Drugi dan trodnevnice uoči sv. Blaža u Vodnjanu je bio u znaku otvorenja izložbe minijatura o sv. Blažu, autorice Snježane Brkić iz Zagreba. Misu drugoga dana trodnevnice je predvodio vlč. Josip Kolega, a nakon mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje.
Izložba pod nazivom „BLAženo prijateljstvo“ je postavljena u Galeriji Loggia na Narodnom trgu, središnjem gradskom trgu u Vodnjanu. Izloženi radovi, realizirani u tehnikama ulja na drvu i ulja na platnu, nastali su 2022. i 2023. Godine, inspirirani su životom tog velikog sveca, a plod su autoričina iskustva uslišanja po zagovoru sv. Blaža. Autorica naglašava kako se Njegova duhovna prisutnost proteže kroz stoljeća i nadahnjuje vjernike diljem svijeta. Većina slika na izložbi predstavlja replike oltarnih slika i fresaka posvećenih svetom Blažu u crkvama diljem svijeta.
Snježana Brkić živi i radi u Zagrebu, gdje je diplomirala kao kateheta i teolog te postala članicom HDLU-a. Od 2002. godine do danas, izlagala je svoje radove na pet skupnih i četrnaest samostalnih izložbi u različitim gradovima poput Zagreba, Dubrovnika, Varaždina, Raba i Novalje.
Na početku svečanosti otvorenja prisutne je pozdravio župnik, vlč. Damir Štifanić, a prije obraćanja autorice pročitan je njezin životopis te ulomak iz stručne ekspertize likovnog kritičara Stanka Špoljarića.
Uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio vlč. Josip Kolega. U duhu misnoga evanđelja pozvao na promišljanje o spremnosti prihvatiti križ i krenuti u život, poput učenika koje Isus šalje prema evanđeoskom tekstu.
No, odmah je upitao koliko smo mi spremni na to, jer kad pogledamo poglavito mlađe generacije izgorjevaju i posustaju. U tom je kontekstu postavio pitanje „jesmo li mi, sadašnje generacije slabije, a svijet je jači“, jer, naglasio je, starije ne poznaju pojam „izgorjevanja“.
Dijelom se to događa pojasnio je propovjednik radi našeg okruženja. Kultura u kojoj živimo, koja čovjeku oduzima korijene, koja djecu ne priprema za ozbiljan život, koja tumači da ljudski život nije povijest spasenja, već skup slučajnosti i da je naša povijest sadašnjost dovodi do toga.
U svemu tome, Bog nam danas daje recept upravo preko riječi evanđelja gdje čitamo kako Isus Krist priprema svoje učenike za borbu za život. „On ih poziva k sebi. I nas je danas pozvao da budemo s Njim. Učenik nije onaj koji se divi Isusu Kristu. On želi da mi promatramo njegov stil i da ga nasljedujemo.“
Govoreći o tome kako Isus šalje svoje učenike, propovjednik je posebno naglasio, kako im kaže da ne nose ništa osim štapa. „Što to znači? Štap je simbol Mojsija, a njemu je Bog darovao štap. On je štapom činio čuda: udario je po stijeni i izašla je voda, podigao ga je iznad mora. Štap je križ, a križ ima povijest. Nije to samo komad drva. Svatko od nas ima svoj križ, ali Krist kaže: ne možeš bez tog štapa, križa u život“.
Na kraju homilije je ispričao jednu zgodu iz nekog samostana u koji su ljudi rado dolazili na ispovijed. No, s vremenom su se redovnici međusobno počeli optuživati, nestalo je zajedništva, i to se je primijetilo, „Nisu više bili svjetlo, nisu više bili svjedoci, i ljudi se prestali dolaziti“.
Kad su shvatili, i kad su se počeli mijenjati, vratilo se „svjetlo“, a to su primijetili i ljudi.
U tom kontekstu je potaknuo i župnu zajednicu, na promišljanje i molitvu, da u ovoj trodnevnici Gospodin pomogne da bude znak, svjetlo povjerenja, i da duše vjernika jako svijetle kako bi u današnjem vremenu mogli biti svjedoci Krista Uskrsloga.
G. Krizman
