U organizaciji Caritasa Biskupije Krk, na čelu s ravnateljem mons. Ivanom Milovčićem, proveden je još jedan vikend hodočasničko – studijskog putovanja, ovoga puta u Udbinu i Zadar, namijenjen volonterima župnih Caritasa Biskupije Krk.
Ovaj duhovno studijski izlet, svojevrsni team building, održan je 8. i 9. ožujka o. g. za grupu od 60 volontera. Obzirom da Biskupijski Caritas posebnu pažnju i brigu posvećuje izgradnji i njegovanju mreže župnih Caritasa, koji su na prvoj crti kontakta s korisnicima, koji uvelike olakšavaju rad Biskupijskog Caritasa, a koji su i sami potrebni ovakvih događanja, nastoji svake godine organizirati susret ili put kojim želi ponuditi volonterima i voditeljima župnih Caritasa priliku za duhovnu izgradnju, ali i izgradnju zajedništva među župama, koje je od velike važnosti za Caritasovu mrežu. Volonteri su prvoga dana u hodočasničkom duhu pohodili svetište Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini, gdje je grupu dočekao i dalje vodio vlč. Josip Šimatović župnik i rektor svetišta. Započevši pokorničkim bogoslužjem približio je volonterima 6 modernih blaženstava kroz misli pape Franje, a koja bi kršćanima trebala pomoći da na nove situacije odgovore novom duhovnom snagom. Samo neke od poticajnih misli župnika bile su da se natječemo u karitativnim zajednicama, ali ne tko će biti prvi, veći ili voditelj, nego tko će biti prvi u ljubavi i služenju; da jedni za druge podmetnemo leđa; da vidimo Boga u svakoj osobi; da pogled u oči potrebitih, marginaliziranih donosi milost te da svi imamo rane i potrebu za Božjim dodirom… Uslijedila je mogućnost za ispovijed te sveta misa s obnovom krsnih obećanja. Nakon duhovne okrjepe vlč. Josip upoznao je prisutne sa svetištem te bližom i daljnjom poviješću ovoga kraja, koja je vrlo bogata, ali i teška te zbog dugogodišnje nepravde i ugnjetavanja i smrti mnogih, vapi da se čuje. Uslijedio je zajednički ručak te nastavak puta ka Zadru gdje su se volonteri smjestili u nadbiskupijskom sjemeništu „Zmajević“, a gdje je grupu dočekao don Dario Matak, ravnatelj Caritasa Zadarske nadbiskupije koji je prisutne upoznao s djelovanjem njihovoga Caritasa. Gostoprimstvo i srdačnost ljudi nastavila se i u Zadru gdje je volontere tijekom boravka u ovom prekrasnom gradu, biseru Jadrana, ugostilo više ljudi te su tako imali priliku razgledati crkve i znamenitosti poluotoka, jednu od najvrjednijih izložbi u Hrvatskoj, Zlato i srebro Zadra, koju čuvaju sestre benediktinke, crkve sv. Stošije, sv. Frane i sv. Mihovila te svetište sv. Šime koja čuva tijelo sv. Šimuna. Što ovakva događanja znače za volontere, najbolje mogu dočarati oni sami, stoga donosimo nekoliko dojmova, a Caritas će se potruditi i ubuduće na ovaj i druge načine ulagati u župne Caritase.
Robert Brozić, koordinator projekata Caritasa
Dojmovi volontera:
Duhovna obnova karitasovih volontera u Udbini i Zadru bila je puna dojmova. Crkva hrvatskih mučenika na Udbini, kao mjesto svih hrvatskih stradanja, sa replikom krstionice kneza Višeslava u sredini crkve, je posebno mjesto koje snažno govori o našoj povijesti. Isto tako spomen-kameni oko crkve kao simboli svih hrvatskih stratišta dozivaju u sjećanja tešku povijest hrvatskog naroda. Naš posjet izložbi Zlato i srebro grada Zadra koje su nam predstavile benediktinke, ostavio je snažan dojam gledajući golemo blago čuvano na tom mjestu.
Marica, Vrbnik
U Udbini me se dojmila crkva Hrvatskih mučenika. Njezina bjelina, prostranost i prisutnost trojedinog Boga. Kada je počeo velečasni Josip izlagati šest blaženstava ja sam vidjela dlijeto u rukama Tvorca. Rezultat je bila sveta ispovijed. Hvala ti Gospodine za ovo hodočašće, svetu crkvu i dobre svećenike.
