U nedjelju, 30. ožujka polaznici Metropolitanskog pastoralnog instituta, zajedno s ravnateljem instituta i vikarom za pastoral, Mariom Gerićem, te predstojnicom instituta Natalijom Bogović, imali su korizmenu duhovnu obnovu u svetištu Majke Božje Trsatske.
Program duhovne obnove započeo je duhovnim nagovorom voditelja ove duhovne obnove Gorana Žana Lebovića Casalonge, župnika župe Presvetog srca Isusova iz Križišća i Šmrike, te kancelara Riječke nadbiskupije. Tema duhovnog nagovora bila je „Molitva u svakodnevici“, a održana je u jednoj od manjih dvorana Aule Ivana Pavla II. Cilj tog duhovnog nagovora bio je preispitati vlastiti način i svrhu molitve, te kroz pouku iz života svetaca uvidjeti snagu i važnost molitve u životu vjernika. Na početku nagovora, okupljenim polaznicima i voditelju duhovne obnove obratio se ravnatelj Metropolitanskog pastoralnog instituta, Mario Gerić, riječima: „Crkva Majke Božje Trsatske, Majke Milosti je crkva jubilejskog oprosta, te smo stoga razmišljali održati ondje duhovnu obnovu. Zahvaljujem voditelju duhovne obnove, Goranu Casalongi, zauzetog na području crkvenog života, crkvenog pravnika i predavača koji svoju struku dobro spaja s onim duhovnim i karizmom učiteljstva. Nadam se da će ova tema koju smo zajedno s njime izabrali za ovaj susret biti korisna svima nama. Nada nije nešto što možemo naučiti, već nešto što učimo živjeti, a do nje, kao i do odnosa s Kristom dolazimo kroz molitvu. Kakav bi taj molitveni život trebao biti, čut ćemo u ovom predavanju.“
U nadasve zanimljivom i informativnom predavanju, voditelj duhovne obnove, Casalonga je na početku istaknuo: „Molitva je zapravo vrlo jednostavna. Koristimo se nečime što Crkva već nudi, no da bi to mogli potrebno nam je poznavati određene istine vjere.“ Povezavši svakodnevno duhovničko iskustvo koje kao svećenik ima te detalje iz duhovnog života svetaca, voditelj je okupljenima pružio određeni uvid u to kakva bi trebala molitva biti u odnosu na život pod vidom vječnosti. „Sluga Božji Fulton Sheen jednom je rekao: ‘Ako ne živiš onako kako vjeruješ, počet ćeš vjerovati onako kako živiš.’ Djelovanje slijedi bivstvovanje. Isus će govoriti o srcu iz kojeg izlaze dobre ili loše stvari. Zakon molitve je povezan sa zakonom Crkve, jer ako i ne znamo kako moliti, dođemo na svetu misu gdje je možemo naučiti.“ Budući da se nalazimo duboko u korizmenom vremenu, te iščekujemo Uskrs, velečasni Casalonga se dotaknuo teme vjere u uskrsnuće, podsjetivši da je vjerovanje u potonje bilo problem i kada je nastajala primjerice, poslanica svetog Pavla Korinćanima, a problem je i danas: „Ima puno ljudi koji vjeruju u Boga, ali malo onih koji vjeruju u uskrsnuće mrtvih, a to je središnja istina naše vjere. ‘Ako Isus nije uskrsnuo od mrtvih, uzalud je vaša vjera.’“ , naveo je, citirajući spomenutu poslanicu. Podsjetivši na tradiciju, memento mori, odnosno svijest o vlastitoj prolaznosti i smrtnosti, voditelj je rekao: „Drugi vatikanski sabor nam jasno govori da je ovaj život priprava za vječnost i poziva nas da živimo ljubav, činimo ljubav u svim redovitim prilikama. Bez obzira na naše staleže, ljubav treba snagom Duha prožimati srca ljudi. Svaki čovjek je podložan smrti, no ona nas potiče da živimo boljim životom. Smrti se ne trebamo bojati, možemo se bojati umiranja, a posljednjeg suda se trebamo bojati ali to da ćemo se susresti s Gospodinom su utješne okolnosti.“ Sveci su duboko promišljali i živjeli molitvu, te je stoga voditelj Casalonga naveo riječi svete Terezije Avilske: „Ona će reći da je ‘duša bez molitve poput tijela bez ruku i nogu. Beskorisno je da duša kreće u oslobađanje od boli, prevladavanje loših navika, svladavanje prijevara đavla i prepreka na putu duha ako ne moli.’ Mnoge krize koje dolaze ne možemo prevladati ako ne živimo i nadnaravnim životom, odnosno ako ne molimo.“ Voditelj duhovne obnove, Goran Casalonga je skrenuo pozornost prisutnima i na važnost umne molitve, u kojoj „je glavni put do svetosti. Zaustavljanje uma da razmotri istinu koja se tiče nečijeg posvećenja.“
Nakon nagovora, polaznici i prijatelji Metropolitanskog pastoralnog instituta su se zajedno s voditeljima preko perivoja uputili prema ulazu u svetište gdje su ispred statue Ivana Pavla II. pomolili. Molitvu su nastavili na nakanu Svetoga Oca, pred znamenitom slikom Majke Božje Trsatske, što je jedan od uvjeta za dobivanje potpuno oprosta u godini Jubileja.
U kapeli zavjetnih darova svetišta imali su priliku za sakrament pomirenja, a potom je uslijedio sakrament euharistije. Pošto se nalazimo na polovici korizme na putu prema proslavi blagdana Uskrsa, tijekom propovijedi Goran Casalonga je naglasio: „Sakrament euharistije je predokus Onoga koga ćemo imati u punini u vječnosti. Kao Izraelci nakon izlaska iz egipatskog ropstva, osjetit ćemo ono oslobođenje koje su oni osjetili. Tu je i jedno drugo otajstvo, otajstvo zahvalnosti. Možemo se zapitati jesmo li nakon svih euharistija i molitava bolji, i možemo li prihvatiti da Bog ljubi svaku osobu od vječnosti.“ Tumačeći evanđelje, pobliže, prispodobu o Milosrdnom ocu, propovjednik je rekao: „Farizeji su mrmljali protiv Isusa a on ih ljubi. U prispodobi o Milosrdnom Ocu sin koji je ‘spiskao’ svo bogatstvo, dok nije dotakao dno nije se vratio ocu. Mnogi se ljudi ne znaju kome vratiti kada dođu problemi, ili kada se dogode gubici, onda se tek žele vratiti Bogu. Božja dobrota je puno veća, a čovjek se ne zna u toj ljubavi se snaći. No Očeva ljubav ne dozvoljava da padnemo nisko, već zahtjeva pokajanje. Božja ljubav čeka svakoga, ali moramo željeti vratiti se u zajedništvo s Ocem.“
Po završetku misnog slavlja, svima prisutnima na sudjelovanju je zahvalila predstojnica Metropolitanskog pastoralnog instituta, a susret je završio radosno i u nadi u buduće susrete i zajednička hodočašća.
Eva Marković
Objavljeno: 1. travnja 2025.
