Osoblje ACI Prensa, 12. siječnja 2025. / 07:00 sati
The Međunarodno udruženje egzorcista je izrazio zabrinutost zbog nekoliko pogrešnih postupaka, uključujući i one koje provode neki svećenici, a koji zbunjuju vjernike koji traže pomoć kad se eventualno suoče s izvanrednim djelovanjem đavla.
Udruga, koja ima oko 900 članova egzorcista diljem svijeta, objavila je svoje upozorenje u a Članak od 6. siječnja na web stranici organizacije kako bi “ponudila potrebna pojašnjenja kako bismo mogli dobro djelovati u pružanju božanskog milosrđa kroz službu egzorcizma”.
Udruga je objavila članak jer su “uočene neke pastoralne prakse koje, umjesto služenja ranjenom Kristovom tijelu, povećavaju njegovu patnju i uzrokuju dezorijentiranost”. Egzorcisti mole katolike da uzmu u obzir ova zapažanja “kako bi izbjegavali stavove i metode koji ne odgovaraju autentičnom djelu Gospodina Krista”.
U tekstu se također ističe da se posljednjih godina povećao broj onih koji traže egzorciste zbog ljudi koji se pitaju ili su uvjereni da su “žrtve izvanrednog djelovanja đavla”, bilo da se radi o uznemiravanju, opsjednutosti, opsjednutosti ili infestaciji. .
Međutim, egzorcisti upozoravaju da postoje slučajevi u kojima ovo uvjerenje – koje zahtijeva potvrdu rigoroznim ispitivanjem – često imaju “ljudi koji, bez ikakve posebne obuke u tom pitanju i bez mandata nadležnog ordinarija, postupaju neprikladno, uzrokujući zbunjenost među Božjim narodom.”
Međunarodna udruga egzorcista stoga upozorava na sljedećih devet pogrešnih pastoralnih praksi koje dezorijentiraju ljude koji se žele osloboditi od izvanrednog djelovanja Zloga.
1. Improvizacija i senzacionalizam
Udruga počinje kritiziranjem stava nekih svećenika, posvećenih osoba i laika koji, bez odgovarajuće izobrazbe i bez biskupskog mandata, “umjesto da slučajeve mogućeg izvanrednog djelovanja Zloga upućuju egzorcistu, koriste “proizvoljne metode oslobođenje” koje biskup ne ovlasti.
“Još je ozbiljnije kada vjernike odvraćaju od obraćanja službenom egzorcistu svoje biskupije, predlažući im da potraže druge ugledne egzorciste koji se smatraju ‘moćnijima’ ili [claiming] navodne izvanredne demonske aktivnosti koje su otkrili.”
2. Usredotočenost na đavolsko djelo, a ne na Evanđelje
Udruga ističe kako je “žalosno da neki, umjesto naviještanja Evanđelja Isusa Krista koje oslobađa čovjeka od ropstva zla i grijeha, svoju pozornost usmjeravaju isključivo na prisutnost i djelovanje đavla”, tjerajući one koji traže pomoć da “oslobođenje ovisi isključivo o prisilnom ponavljanju molitava i blagoslova”, dok se Kristov mir “može dobiti samo kroz život milosrđa, hranjen riječju Bog molitvom, učestalošću sakramenata euharistije i ispovijedi te autentičnom pobožnošću prema Bezgrešnoj Djevici.”
3. Nemarno razlučivanje
Udruga žali što neki svećenici, uključujući egzorciste, zanemaruju “ozbiljno i strogo razlučivanje propisano Praenotandom (smjernicama) obreda egzorcizama” i koriste “kriterije koji su strani katoličkoj vjeri, potvrđujući koncepte ezoteričnog ili new age podrijetla.” U članku se upozorava da je riječ o pristupu koji je “neprihvatljiv i suprotan vjeri i nauku Crkve”.
4. Praznovjerni običaji
Udruga također kritizira one koji koriste praznovjerne postupke, kao što su traženje “fotografija ili odjeće za prepoznavanje mogućih zala”, kao i dodirivanje “određenih točaka tijela vjernika kako bi se ‘dijagnosticirala prisutnost malignih entiteta’ ili ‘istjerati negativnost’”, ili sugerirati neprikladnu upotrebu sakramenata kao što su voda, sol ili blagoslovljeno ulje “što neki nazivaju ‘istjeran’.”
U članku se upozorava da su “to neispravni stavovi koji hrane praznovjerni mentalitet i praksu, škode dostojanstvu tijela, hramu Duha Svetoga i daju povoda za magičnu upotrebu blagoslovljenih predmeta”.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
5. Uključivanje neprikladnih osoba
U članku se navodi da je “neprihvatljivo da neki svećenici ili pastoralni djelatnici surađuju s takozvanim ‘vidovnjacima’ ili tobožnjim karizmaticima” šaljući im patnika umjesto da ih dovode u kontakt s egzorcistima koje imenuju biskupi.
“Još gore, kada je sam dijecezanski egzorcist taj koji ovim osobama delegira zadatak koji mu je Crkva povjerila, tj. ovlašteno razlučivanje istinskog izvanrednog demonskog djelovanja.”
Udruga podsjeća da egzorcist mora preuzeti odgovornost za tuđu patnju i “ne propustiti odvojiti vrijeme za osobno razlučivanje… kako bi provjerio moguće izvanredno djelovanje đavla” i tako osigurati pastoralnu skrb za svoje žrtve.
6. Isključujući medicinske i psihološke znanosti
Udruga objašnjava da egzorcist ne samo da slijedi tradicionalne kriterije kako bi utvrdio boluje li osoba od izvanrednog djelovanja đavla, već se također oslanja na iskustvo etabliranih egzorcista i, u nekim slučajevima, “na savjete ljudi koji su stručnjaci za medicine i psihijatrije.”
