U našem evanđelju, neki Grci koji su došli u Jeruzalem na bogoslužje za Pashu tražili su da vide Isusa. Kad mu je to rečeno, Isus je objavio da je došao njegov “čas”. Zašto?
Evanđelje (Pročitaj Iv 12,20-33)
Sveti Ivan nam govori da kada je Isus bio u Jeruzalemu za svoju posljednju svetkovinu Pashe, “neki Grci koji su došli na bogoslužje” željeli su ga vidjeti. To su bili ne-Židovi koje je jako privlačio Izraelov Bog i stoga su sudjelovali u liturgijskim gozbama u Hramu. Možda su bili stvarni obraćenici (što znači da su bili obrezani), ali, što je vjerojatnije, bili su “bogobojazni”, pogani koji su pokušavali držati Mojsijev zakon i poštovati pobožne običaje Židova. Vidimo da su se obratili Filipu sa svojim zahtjevom. Imao je grčko ime i bio je iz Galileje, pa je vjerojatno govorio nešto grčki. Ti su ljudi možda čuli priče o Isusovim čudesnim djelima, posebno o uskrsnuću Lazara, zabilježene u prethodnom poglavlju Evanđelja. Kada Filip i njegov brat Andrija govore Isusu o zahtjevu Grka, On počinje govoriti o svom “času”, svojoj slavi i svojoj smrti. Mogli bismo ga zamisliti da kaže ove stvari ako su ga farizeji tražili, jer je znao da ga se žele riješiti. Ali zašto je tako govorio kada su ga pobožni pogani htjeli vidjeti?
Da bismo razumjeli važnost ovog trenutka, moramo se sjetiti da je izvorni Božji poziv Židova bio da budu “narod svećenika”. Bili su “izabrani” da naviještaju, riječju i djelom, Božju istinu svim narodima na zemlji. Zapravo, Božje obećanje Abrahamu bilo je univerzalni blagoslov preko njegovih potomaka. Kad je vijest da ga ne-Židovi traže stigla do Isusa, shvatio je da im se mora otvoriti put kako bi pogani upoznali Boga na način na koji žele. On bi trebao biti “uzdignut sa zemlje” kako bi mogao “sve privući” k sebi. To je, naravno, značilo križ.
Primijetite, međutim, da Isus prije nego što govori o svojoj smrti, govori o svojoj proslavi. U konačnici, upravo bi njegovo slavljenje omogućilo i Židovima i poganima da vide da je On Sin Božji, koji se ponizio iz ljubavi da umre za sve grešnike. Obično povezujemo “slavu” sa moći, ali ovdje nam Isus pomaže uvidjeti da ona zapravo može početi pod sasvim drugom krinkom. Slava Njegovog “časa” najprije će se pojaviti kao poraz i poniženje, ali nakon Njegovog uskrsnuća (“uzdignut” iz smrti) i Njegovog uzašašća (“uzdignut” iz ovog zemaljskog načina postojanja), probit će se kao neograničena, bezgranična ljubav i moć Božja u ime svih grešnika, svih vremena i mjesta.
Isus koristi ovaj trenutak da objasni da Njegovi učenici također moraju slijediti ovaj put do slave: “Tko ljubi život svoj, izgubit će ga, a tko mrzi život svoj na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni.” Oni koji žele biti s Isusom morat će biti voljni kao što je i On bio, odreći se svega kako bi bili poslušni Bogu, čak i kada to za nas same znači poniženje, patnju i smrt. Isus priznaje koliko je to teško, čak i za njega: “Sada sam u nevolji. Ali što da kažem? ‘Oče, spasi me od ovoga časa’? Ali zbog toga sam došao u ovaj čas. Oče, proslavi ime svoje.” Njegova jedina svrha je proslaviti Boga; Glas s neba Ga uvjerava da će Njegova poslušnost biti nagrađena.
Kad Glas progovori, neki su mislili da je grmljavina, ali “drugi rekoše: ‘Anđeo je progovorio’.” Sveti Ivan redovito otkriva kako su različito ljudi u Isusovo vrijeme reagirali na isti događaj (tj. ozdravljenje slijepog od rođenja , uskrsnuće Lazara od mrtvih). Vanjska reakcija otkriva raspoloženje skrivenog srca. Isus govori mnoštvu da je Glas došao radi njih. U određenom smislu, Očev Glas je objavio početak bitke koja će završiti u slavu Sina: “Sada će vladar ovoga svijeta biti protjeran.” Isusova smrt i uskrsnuće bit će presuda Sotoni, koji terorizira čovječanstvo još od Edenskog vrta. Pobjeda koju bi Isus izvojevao na križu oslobađa svi ljudi iz Neprijateljskog stiska; sve bi privuklo Njemu.
Križ to nastavlja činiti i danas. Gledajući to, cijeli svijet sada može učiniti ono što su Grci tražili za Pashu: tamo “vidjeti Isusa”.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, kada se moram uskratiti da vršim Očevu volju, molim Te pomozi mi da imam Tvoju jedinstvenu viziju: “Na slavu Božju.”
