Dublin, Irska, 9. kolovoza 2025. / 07:00
Daniel O’Connell, poznat kao “Osloboditelj”, bio je ključni lik u Irskoj 19. stoljeća, koji je zagovarao uzrok katoličke emancipacije.
Nasuprot nasilju, zalagao se za katolička prava mirnim sredstvima, naglašavajući dijalog i pravnu reformu te organizirajući masovne demonstracije za skup javne podrške i podizanje svijesti o nepravdama s kojima se suočavaju katolici.
“Postignuće Daniela O’Connella u prisiljavanju britanske vlade na priznanje katoličke emancipacije 1829. bilo je neizmjerno”, rekao je za CNA biskup Niall Coll iz Ossoryja. “Kazneni zakoni, niz opresivnih statuta donesenih u 17. i početkom 18. stoljeća koji su ciljali na katoličku većinu u Irskoj, ograničavajući svoja prava na posjedovanje zemljišta, obnašaju javnu funkciju i prakticirali svoju religiju.”
O’Connellovi napori kulminirali su donošenjem Zakona o katoličkom olakšicu iz 1829. godine, koji je omogućio katolicima da sjede u parlamentu i obnašaju javnu funkciju i značajno transformira irsku politiku.
O’Connell je rođen 1775. godine u Caherciveen u ruralnom Kerryju. Njegovi su roditelji uspjeli održati svoju zemlju unatoč kaznenim zakonima, zahvaljujući njihovoj udaljenosti, poslovnom smislu i pomoći protestantskih susjeda. O’Connellove najranije godine, sve dok nije imao 4 godine, proveli su s obitelji koja govori irsko, a koja je u njega usadila urođeno razumijevanje irskog seljačkog života.
Nakon studija u Francuskoj na engleskim fakultetima u St. Omeru i Douaiju tijekom francuske revolucije, vratio se u Irsku, završio studije i pozvan u bar. 1802., tada uspješan odvjetnik, oženio se dalekom rođakom, Mary O’Connell, a oni su imali 12 djece – od kojih je sedam preživjelo do odrasle dobi. 1823. osnovao je Katoličku povezanost s izričitim ciljem osiguranja emancipacije.
Rana iskustva O’Connella bila su kritična za njegovu političku i društvenu formaciju, prema isusovačkom povjesničaru ocu Fergusu O’Donoghueu, koji je rekao CNA-u da je O’Connellovo izlaganje europskim utjecajima nesumnjivo oblikovao njegov lik, protivljenje nasilju i njegovu duboku protivljenje tiraniji.
“Bio je svjedok francuske revolucije, koja ga je zgražala i potpuno mu je postavila srce protiv nasilja”, rekao je O’Donoghue za CNA. “Ono što je Daniel O’Connell uistinu učinio bilo je politički smisao u Irskoj koji nikada nije bio generiran. Irski katolici živjeli su u groznom siromaštvu i bili su zanemareni. Uključio ih je. Crkve i laike je zajedno u politiku i ustavnicu spojio.”
O’Donoghue je objasnio kako je O’Connellovo uzbuđenje irske katoličke svijesti u cijeloj državi utjecalo na politiku i društvo, ali je također imao dalekosežne posljedice izvan irskih obala.
“Kad su irski katolici emigrirali, što su, naravno, bili prisiljeni, mnogi od njih već su bili politički svjesni. Zbog toga su Irci tako brzo ušli u američku politiku i australsku politiku kasnije.”
„Bio je dio ogromnog oživljavanja irskog katolicizma u 19. stoljeću. Prije čina sjedinjenja, razni akti za pomoć doneseni su tako da bi katolici službeno mogli postati stvari poput sudaca ili šerifa, ali nijedan nije doista imenovan u broju. Bio je blistav u istaknutoj razlici između zakona i zalijepljenja, koji je bio liberalni, koji je vjerovao snažnoj, koji je vjerovao snažnoj snazi; Absolutisti i on nije imao ništa od toga.
