Osoblje ACI Prensa, 15. veljače 2024. / 18:30
U izjavi od 14. veljače, Ekvadorska biskupska konferencija izrazila je duboku zabrinutost i neslaganje s nedavnom odlukom Ustavnog suda da dekriminalizira eutanaziju u zemlji.
“Ljudski život je svet i nepovrediv. Svako suučesništvo sa smrću na kraju plaćaju najslabiji i najranjiviji. Društvo koje ih ne brani osuđeno je na najveće manipulacije i najteže tragedije. Đavolski je htjeti braniti život dajući ubojstvu pravni okvir”, rekli su biskupi.
Dana 7. veljače god. proglasio je najviši sud u zemlji Članak 144. Kaznenog zakona općenito je ustavan (uvjetna ustavnost), ali je napravio iznimku za eutanaziju pod određenim uvjetima. Članak kažnjava nanošenje smrti pod različitim okolnostima (tj. ne ubojstvo prvog stupnja) kaznom zatvora od 10 do 13 godina.
Prema sudskoj presudi, članak ostaje na snazi, ali se utvrđuje iznimka za liječnike koji pomažu pacijentima koji ispunjavaju određene kriterije: prvo, da osoba zatraži eutanaziju na slobodan i informiran način ili preko zastupnika ako se pacijent ne može izjasniti; drugo, da pacijent intenzivno pati zbog ozbiljne i nepovratne ozljede ili neizlječive bolesti.
Biskupi su upozorili da je presuda “nejasna” u pogledu opsega kriterija jer ih konkretno ne definira.
“Mora se precizirati što se pod ovim izrazima podrazumijeva”, istaknuli su, “kako se ne bi ugrozili životi ranjivih osoba, kao što su, primjerice, psihijatrijski bolesnici ili pacijenti s psihičkim poremećajima koji bi također bili ugroženi. Najtužnije je što ni djeca nisu pošteđena.”
Odlukom suda Ekvador je postao deveta zemlja u svijetu koja je prihvatila eutanaziju i druga u Latinskoj Americi koja ju je dekriminalizirala. Sljedeći korak, stoji u presudi, je da se eutanazija regulira zakonom, o kojem Nacionalna skupština mora raspravljati i usvojiti ga u narednim mjesecima.
Biskupska konferencija je u svom priopćenju upozorila na opasnost od “kulture bacanja” koja se pojavljuje, gdje su životi najranjivijih ugroženi: “Već smo na početku skliske padine čiji smrtonosni putovi nikada neće učiniti veće društvo.”
‘Eutanazija nije pitanje slobode’
U svom razmišljanju, prelati su upozorili da je slobodna odluka pacijenta u vrlo ranjivom stanju “snažno uvjetovana i emocionalno pogođena”. Naveli su da se u mnogim slučajevima odluka “može svesti na liječnika, obitelj, pa čak i na državu ili zdravstvene tvrtke koje odbijaju pružiti potrebnu skrb za bolje liječenje pacijentovog stanja ili [there is a] nedostatak resursa.”
Prelati su također izjavili da eutanazija nije sinonim za “bez boli i patnje” budući da u nekoliko slučajeva “pacijenti imaju komplikacije, poput povraćanja od smrtonosnog sredstva ili s oporavkom svijesti nakon početnog učinka”.
“Proces može trajati 25 minuta, ali prijavljeni raspon prelazi četiri dana. Nisu bolesnici koji umiru emocionalno, psihički, tjelesno ili duhovno rasterećeni”, istaknuo je prelat.
Za pastore iz Ekvadora, “nastojati ukloniti patnju gotovo je kao ukloniti ljudsku prirodu”, jer su “život, bolest, patnja i smrt dio ljudskog stanja”.
Biskupi se zalažu za zakon o palijativnoj skrbi
Biskupska konferencija je u svom priopćenju postavila pitanje: “Koja je naša odgovornost kao društva?” na što je odlučno odgovorilo: “Naša je odgovornost ublažiti patnju. Zagovarati provedbu i promicanje zakona o palijativnoj skrbi u Ekvadoru, s obzirom na to da trenutno ne postoji, umjesto da se pomirimo s prihvaćanjem najgore alternative.”
Nadalje, biskupi su naglasili: “Ne možemo ponuditi opciju smrti ako ne jamčimo ni osnovne zdravstvene uvjete za pristojan život.”
U Ekvadoru je pokrivenost palijativnom skrbi jedva 3,5%, kaže Viviana Araujo Lugo, predsjednica Ekvadorske udruge za palijativnu skrb.
Prema podacima iz Atlasa palijativne skrbi za 2020. u Latinskoj Americi, registrirano je samo 78 timova koji nude ove usluge u zemlji, koji su uglavnom koncentrirani u urbanim sredinama i velikim gradovima.
‘Pravo na život je neotuđivo’
Ekvadorska biskupska konferencija optužila je da “eutanazija zanemaruje dostojanstvo svih ljudi”, budući da čini “nepravednu diskriminaciju između onih koji zaslužuju živjeti, primati pomoć i skrb, i onih koji to ne zaslužuju”.
“Kategoriziramo ljudska bića u skupine: zdrava, invalidna, neproduktivna, siromašna koja nemaju bolju podršku u svojoj patnji. To ima odvraćajući učinak, jer stvara suptilnu prisilu i osjećaj da je ‘teret’, budući da će pacijent znati da postoje izlazna vrata kako bi izbjegao probleme za druge”, istaknuli su.
Prema riječima ekvadorskih biskupa, odlučili su “podići svoj glas”, jer “nijedan život nije manje vrijedan od drugoga”. Također su to učinili u znak solidarnosti s onima koji “posvećuju svoje vrijeme i energiju kako bi medicinski, psihološki i duhovno pratili one koji pate od degenerativnih, kroničnih ili neizlječivih bolesti”.
“Nastavit ćemo naviještati evanđelje života svojim suosjećanjem i djelovanjem”, zaključili su.
Ova priča je prvi put objavljen od ACI Prensa, CNA-ovog partnera za vijesti na španjolskom jeziku. Preveo ga je i prilagodio CNA.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
Diego Lopez Marina diplomirao je komunikacijske znanosti sa specijalizacijom iz novinarstva na Sveučilištu San Martín de Porres (Peru). Profesionalnu karijeru započeo je 2015. godine kao urednik rubrike Novinarski arhiv Diario El Comercio. 2016. počinje raditi kao pisac za ACI Prensa, a od 2018. radi kao web urednik.
