U prostorijama Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu održana je u nedjelju 6. travnja 2025. godine u organizaciji sestara Kćeri Božje ljubavi mjesečna duhovna obnova za redovnice grada Sarajeva. Predvoditelj susreta mr. sc. vlč. Ivica Mršo, župnik Župe sv. Petra i Pavla u Kaknju, govorio je okupljenim redovnicama o nadi, poglavito o kršćanskoj nadi, izvjestila je na svojim stranicama Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica u BiH.
Na počeku je izrekao više citata o nadi. Izdvajamo samo neke: „Dok dišem, nadam se.”(dum spiro, spero) – latinska poslovica; „Pitaš što je nada. Aristotel kaže da je to budan san.” – Diogen; „Nada definitivno nije isto što i optimizam. To nije uvjerenje da će se nešto dobro završiti, već uvjerenje da nešto ima smisla, bez obzira na to kako se završilo.” – Vaclav Havel; „Mudri mudruju, ludi luduju, pametni se nadaju.” – narodna izreka.
Nadalje je u svom izlaganju istaknuo: „Nada nije tek puka čežnja ili bijeg u utopiju, niti tek običan optimizam, nego je povezana s konkretnim djelovanjem već ovdje na zemlji, nužno povezana s ljubavlju i vjerom jer se temeljni razlog i razlozi takve nade nalaze izvan i iznad čovjeka, u Bogu, u vječnosti. Nada se po svojoj biti i po svom usmjerenju više tiče Bog, nego čovjeka, ona je dragocjeni Božji dar svjetla koje raspršuje tamu čovjekove ograničenosti. Nada nema samo svoje mjesto ‘na nebu’, nego nadu treba ‘spustiti na zemlju’ tako nada postaje nešto što je dostižno i ostvarivo, ali se ne završava i ne zastaje samo ‘na zemlji‘, nego uvijek je utemeljena i okrenuta prema vječnosti – ‘s nogama na zemlji, a glavom u nebesima’.“
S obzirom na Jubilejsku, Svetu godinu vlč. Mršo je kazao: „Pod geslom i motom, koje je puno više od tek pukog gesla i mota, Hodočasnici nade putujemo zajedno moleći i razmišljajući o nadi“. Riječima sv. Pavla iz poslanice (Rim 8,24) potaknuo je okupljene redovnice: „Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada? Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to iščekujemo.“
Potom je vlč. Mršo dao osvrt na bulu pape Franje Spes non confundit za Svetu godinu 2025., istaknuvši da je bula proglašenja Jubilejske godine podijeljena u pet poglavlja. Riječ nade (br 2-4); Put nade (br. 5-6); Znakovi nade (br.7-15); Pozivi za nadu (16-17); Usidreni u nadi (18-25)
U prva dva broja papa Franjo govori i tumači sam naziv Bule. Nada ne razočarava jer je ljubav Božja izlivena u srca naša po Duhu Svetom (Rim 5, 1-2). Izvor nade je probodeno srce Isusovo na križu. Papa posebno naglašava važnost krjeposti strpljivosti u ovom vremenu sveopće ubrzanosti života i poziva da se uđe u „vječno sada“ kroz molitvu i kontemplaciju vidljive stvarnosti stvorenosti. Poziva na molitvu za strpljivost koju on naziva „kći i temelj nade“.
U daljnjim točkama bule Papa poziva da budemo znakovi nade bolesnicima, mladeži, migrantima, starijim osobama, siromašnima. U pretposljednjem broju (24) govori se o Gospi. „U njoj vidimo da nada nije lakovjeran optimizam, nego dar milosti u zbilji života“. Završni dio (br. 25) potiče i poziva da se vratimo Svetom pismu.
Izlaganje je zaključeno citatom: „Vjera se penje stepenicama koje je ljubav izgradila i gleda kroz prozore koje je nada otvorila.“ (C. H. Spurgeon)
Nakon izlaganja uslijedilo je euharistijsko klanjanje i sakrament ispovijedi. Duhovna obnova je završila misnim slavljem u bogoslovnoj kapelici. Predvoditelj duhovne obnove je slavio Misu te izrekao homiliju.
Na kraju misnog slavlja vlč. Mršo podijelio je okupljenim redovnicama poticajne misli i biblijske stihove o nadi. Također su sestre mogle vidjeti na drvenoj žaluzini/škuri naslikane likove blaženica Drinskih mučenica kao svjedokinja vjere i nade u vječni život.
(kta)