Coll je rekao CNA -u kako je O’Connellov osobni ugled proširio svoj utjecaj širom svijeta: „Činjenica da bi mogao ostati posvećen i prakticirajući katolik – uz podupiranje razdvajanja crkve i države, završetak anglikanskih privilegija i diskriminacije na temelju vjerske pripadnosti, i proširenje pojedinačnih sloboda, uključujući i katoličke politike.
Coll je nastavio: „Činjenica da se njegov politički pokret temeljio na narodnoj podršci i mobilizaciji mase naroda, iako je još uvijek nenasilna i uredna, dala je dokaz da politička agitacija ne mora nužno biti antiklerična ili krvava. Pozornost njegovog pokreta i mišljenja primljenih u kontinentalnom europskom tisku bila je izražena i razlika u europskom jeziku.
Coll se čvrsto složio s povjesničarima koji vjeruju da nijedan drugi irski politički lik 19. ili početka 20. stoljeća nije uživao takav međunarodni ugled kao što je to učinio O’Connell tijekom njegove kasne javne karijere.
Među onima na koje je O’Connell također utjecao bio je Eamon de Valera, predsjednik Irske; Frederick Douglass, socijalni reformator i ubojivač ropstva u Sjedinjenim Državama; i general Charles de Gaulle. Doista, de Gaulle, kad je u produženom posjetu do Irske, inzistirao je na posjetu Derrynane Houseu u Kerryju, domu Daniela O’Connella.
(Priča se nastavlja u nastavku)
Pretplatite se na naš dnevni bilten
Na pitanje kako zna za O’Connell, de Gaulle je odgovorio: “Moja baka je napisala knjigu o O’Connellu.” Baka dotična bila je Joséphine de Gaulle (née Maillot), potomak McCartana iz županije dolje i njegova baka o ocu, koja je napisala “Daniel O’Connell, Le Libérateur de l’Irlande” 1887. godine. De Gaulleov otac, Henri, također je bio zainteresiran za onog.
U Tableta,, Dermot McCarthy, bivši tajnik Ureda irskog premijera, napisao je da je O’Connellovo glavno nasljeđe “ukidalo demoralizirane i osiromašene katoličke ljude s koljena kako bi prepoznali svoje inherentno dostojanstvo i shvatili njihovu sposobnost da budu protagonisti vlastite sudbine.”
Ministar za kulturu, komunikacije i sport Patrick O’Donovan rekao prošlog mjeseca: “Daniel O’Connell bio je jedna od najvažnijih ličnosti u irskoj političkoj povijesti, ne samo zbog onoga što je postigao, već i zbog toga što je to postigao. Vjerovao je u mirnu reformu, demokraciju i u građanska prava; ideje i koncepte kojima bismo i danas trebali težiti.”
Međutim, u svojim službenim komunikacijama koje hvale O’Connell, ministar irske vlade nije spomenuo riječ “katolik” ni jednom.
Za O’Donoghue, odsutnost bilo kojeg katoličkog konteksta nije iznenađujuća s obzirom na prevladavajuće sekularne stavove među mnogim političarima u zemlji.
Biskup Fintan Monahan, biskup iz Killaloea, posjetio je O’Connellov grob u Rimu tijekom jubilee za mlade, govoreći CNA -u: “1847. godine velika glad bila je u njenom najtežem, a O’Connellov posljednji govor u Domu općine bio je apel za pomoć zbog svojih žrtva.
O’Connell je umro u Genovi 15. svibnja 1847., na 17. godišnjicu prvog puta kad se predstavio u Domu općine.
Nadalo se da bi njegovo srce moglo biti integrirano u bazilici svetog Petra u Vatikanu. Međutim, papa Pio IX bojao se uvrijediti britansku vladu na čiju su katoličku misionari dobru volju ovisili u mnogim dijelovima svijeta. Za O’Connell je ponuđena misa Requiem u rimskoj baziku bazilici Sant’andrea Della Valle. Pohađanje je uključivalo budućeg kardinala, sada kanoniziranog svetaca, Johna Henryja Newmana.
O’Connell je rekao da želi založiti “svoju dušu Bogu, njegovo tijelo u Irsku i srce u Rimu.”
Patrick J Passmore živi na sjevernoj obali Irske. Surađivao je sa St Brigid Media na nizu projekata kao savjetnik i pisac.