Mihajla, Baška
Još uvijek prepuna dojmova, želim se od srca zahvaliti dragom Bogu u ime Caritasovih volonterki župe Omišalj, koje su imale priliku sudjelovati na još jednom predivnom dvodnevnom putovanju u posjeti Crkve hrvatskih mučenika na Udbini i Zadarskom Caritasu. Također se zahvaljujem najboljem ravnatelju Biskupijskog Caritasa Krk, mons. Ivanu Milovčiću, kao i najdražem koordinatoru projekata Robertu Broziću, te neizostavnoj i predivnoj Anamariji! Hvala Vam na pomno osmišljenim zajedničkim putovanjima kojima nas jačate, krijepite i uveseljavate iz godine u godinu, te obogaćujete naš duh, dušu i tijelo! Kao veliki ljubitelj putovanja, pogotovo u zadnjih desetak godina, imala sam priliku posjetiti mnoge zemlje i gradove, ali moram priznati da su mi od svih putovanja najdraža i najplodonosnija upravo ova naša Caritasova! Teško mi je izdvojiti neki posebni trenutak, ili događaj za vrijeme proteklog putovanja, jer smo zaista uživali u svakom trenutku! Zahvalni smo na nezaboravnoj dobrodošlici i gostoprimstvu vlč. Josipa Šimatovića ispred velebne Crkve hrvatskih mučenika, čija je bjelina i neopisiv mir u svakom od nas pobudila duboke osjećaje i sjećanja. Također nećemo nikada zaboraviti dobrodošlicu i gostoprimstvo koje nam je podario ravnatelj Caritasa Zadarske nadbiskupije, don Dario Matak u Nadbiskupskom sjemeništu „Zmajević“. Bio je to najljepše provedeni „Dan žena“ ikad! Veliko hvala i našem ravnatelju, mons. Ivanu Milovčiću koji nas uvijek nesebično obogaćuje svojim neiscrpnim znanjem i iskustvom. Budući se ova naša mala duhovna obnova odvijala za vrijeme korizme koja podrazumijeva učestaliju molitvu i post, ja moram posebno pohvaliti (tj. okriviti) predivno osoblje pučke kuhinje u sjemeništu koje nas je svih oduševilo s izvrsno pripremljenim obrocima. Molitva nije izostala, ali smo bili primorani odgoditi post do daljnjega. Zahvaljujemo se i svim voditeljima i volonterima na lijepom druženju, kao i našim korisnicima, jer blaženije je davati, nego primati! Već sada se veselimo slijedećem susretu! Lijepo je što postojite!
Marija, Omišalj
Susret svih volontera je uvijek lijepi jer se vidimo, i osjeti se da je to skupina ljudi koja moli i rado čini dobro. Posjet Udbini je bio zbilja poseban, inače kad dođem u neku novosagrađenu crkvu ne osjećam ništa posebno, sebi to tumačim kako se još nisu “nakupile” molitve u toj crkvi. Ali ovdje je bilo drugačije, osjeti se kako je to mjesto blagoslovljeno krvlju mnogih hrvatskih mučenika, kroz novu i stariju povijest. I ona bjelina crkve kao da govori… “ubijeliše haljine svoje u krvi Janjetovoj”. Tamo sam doista doživjela radost što sam dio Crkve i hrvatskog naroda, pogotovo kroz obnovu krsnih zavjeta. Hvala svima koji su organizirali, i uložili trud za ovo hodočašće.
Jagoda, Novalja
Sva dosadašnja putovanja u organizaciji našeg Biskupijskog Caritasa ostala su mi u najljepšem sjećanju, a posebno ovogodišnje hodočašće. Imala sam priliku po prvi puta, posjetiti Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini koja se ponosno uzdiže nad Krbavskim poljem. Impozantna izvana i iznutra, svojom bjelinom i autentičnošću izaziva duboku zahvalnost prema svim nevinim žrtvama na našim prostorima. Nakon Udbine dolazimo u Zadar. Iako sam mnogo puta boravila u ovom gradu, svakim me posjetom iznova oduševi svojom ljepotom i bogatom poviješću. Zahvaljujući našem voditelju, vlč. Ivanu Milovčiću i mnogim svećenicima koji su nas srdačno primili, saznali smo puno povijesnih podataka o crkvama i samostanima na zadarskom poluotoku. Želim posebno istaknuti izložbu “Zlato i srebro Zadra” s vrijednim sakralnim predmetima koje marljivo čuvaju časne sestre benediktinke. Vjerujem da će mnogi poput mene pamtiti crkvu sv. Šimuna i molitvu pred sarkofagom sa zemnim ostacima ovog sveca. Još jednom od srca veliko hvala svima koji su doprinijeli da se ovo predivno putovanje realizira.
Maja, Risika
Izazov i cijena – pozvani smo
Za ljude s poteškoćama život može biti (i je) težak. No nema ni jednoga dana koji nije uzdignut u zahvalnosti prema Darivatelju života. A djelovati u Isusovo ime, znači da je ime ondje gdje sam ja, živim u tom imenu i ondje prebivam, ondje je moj dom. Izvan toga mjesta, izvan Isusova srca, sve naše riječi i sve naše misli ne predstavljaju ništa. Samo odonud dolazi spasenje, a spasenje je ono što moramo pronositi ovim svijetom.
