U sklopu obilježavanja Tjedna psihologije u utorak 18. veljače dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski, docentica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, održala je u Dubrovniku predavanje za javnost pod naslovom „Obnoviteljska snaga suosjećanja i praštanja u obiteljskim odnosima.“ Predavanje je održano u dvorani Ivana Pavla II., a program je moderirala voditeljica Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije psihologinja Silvija Sokal Gojavić.
Voditeljica savjetovališta Gojavić je u uvodnoj riječi pozdravila sve prisutne istaknuvši da Dubrovačka biskupija i ove godine obilježava Tjedan psihologije. Posebno je zahvalila docentici Smoljo-Dobrovoljski što se odazvala biskupovom pozivu i došla održati ovo predavanje.
Predavačica je započela predavanje s odnosima u braku rekavši da se bračna sreća i mir ne dobijaju kao dar nego se zajednički grade. Kazala je da je cilj ovog predavanja shvatiti „gdje sam ja“ u vlastitom bračnom zajedništvu. Ako se pođe od toga onda je osoba koja postavlja to pitanje, ona koja se mijenja.
Ljubav između dvije osobe ne može biti bez osobne svijesti i osobne odgovornosti. Istočni grijeh je malo iskrivio ljudsku narav, pa ljudi traže krivce izvan sebe da ne bi prihvatili svoju odgovornost. U svom daljnjem izlaganju predavačica je istaknula da nema mjesta pasivnosti, Bog je čovjeku dao zdrav razum i ima dovoljno povjerenja u njega te očekuje suradničku ruku.
Da bi osoba sebe dala drugima, mora prvo sebe posjedovati na jedan zdrav način. Važnost uvažavanja je također važna komponenta za brak. Svatko želi biti voljen, uvažen i slobodan.
S ljudima se stvaraju odnosi, a spašavanjem obiteljske dinamike i djeca se uče ljubavi, razumijevanju i prihvaćanju. Kad osoba to osvijesti, može pomoći sama sebi tako da preuzmemo kormilo i kaže dosta pasivnosti te počne stvarati nešto novo. I jedno ‘hvala’ je mala mikrodinamika koja osvježava suosjećajnu ljubav na koju smo mi kao vjernici pozvani, istaknula je docentica Smoljo-Dobrovoljski.
Potrebno je shvatiti da je čovjeku kontinuirano u promjeni, Duh Sveti kontinuirano dodiruje čovjekove dubinu i potiče ga na više komunikacije i davanja drugome.
U nastavku predavanja predavačica je govorila o tome što je to suosjećajna ljubav. U tom promišljanju pošla je od toga da je „naš Bog – suosjećajan Bog“. Ljudi su iz te ljubavi stvoreni i pozvani biti jedni prema drugima suosjećajni. Suosjećanje osobe znači da ona razumije situacije drugih osoba koje pate i spremna je ublažiti im patnju. Suosjećajna ljubav uključuje i pružanje podrške osobi kako bi povećala kvalitetu vlastitog života te ostvarila svoje moguće potencijale. Empatija znači: mogu se staviti u tvoje cipele i osjetiti tvoju bol. Suosjećajna ljubav je još više aktivna jer promišlja o tome što napraviti da se nekom pomogne. „Kada mi dozvolimo da nas dohvati tuđa bol i patnja i ne potiskujemo vlastite emocije, mi time imamo benefite za vlastito zdravlje“, pojasnila je predavačica. „To nas može i umoriti, ali se tada poput Gospodina možemo povući u osamu da se okrijepimo i da ponovo možemo biti na usluzi onima kojima smo poslani.“
Na kraju predavanja okupljeni su postavljali pitanja i dijelili svoja razmišljanja.
Predavanju su nazočili i dubrovački biskup Roko Glasnović, generalni vikar mons. Ivica Pervan, ravnateljica Caritasa Dubrovačke biskupije Lucija Kusalić Šajić te voditeljica Katehetskog ureda Tea Kuzek Marević.
Jelica Gjenero
