U četvrtak 5. lipnja 2025. godine u Župi sv. Barbare u Jakšiću održana je duhovna obnova za obitelji koju je vodila Ana Matković, povjerenica za pastoral braka i obitelji Požeške biskupije i hagioasistentica.
Program obnove započeo je euharistijskim slavljem koje je u župnoj crkvi za sve sudionike predvodio upravitelj Župe Ivan Rončević. Na svršetku slavlja uputio je srdačnu riječ dobrodošlice svim sudionicima obnove, a na poseban način i voditeljici Matković zahvalivši joj na spremnom odazivu. Uslijedilo je izlaganje u kojem je voditeljica istaknula kako živimo u vremenu velikih mogućnosti i velikih opasnosti za čovjeka, brak, obitelj i svijet, u kojem se dovode u pitanje stvarnost braka i obiteljskih vrednota. „Postmoderno društvo, uz brojne napretke na tehnološkoj i znanstvenoj razini, donijelo je i zamke u međuljudskim odnosima te nudi iluziju života bez boli, žrtve i smisla. Takav mentalitet neizbježno vodi u usamljenost i unutarnju podijeljenost“ naglasila je voditeljica Matković te istaknula kako je na to upozoravao i papa sv. Ivan Pavao II. u pobudnici „Ecclesia in Europa“: „Čovjek današnjice kao da je izbačen iz vlastitog središta, odnosno iz zakonitosti duha koje je sam Stvoritelj upisao u nas kao stvorenja.“
Upoznavši prisutne s duhovno-antropološkim zakonitostima, Matković je istaknula kako je, prema kršćanskoj antropologiji, čovjek biće odnosa – stvoren za zajedništvo s Bogom i bližnjima. No, svaki je čovjek ograničen i može griješiti i povrijediti drugoga. Govoreći nadalje o uzrocima konflikata u međuljudskim odnosima pojasnila je da su oni posljedica zla, odnosno nastaju kada osoba negativnošću razara zakone prirode i morala. Na pitanje kako ozdravljati bračne, obiteljske i međuljudske odnose da oni budu kvalitetni, ustvrdila je da je potrebno okrenuti se od zla prema dobru, zavoljeti sebe (upisivati u sebe vrline i steći kreposti), uspostaviti zdrav odnos sa Stvoriteljem te praštati, razumjeti i zavoljeti druge. Da bi u životu sve dobilo jasnoću, smisao i kreativnost, potrebno je svestrano razvijati vjeru u dobro, dobro u ljudima te povjerenje u Stvoritelja. Potaknula je prisutne da uvijek iznova prepoznaju dobro u drugima, blagoslivljaju članove svojih obitelji, zahvaljuju jedni za druge jer su upravo kršćanske obitelji pozvane, danas više nego ikada, postati graditelji odnosa, ljudi nade i nositelji svjetla.
Na kraju je upozorila da nije dobro oslanjati se na čovjeka, koji je ograničen, te očekivati da se od drugih primi onaj temelj koji je nužan da se osoba razvije i preživi na ovoj zemlji. Bit svega, dodala je, je imati hrabrosti gledati Božja djela u sebi te spoznati tko je moj temelj, čiji smo i u čije ruke idemo.
Na kraju duhovne obnove predavačica je odgovorila na upite okupljenih vezane za iskustva hagioterapijskog rad s osobama u Centru „Za život i obitelj“ Požeške biskupije.
