Na svetkovinu Susreta Gospodnjega u Hramu (Svijećnica), u nedjelju 2. veljače 2025., kada se u cijeloj katoličkoj Crkvi obilježava i Dan života, na svetoj liturgiji u grkokatoličkoj konkatedrali u Zagrebu okupili su se članovi Hrvatskog katoličkog liječničkog društva i Hrvatske udruge katoličkih medicinskih sestara na blagdanskoj liturgiji koju je služio župnik zagrebački i ravnatelj Caritasa križevačke eparhije o. Nenad Krajačić i đakon o. Livio Marijan, ravnatelj Ureda za medije koji je i propovijedao.
Govoreći o značaju svetkovine Susreta Gospodnjega u Hramu, koji se u zapadnoj tradiciji još zove i ‘Prikazanje Gospodinovo u Hramu’ ili Svijećnica, đakon Marijan je istaknuo kako je sv. Šimun u ime svih ispovijedio dolazak živoga Boga među ljude. ”Time smo prosvijetljeni, ne živimo više u metafizičkoj i egzistencijalnoj tami. I gle čuda: Bog nije sišao kao neka kataklizmička utvara već kao pravi čovjek, evo kao dijete. Dakle, stari svijet koji je komunicirao sa Stvoriteljem preko slika, simbola, religijskih propisa i obreda, sve od plemenskih religija pa do monoteističke razvijene religije židovskoga hrama sada nestaje i nastaje nova era, novo vrijeme gdje je Bog s ljudima – Emanuel”.
”Međutim, Šimun izgovara jedno nevjerojatno proročanstvo kada kaže: Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima i za znak osporavan. I i te su se riječi doista obistinile, i danas se obistinjuju. To dijete, taj Isus će iznijeti svijetu jedinstvenu filozofiju života – Evanđelje, toliko snažnu i veliku da će se od njega dalje dijeliti povijest na vrijeme prije i poslije Krista, stara i nova era, i upravo po njemu će nastati nova civilizacija. I njega Šimun naziva svjetlom na prosvjetljenje i spasiteljem. To svjetlo je Uskrsnuće. Sve počinje i završava s Uskrsnućem”.
Govoreći o Šimunovu proroštvu kako je Isus postavljen za znak mnogima, jednima na propast a drugima na uzdignuće, i kao znak osporavan, đakon Marijan je rekao: ”Ni radi jednoga proroka, učenjaka, filozofa, filantropa, osnivača religije ili svjetskoga vođe se 2000 godina ne vodi borba osim oko Isusa, još uvijek i u vrijeme ove postmodernističke elektroničke civilizacije. Borbe na razini društva, filozofije i znanosti, borbe među narodima, borbe na ulicama i medijima, forumima, parlamentima, sveučilištima, borbe u obiteljima, školama, borbe u savjestima i dušama ljudi, na svim kontinentima. Takve drame i galame nema ni oko Sokrata, ni Bude, ni Marxa, ni ijednog drugog mislioca. Ni one struje u današnjoj mainstream politici i medijima, obično krajnje lijeve orijentacije ne histeriziraju oko nijednoga od povijesnih osnivača religija ili ideologa ili filozofa. Sva se koplja lome oko Isusa Nazarećanina i oko kršćanstva. Zar to nije čudo? Zar to nije znakovito? I ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima i za znak osporavan – reče Šimun. I uistinu se to obistinjuje do danas”- naglasio je đakon Marijan. ”I svaka tema koja je bitna za život, i u 21. stoljeću, uvijek završi oko Isusa. I pitanje života i smrti. Evo danas slavimo i Dan života. Zar nikoga nije briga što kaže o tome Konfucije, ili Nostradamus ili Engels ili Sartre ili neki nobelovac? Ne. Bilo pitanje abortusa, bilo eutanazije, bilo umjetne inteligencije ili gender ideologije, ili pravde ili socijale ili braka, sve se na kraju zaoštri i lama oko Isusa Krista i njegova nauka.”
”Šimun kaže da sada kad je našao mir s pravim Bogom može otići u miru. On govori ono što su sveti oci prve Crkve naučavali – da je sveukupnost čovjeka u njegovu srcu i da je mir u srcu ono bitno i relevantno u čovjekovu životu. U onoj dubokoj točki gdje se nalazi čovjekova bit, esencija, gdje se u jedno stapaju razum, um, duša, duh, osjećaji, intuicija, svijest i savjest. Srce čovjekovo. Isus Krist uznemirava sve i svakoga i danas, jer je pogodio u bit čovjekovu, u njegovo srce. Progovorio je čovjekovu srcu kao nitko nikada u povijesti. Borba za i protiv Boga se ne događa na znanstvenim forumima, ni u parlamentima, ni u medijima, ni u laboratorijima, pa ni u čovjekovu intelektu. Borba za i protiv Boga uvijek se događa u srcu. Ni ateist, ni vjernik ne mogu empirijski dokazati ni da Bog postoji, a niti da ne postoji. To se pitanje na kraju uvijek riješi u srcu. Bog je to ostavio srcu, onoj duboko intimi gdje čovjek osjeća svoju bit, gdje naslućuje da je on nešto više od stvorene prirode. Čovjek iznad svega traži svoj smisao. Bez smisla jednostavno ništa nema smisla i nema mira u srcu. Ni zdravlje, ni tehnologija, ni moć, ni slava, ni ništa ovoga prolaznoga svijeta ne može nam utažiti duboku ljudsku težnju za smislom u ovom kozmosu, svemiru, u povijest u koji smo bačeni. Kod samog stvaranja Bog je čovjeku usadio kao nešto imanentno svoju vlastitu sliku” rekao je đakon Marijan zaključivši:
”I danas kad Crkva obilježava dan života, Bog nas poziva da nađemo smisao života: Šimun ga je pronašao tek u starosti kad mu je Bog došao u susret, a on ga je uzeo u naručje. Život ima smisla, jer mu je začetnik Bog koji daje smisao. I zato ima smisla čuvati život, od začeća do smrti, i živjeti život punim plućima, i žrtvovati se, i ljubiti, i dobro činiti, i trpjeti, i moliti se i nadati se, i nadasve klanjati se Bogu, i tako naći mir u srcu – jer život ima smisla. I loš i dobar život, i zdrav i bolestan život imaju smisla. Jer ga je osmislio Bog tvorac, bit i temelj smisla”.
Na svršetku liturgije blagoslovljene su svijeće, kako je običaj za ovu svetkovinu, koje su podijeljene vjernicima. Župnik o. Nenad krajačić zahvalio se okupljenim predstavnici hrvatskih katoličkih liječnika i medicinskih sestara koji se svake godine okupljaju u konkatedrali sv. Ćirila i Metoda kako bi obilježili Dan života.
