U župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, u srijedu, 27. prosinca, nakon 3 godine pauze, ponovno je održano okupljanje crkvenih zborova Pulskog dekanata.
Susret je započeo molitvom večernje te misnim slavljem koje je predvodio katedralni župnik vlč. Rikardo Lekaj, u zajedništvu sa župnikom domaćinom fra Đurom Hontićem, OFMConv., te fra Nikicom Batista, OFMConv.
U riječi dobrodošlice fra Hontić je izrazio nadu, da će ovaj susret Bogu na hvalu i slavu, biti i obogaćenje za svakoga sudionika ponaosob.
Ukazujući na lik sv. Ivana apostola i evanđeliste, vlč. Lekaj je naglasio kako je Ivan bio jedan od najhrabrijih učenika i apostola koji je svojim životom posvjedočio da ljubi svoga Učitelja, te je bio uz Njega u najtežim trenucima, podno križa na Golgoti. „To je vjera, pravo svjedočanstvo. On je bio spreman i umrijeti, dok su drugi pobjegli. Nije ostao samo na riječima ‘za Tobom ćemo Gospodine’, već je bio uz Isusa i pod križem s Majkom Marijom“.
Poput Ivana, koji je se prislonio na Isusa na Posljednjoj večeri osluškujući otkucaje Njegova srca i mi smo došli slušati otkucaje Isusova srca po Riječi koja obnavlja život. Mi kao kršćani primajući Riječ života pozvani smo živjeti, svjedočiti, naglasio je propovjednik.
Obraćajući se pjevačima, posvijestio je, kako su oni veliko bogatstvo župnih zajednica, veliko obogaćenje liturgije. „Božja riječ nas poziva da ono što činimo, živimo i svjedočimo s ljubavlju, da stvaramo zajedništvo u našim zborovima, župnim zajednicama“ rekao je, te potaknuo pjevače da se pomole prije svete mise, te ih pozvao da se otvore ljubavi Isusa Krist, kako bi on ispunio srca a uvijek radosno slave, pjevaju i naviještaju Radosnu vijest.
Po završetku mise, fra Hontić je kratko podsjetio na povijest crkvene glazbe i njen značaj uopće.
Naglasio je, kako je crkvena glazba namijenjena bogoslužju u kojem pjevački zbor ima važnu ulogu. Stoga je važno poznavati liturgijske propise i samu liturgiju.
Nakon kraćeg pregleda povijesnog razvoja crkvene glazbe od hvalospjeva, preko gregorijanskog i glagoljaškog pjevanja do polifonija, posebno se zaustavio na Konstituciji o svetoj liturgiji „Sacrosanctum concilium“ koja na početku šestog poglavlja navodi da „glazbena predaja sveopće Crkve predstavlja blago neprocjenjive vrijednosti“.
U nastavku je istaknuo relevantne naputke koje donosi spomenuta Konstitucija, „Neka se najvećom brižljivošću čuva i njeguje blago sakralne glazbe. Neka se uporno promiču pjevački zborovi, osobito kod stolnih crkava.“. „Neka se u latinskoj Crkvi uvelike cijene orgulje sa sviralama kao tradicionalno glazbalo čiji zvuk može crkvenim ceremonijama dodati divan sjaj, a srca snažno uzdići k Bogu i k uzvišenim stvarima. Druga je glazbala dopušteno uvesti u bogoslužje, uz sud i suglasnost mjerodavnih crkvenih teritorijalnih vlasti“. Na kraju se je, između ostalog, prigodnim citatom osvrnuo i na djelovanje skladatelja u domeni Crkve, „Neka se skladatelji, prožeti kršćanskim duhom, osjećaju pozvanima njegovati sakralnu glazbu te povećavati njezino blago.“
Nakon izlaganja susret je nastavljen u župnim prostorijama ispod crkve uz prigodno čašćenje.
Na susretu su sudjelovali pjevači iz Župe sv. Pavla ap., katedralne Župe Uznesenja Marijina, Župe sv. Margarete iz Štinjana, Župe sv. Antuna Padovanskog, Župe sv. Martina iz Ližnjana te domaćini, pjevači Župe sv. Ivana Krstitelja, sveukupno oko osamdesetak sudionika.
G. Krizman
