Liturgija dana
Davaše plod stostruk
foto: pixabay
S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Davaše plod stostruk. (Mt 13, 3)
Liturgija dana (24. srpnja):
Prvo čitanje:
Jr 1,1.4-10
Za proroka narodima postavih te.
Riječi Jeremije, sina Hilkijina, svećenika
iz Anatota, u zemlji Benjaminovoj.
Dođe mi riječ Gospodinova:
»Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi,
ja te znadoh;
prije nego što iz krila majčina izađe,
ja te posvetih,
za proroka narodima
postavih te.«
A ja rekoh: »Ah, Gospodine, Bože,
gle, ja ne umijem govoriti:
dijete sam.«
A Gospodin mi odvrati:
Ne govori: »Dijete sam«!
Već idi k svima kojima te šaljem
i reci sve ono što ću ti narediti.
Ne boj ih se:
jer ja sam s tobom da te izbavim,
riječ je Gospodnja.
I tada Gospodin pruži ruku,
dotače se usta mojih i reče:
Evo, u usta tvoja stavljam riječi svoje.
Gle: postavljam te danas
nad narode i kraljevstva,
da istrebljuješ i rušiš,
da zatireš i ništiš,
da gradiš i sadiš.
Psalam:
71, 1-6b. 15ab. 17
Usta će moja razglašivati pomoć tvoju.
Tebi se, Gospodine, utječem,
ne daj da se ikada postidim!
U pravdi me svojoj spasi i izbavi,
prikloni uho k meni i spasi me!
Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja,
jer ti si stijena i utvrda moja.
Bože moj, istrgni me iz ruku zlotvora,
iz šake silnika i tlačitelja.
Ti si, Gospodine, ufanje moje,
Gospodine, uzdanje od moje mladosti!
Na te se oslanjam od utrobe;
ti si mi zaštitnik od majčina krila.
Usta će moja razglašivati pravednost tvoju,
povazdan pomoć tvoju.
Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje,
i sve do sada naviještam čudesa tvoja.
Evanđelje:
Mt 13. 1-9
Onoga dana Isus iziđe iz kuće i sjede uz more. I nagrnu k njemu silan svijet te je morao ući u lađu: sjede, a sve ono mnoštvo stajaše na obali. I zborio im je mnogo u prispodobama:
»Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, nešto zrnja pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto napokon pade na dobru zemlju i davaše plod: jedno stostruk, drugo šezdesetostruk, treće tridesetostruk.«
»Tko ima uši, neka čuje!«