Egzorcisti stoga naglašavaju da se ne može “a priori isključiti konzultiranje psiholoških i psihijatrijskih znanosti, te drugih pozitivnih disciplina, koje u nekim slučajevima mogu pomoći u razumijevanju podrijetla bolesti koje nisu nužno nadnaravnog podrijetla”.
“Ovaj stav ne samo da dovodi u zabludu, već izlaže ljude nepotrebnim rizicima, zanemarujući ponekad odlučujući doprinos modernih medicinskih i psiholoških disciplina.”
7. Nepromišljene i štetne izjave
Udruga poziva ljude da ne padnu u “tjeskobnu želju da pod svaku cijenu identificiraju izvanredno demonsko djelovanje kao operativni uzrok [someone’s] patnje”, osobito bez prethodnog ozbiljnog razlučivanja.
8. Što se tiče sihira
Udruga u svom članku napominje da, iako je vještičja praksa postala vrlo raširena, ne smije se zapasti u “strašljiv stav” da se u njoj vidi izvor svih zala i nesreća koje čovjeka mogu zadesiti.
Egzorcisti ističu da “zdrav razum i iskustvo također uče da kada je zlo doista moglo biti uzrokovano vještičenjem, usredotočiti se na njegovu identifikaciju” i uvjeravati ljude da su bili žrtve je beskorisno i nebitno za njihovo oslobođenje, kao i štetno, budući da mogu početi izlijevati “osjećaje mržnje” prema pretpostavljenim autorima prokletstva.
Naprotiv, važno je usmjeriti pozornost osobe “na lijekove milosti koje nudi Crkva i na kršćanski put koji treba slijediti”, podučavajući sigurnost da “Bog ne napušta svoje stvorenje koje prolazi kroz kušnju, nego u na neki način trpi s njim i u isto vrijeme ga podržava i tješi svojom milošću.”
Isto tako, poučavanje “uvjerenje da svaka patnja, uzrokovana bilo kojim zlom koje nas može pogoditi u životu, ako se prihvati s ljubavlju i prinosom Bogu, pretvara zlo u dobro.”
9. Međugeneracijsko liječenje (liječenje obiteljskog stabla)
Udruga također upozorava na pogrešku takozvanog “međugeneracijskog liječenja” te žali što “neki svećenici, pa čak i neki egzorcisti” provode tu praksu “kao ‘sine qua non’ (apsolutno nužan) uvjet, bez kojeg ne može biti iscjeljenja ili oslobođenja, ne shvaćajući štetu po svoju vjeru i vjeru ljudi, kao ni posljedice koje potonji mogu pretrpjeti na egzistencijalnoj razini.”
“Nekoliko mjesnih ordinarijata i biskupskih konferencija već je interveniralo na ovom području, dajući doktrinarne razloge koji pokazuju kako ova praksa nema biblijskih i teoloških temelja.” Udruga kao primjer navodi recentnu doktrinarna bilješka na temu Španjolske biskupske konferencije.
Isterujući strah
Osim navedenih praksi, članak udruge također podsjeća čitatelje da su egzorcisti pozvani pustiti Kristov mir da prebiva u njima, odbacujući sve oblike straha jer “koji god da je razlog koji ga izaziva, kad se gaji dovodi do slabljenja vjere i gubitak povjerenja u Boga.”
Đavao se koristi strahom “da čovjeka svede u ropstvo”; dakle, svećenik koji se bojao đavla „u vršenju svoje službe ili u svom svakodnevnom životu ne bi mogao vršiti službu egzorcizma a da se ne izloži ozbiljnim opasnostima za svoj duhovni život, osobito ako umjesto njegovanja povjerenja i potpunog odustajanja od sebe u milosrdne Božje ruke, nastojao je to riješiti manje ili više praznovjernim postupcima.”
“U Bibliji Božji poziv da se ne bojimo odjekuje najmanje 365 puta”, napominje udruga.
Egzorcizam je iskustvo Boga i radosti
U članku se ističe da su određeni filmovi pridonijeli stvaranju “mračne, uznemirujuće i zastrašujuće ideje o sakramentalu egzorcizma” kao i poticanju “morbidne znatiželje o nadnaravnom”.
No, udruga uvjerava kako iskustvo pokazuje da je ova služba “prožeta dubokom radošću”, budući da su njezini članovi svjedoci “snažnog djelovanja uskrslog Krista” i zagovora Bezgrješne Djevice, svetih i blaženih, te anđeli koji su “vjerne sluge Svevišnjega”.
„Glavna će zadaća svakog egzorcista stoga biti davanje mira i nade, izbjegavajući svaku gestu ili ponašanje koje izaziva zbunjenost i raspiruje strah, slijedeći poziv apostola Pavla: ‘Budite moji nasljedovatelji kao što sam ja Krista’. primjećuje Međunarodno udruženje egzorcista.
Ova priča je prvi put objavljen od strane ACI Prensa, CNA-ovog partnera za vijesti na španjolskom jeziku. Preveo ga je i prilagodio CNA.
Eduardo Berdejo je diplomirao novinarstvo na Universidad Nacional Mayor de San Marcos (Peru). Član je tima ACI Prensa od 2001. Pratio je posjete pape Franje Kubi, Meksiku, Kolumbiji i Peruu. Također je diplomirao komparativnu književnost na Sveučilištu Piura (Peru) i završio je Sveobuhvatni tečaj korekcije stila na Izdavačkoj školi Lima (Peru).
