Od molitava u djetinjstvu do posljednjeg daha, život svete Ane Schaffer bio je svjedočanstvo njezine ljubavi prema Isusu.
Sv. Anna Schaffer (1882.-1925.) bila je “duša žrtve” iz Njemačke koja je mnogo propatila tijekom svog kratkog života, uključujući primanje stigmi, ili Kristovih rana. Blagdan joj je 5. listopada.
Anna je rođena u Mindelstettenu u Bavarskoj, kao treće od šestero djece. Otac joj je bio stolar; obitelj je bila siromašna. Bila je poput druge djece, prisjetila se njezina majka, ali ju je privlačila molitva. Anna je bila inteligentna i dobro je išla u školi. U dobi od 11 godina primila je svoju prvu svetu pričest, rekavši našem Gospodinu: „Učini sa mnom što hoćeš… ako hoćeš, moj Isuse, dopusti mi da postanem žrtva pomirnica za okajanje za sve sramote i sve uvrede koje su ti počinjene .”
Otac joj je umro kad je imao 40 godina. U dobi od 14 godina Anna je otišla raditi kao sluškinja kako bi uzdržavala obitelj. Imala je želju ući u redovničku zajednicu, ali obiteljske prilike to nisu dopuštale. Sa 16 godina imala je viziju Marije koja je nosila krunicu. Rekla je Anni koliko je važno moliti se i upozorila je da će imati mnogo patnje u životu.
Godine 1901., u dobi od 18 godina, Annine su noge teško opečene u nesreći na poslu. Prala je posteljinu u kipućoj vodi u velikom kuhalu za vodu. Kad je cijev štednjaka olabavila, Anna se popela na rub kuhala za vodu da je ponovno pričvrsti. Poskliznula se i pala u kipuću vodu, oprživši donji dio nogu. Unatoč mnogim presađivanjima kože i 30 operacija, nikada nisu zacijelili. Puštena je na skrb majci.
Bila je prikovana za krevet i u velikim bolovima, ali je iskoristila svoje vrijeme da se približi Kristu. Ostala je optimistična, ali noge joj nisu zacijelile. Mjesni opat donosio joj je dnevnu pričest, što je bilo bitno za njezin rast u svetosti. Anna je napisala: “Ne mogu olovkom napisati koliko sam sretna svaki put nakon svete pričesti. Ah, zaboravljam svoju zemaljsku patnju i čežnja moje jadne duše vuče me svaki čas da se klanjam svome Bogu i Spasitelju skrivenom u Presvetom Sakramentu!”
Anna je prihvatila i prepustila se svojoj patnji. Vjerovala je da su njezina tri ključa neba, prvo, njezina patnja; drugo, njezino pisanje (pisala bi riječi ohrabrenja onima koji su joj pisali); i treće, pletenje odjeće za svoje prijateljice. Godine 1910. Anna je imala još jednu viziju Isusa koji joj je rekao da će osjetiti bolove njegove muke. Tada je primila stigme.
Godine 1925. dijagnosticiran joj je rak debelog crijeva koji se pretvorio u paralizu kralježnice. Dana 5. listopada umrla je nakon što je primila svetu pričest i izjavila: “Isuse, živim za tebe.”
Njezinu zagovoru pripisuju se mnoga čuda. Blaženom ju je proglasio papa sveti Ivan Pavao II. 1999., a svetom 2012. papa Benedikt XVI. Zaštitnica je invalida i ležećih osoba te žrtava nesreća.