mučenik iz franjevačke Kustodije Svete Zemlje, te je njezin suzaštitnik.
(kta/IKA)