Prilazeći Udbinskom brdu na Udbini odmah se vidi na vrhu, gdje se uzdiže sva u bijelom, velebna i ponosna Crkva hrvatskih mučenika. Građena je po uzoru na srednjovjekovnu crkvu sv. Križa u Ninu, u narodu poznatoj kao najmanjoj katedrali na svijetu, i također obogaćena povijesnim oblicima hrvatskog graditeljstva. Crkva je spomen na sve poginule za Domovinu od 1493.godine, pa do l995. Ulazeći u Crkvu obavila me bjelina svjetlosti njene unutrašnjosti, njezini visoki svodovi, te sam zastala pored dominirajuće središnje krstionice kneza Višeslava i počela razmišljati: koje je to svjetlo koje rasvjetljuje moje dane? Koji je to mjesec kojim se vodim u svojoj noći? Koja je svjetlost u meni? Kako gledam stvari? Kao da sam ušla u svoju osobnu povijest, okružena zidovima ovog svetišta, jer shvaćajući dok sam prolazila kroz velike životne promjene, u mojoj okolini se ništa nije promijenilo: boje i oblici, sve je uvijek bilo isto. Promijenio se moj pogled. Jer slavljenje života nije zabava, već neprestana svjesnost da je svaki trenutak poseban i traži da bude uzdignut i prepoznat kao blagoslov odozgor meni osobno.
A u posjeti djelatnicima Caritasa u Zadru, koji su nas upoznali s njihovim radom, pomaganjima, organizacijom dijeljenja obroka korisnicima koji su u potrebama, osjetili smo tu radost, ljubav koju nesebično dijele, kako bi i drugi osjetili življenje iz radosti. Jer povezivanjem s ljubavlju shvaćamo kolika je važnost povezivanja, a to je život s Bogom. A to je kao postojana božanska struja koja teče ispod svih naših uspona i padova. I sigurni smo da je Božja ljubav koja nas dodiruje i poučava uvijek tu. Nitko nam je ne može oduzeti.
Slaviti ne znači samo proslaviti dobre trenutke, možemo slaviti bol ne zato što je ona dobra, već zato što se s njom možemo moliti i u zajedništvu lomiti kruh. Teški trenuci mogu biti uzdignuti u zahvalnosti.
Zato zahvaljujemo svim djelatnicima Caritasa u Zadru, što su nas nesebično ugostili i što smo mogli s njima slaviti radost ljubavi u povezanosti, jer što više slavimo to shvaćamo da smo u zajedništvu stvarajući zajednicu.
Ruža, Barbat
Najprije veliko hvala voditeljima Krčkog Karitasa na predivnom vikendu Duhovne obnove, jer je cijeli vikend protekao u zajedništvu duhovnosti, molitve i puno novih saznanja. Hvala svećeniku Josipu na opširnom, poučnom i zanimljivom objašnjavanju o problemima crkve i žiteljima Udbine u prošlosti. Lijepi doček i smještaj u Zadru u Sjemeništu i obilazak crkvi, i posjet muzeja sakralnih darova od zlata i srebra. Dragi ljudi sve u svemu nezaboravan i blagoslovljen vikend, i hvala vam na tome.
Ana, Draga Bašćanska
Bilo je jako lijepo i produhovljeno. Udbina. Bilo je zaista milosno doći na ovo mjesto gdje su svoj život dali mnogi znani i neznani hrvatski mučenici, pomoliti se za njih, zahvaliti im, staviti ih na sveti oltar i žrtvenik u sv. Misi. Vjerujem da uživaju dobra Gospodnja u zemlji živih. A Zadar jedan od bisera naše Hrvatske, bogat poviješću, kulturom i crkvama svakako preporučit za posjetit i uživat u njemu.
Božica, Vrh
Hvala svećenicima, časnim sestrama, laicima i svima koji su sudjelovali u organiziranju i realizaciji ove duhovne obnove. Nismo mi služili nego smo bili posluživani. Posluživani riječju koje opisuju nesebično darivanje, odanost i požrtvovnost zajedništva hrvatske katoličke povijesti. Hrvatsko zajedništvo u slavljenju, štovanju i ljubavi prema dragom Bogu, majci Crkvi i domovini Hrvatskoj.
Ivanka, Mali Lošinj
Dvodnevnom duhovnom obnovom spojili smo duhovno i povijesno posjetivši Udbinu i Zadar. Rekla bih da jedno drugo prožima i nadopunjuje. Imali smo priliku čuti puno povijesnih, ali i kulturnih, činjenica o patnji našeg naroda kroz povijest na tim područjima, kao i o opstanku zahvaljujući vjeri samog naroda i njihovih duhovnih pastira. Obnova krsnih zavjeta u samom Svetištu hrvatskih mučenika na Udbini, na tom skromnom mjestu punom simbolike, za mene osobno bila je jako snažna i emotivna. U meni su se prožimali s jedne strane osjećaji pripadnosti Bogu, a s druge strane hrvatskom narodu, na čemu sam prvenstveno zahvalna svojim roditeljima. Boravak u Zadru, u sjemeništu bio je još jedan razlog za zahvalnost na dobivenoj milosti. I nikako ne želim zaboraviti zahvaliti organizatorima i voditelju, kao i vlč. Ivanu Milovčiću i svima koji su nam, na mjestima koje smo posjetili, nastojali približiti i predočiti duh naše bogate povijesti, te važnost Crkve koja do današnjih dana ima svoje mučenike u našem narodu.
Anamarija, Rab