Prvo čitanje (Čitaj Jer 31:31-34)
Jeremija, prorok u 6th stoljeća prije Krista, objavio vijest o “novom savezu” koji će Bog sklopiti sa svojim narodom. Zašto je bio potreban novi savez? Nije bilo greške u savezu koji je Bog sklopio s njima “na dan [He] uze ih za ruku da ih izvede iz zemlje egipatske.” Sam je Božji narod prekršio taj savez. Zakon, napisan na kamenim pločama, nije prodro u njihova srca. Bili su nevjerni svojim obećanjima danim Njemu. Nešto stvarno trebalo je učiniti novo da se to promijeni. Dakle, preko Jeremije, Bog kaže: “Stavit ću svoj zakon u njih i zapisati ga u njihova srca.” Kako se to moglo dogoditi?
Kao što znamo, kada je Isus dovršio svoje djelo na križu i pobjedonosno uzašao na nebo, poslao je Duha Svetoga da vjernicima podari novo rođenje. U tom novom životu, Duh djeluje iznutra prema van. Nema više kamenih ploča! Duh upisuje zakon ljubavi u nas; sada, u krštenju, mi smo Božji narod, “od najmanjeg do najvećeg”.
Primijetite da Bog obećava da će im “oprostiti zlodjela i više se ne sjećati njihovih grijeha”. Što je tu “novo”? Nije li to Bog učinio bezbroj puta prije u dugoj povijesti Izraela? Razlika u “novom savezu” je ono što je Isus opisao kao svoj “čas” u našem čitanju evanđelja. Životinjske žrtve i osobno pokajanje Starog saveza sve predviđeno jedina žrtva koja zapravo može platiti čovjekov dug i očistiti njegovu savjest (kao što životinjske žrtve nikada nisu mogle) — Isus na križu. Tu su se susreli pravda (kazna za grijeh) i milosrđe (oprost).
Konačno, “novi” savez će se proširiti na svi ljudi, a ne samo Židovi: “Oni više neće morati učiti svoje prijatelje i rođake kako upoznati GOSPODA.” Ono što je nekoć bilo privilegirano znanje o Bogu, dano samo Židovima, bit će otvoreno svima. Upravo zato, kada su Grci došli tražiti Isusa, On je znao da je došao “čas” novog saveza.
Mogući odgovor: Oče, Tvoje obećanje o novom savezu uči me da znaš sve o mojoj slabosti, ali nikad ne odustaješ od mene. Pomozi mi da ne odustanem od Tebe.
Psalam (Pročitajte Ps 51:3-4, 12-15)
Psalmist, nakon iskustva grijeha, čezne za Božjim milosrđem da “izbriše” njegovu uvredu. Želi temeljito čišćenje od svoje krivnje. On zna da bi bez Božje samilosti bio “izbačen” iz Njegove prisutnosti. On želi “spreman duh” da bi mogao ponovno živjeti u “radosti”. [God’s] spasenje.” Kada razmišljamo o ovom psalmu, počinjemo shvaćati zašto je Bog obećao “novi savez” svom narodu. Ovakva obnova nije bila moguća u staroj. Također trebamo prepoznati veliku cijenu koju je Isus platio svi ove želje biti odobrene. Njegov “čas” na križu omogućuje nam da molimo, “Čisto srce stvori mi, Bože” i radovati se spoznajom da će On.
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj Heb 5,7-9)
U čitanjima smo razmišljali o Isusovom “času”. U poslanici možemo kušati, makar i nakratko, što je doživio u tom “satu”. Uključivao je “molitve i prošnje s glasnim vapajem i suzama”. Isus je znao da ga je njegov Otac “mogao spasiti od smrti”. Iako je “bio uslišan zbog svog štovanja”, Bog je dopustio Isusu da se “nauči poslušnosti kroz ono što je pretrpio”. To, naravno, ne znači da je Isus morao ukrotiti buntovnički duh kako bi bio poslušan (kao što mi činimo). Ne, to znači da je On morao “naučiti” ili “iskusiti” punu cijenu, ljudski govoreći, te poslušnosti. Znao je to u smislu da je to proživio. Zatim, kada je “postao savršen” – ili, kada je njegova poslušnost dosegla svoju puninu, iako ga je stajala života – On je “postao izvor vječnog spasenja za sve koji mu se pokoravaju.” Njegova savršena poslušnost razbila je okove smrti i grijeha koji ju uzrokuje. On je postao naš Novi savez u svom “času”, čineći za cijelo čovječanstvo ono što Stari savez nije mogao.
Nije ni čudo što su ga Grci tražili. Zar nismo svi?
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, kada činim znak križa na sebi, pomozi mi da se sjetim da sam kroz Tvoju patnju postao čist i slobodan. Ništa što tražite od mene neće biti teže od toga.
Slika: Heinrich Hoffman, Krist u Getsemaniju preko Wikimedia Commons.
