Riječko Pripravničko sjemenište „Ivan Pavao II.“ u utorak 22. listopada obilježilo je Dan pape Ivana Pavla II. i početak nove propedeutske godine. Svečano misno slavlje u sjemenišnoj kapeli „Kraljice Apostola“ služio je riječki nadbiskup Mate Uzinić. Uz mnogobrojne svećenike, suslavili su duhovnik sjemeništa i dijecezanski upravitelj Gospićko-senjske biskupije, Richard Pavlić i rektor sjemeništa, Ivan Devčić.
Nadbiskup je propovijed započeo podsjećajući na riječi pape Ivana Pavla II. o svecima, da su sveci naši, da pripadaju nama i mi njima. Gledajući u njih, postajemo svjesni mogućnosti vlastite svetosti. Ako je Bog uspio s njima, onda može uspjeti i s nama. Oni su naši, a sv. Ivana Pavla II. smatramo ‘našim’ jer je papa koji je govorio našim jezikom, volio naš narod i imao posebno poštovanje prema Hrvatima. Nadbiskup je podsjetio i na treći apostolski pohod Hrvatskoj i boravak u Rijeci u lipnju 2003. nakon čega tadašnje Bogoslovno, a sada Pripravničko sjemenište nosi ime „Ivan Pavao II.“, kao i na vidljive podsjetnike na njegov boravak: oltar na kojemu je služio misu na Delti, a sada se nalazi u kapeli sjemeništa, relikviju te spomen sobu u kojoj je boravio pet dana. On je ‘naš’, rekao je Uzinić te problematizirao taj pojam koji nas stavlja u drugačiju poziciju u odnosu na pape koje su došli nakon njega, osobito papu Franju. Primijetio je da papu Franju pojedini mediji i vjernici smatraju manje ‘našim’. „Možda bismo trebali kao narod odrasti. Možda bismo se trebali prestati kao djeca svađati ‘koga mama više voli’, koji nas je papa više volio. Kao da u srcu svakog pape nema za sve koji su u Crkvi dovoljno mjesta.“
Papa Ivan Pavao II. treba ostati „naš“, ali ne na način nekakve sentimentalne povezanosti, nego upravo na njegov način kojim je govorio. Na način nasljedovanja da u onome što je Bog u njegovom životu napravio, prepoznamo mogućnost onoga što želi napraviti i u našem životu, poručio je nadbiskup.
Podsjetio je na početak pontifikata sv. Ivana Pavla II. i njegovu prvu propovijed izrečenu 22. listopada 1978. kojom je započeo svoj pontifikat. Često se spominju njegove riječi: „Ne bojte se. Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu!“, a na to isto nas poziva i pročitan evanđeoski ulomak (Lk 12, 35-38). Trebamo čekati Gospodara kada pokuca da bismo mu otvorili vrata. Trebamo čekati Krista koji će ponovno doći, da nas nađe spremne. No, ono što je važno jest otkriti da onaj trenutak dolaska ne možemo dočekati spremni ako danas, sada, ne činimo sve da otvorimo vrata i primimo Krista. Sveti Ivan Pavao II. šalje nam poruku da primimo Krista, poručio je Uzinić te propedeutima dodao da je vrijeme koje će provesti u sjemeništu vrijeme priprave, vrijeme u kojemu trebaju otvoriti prostor Kristu u svome životu, kako bi sutra, ako postanu svećenici, ali to se odnosi i na sve vjernike, mogli tog istog Isusa Krista nuditi drugima, posluživati u drugima, ljubiti u drugima.
Podsjetio je i na druge, snažne riječi iz te propovijedi koje su još uvijek aktualne. Papa je nakon snažnog poziva da se ne bojimo i širom otvorimo vrata Kristu, rekao: „Neka se njegovoj spasonosnoj snazi otvore državne granice…“ Kada dolaze migranti na naše granice u potrazi za boljim životom, nastavio je Uzinić, jesmo li pomislili da je to otvaranje granica, država Kristu? Uza sve poteškoće i probleme koje ne trebamo zanijekati. “Neka se njegovoj spasonosnoj snazi otvore”, rekao je dalje papa, “ekonomski i politički sustavi, široka polja kulture, uljudbe i razvoja. Ne bojte se! Krist zna ‘što je u čovjeku’. Samo on to zna!“ Zatim, papa daje dijagnozu, koja nije samo dijagnoza tog vremena, nego je često dijagnoza i nas i dijagnoza mladih ljudi koji se traže i često ne znaju što žele, a samo ako se otvore Kristu to mogu spoznati. Papa kaže: „Tako često danas čovjek ne zna što je u njemu, u dubinama njegova uma i srca. Tako je često nesiguran o značenju života na ovoj zemlji. Salijeće ga sumnja koja se pretvara u beznađe. Stoga od vas tražim, molim vas ponizno i s povjerenjem, dopustite Kristu da govori čovjeku. Samo on ima riječi života, da, vječnoga života.“
U tom kontekstu nas prvo čitanje (Ef 2, 12-22) potiče da pustimo Krista u svoj život, društvo, obitelji, rekao je propovjednik u nastavku. „On ono što je daleko, čini blizim. Ono što je strano, čini domaćim. Ono što stvara nemir, pretvara u mir. Ono što je razdijeljeno, povezuje. Ono što izaziva neprijateljstvo, pomiruje u sebi, uspostavlja mir. Mir se često spominje i potreban je ovom našem vremenu jer nismo nikada bili tako blizu sveopćem uništenju kao danas kada se ratuje na različitim stranama i kada svi ovu situaciju žele iskoristiti za neke svoje interese. Ali, sve to počinje u nama i u nemiru kojega imamo u sebi i zamućuje naš pogled te onemogućuje da u drugome vidimo sugovornika. Onemogućuje nam da u drugome vidimo brata i sestru. Drugoga nam pretvara u neprijatelja. Ako smo Bogu otvorili prostor, tada nismo više tuđinci. Svi smo subraća i sveti.“
Na kraju, spomenuo je ulogu Duha Svetoga kojega papa Franjo spominje u pobudnici „Krist živi“, nabrajajući bitne smjernice upućene mladima. Preporuka koju im papa Franjo daje jest da otvore vrata Duhu Svetome i pritom koristi iste riječi koje je sv. Ivan Pavao II. rekao za Isusa: „On ništa ne oduzima, a sve daje.“ Duh Sveti je taj koji nam omogućuje da možemo biti povezani s Kristom i jedni s drugima i da Krist može biti u nama. On nas osnažuje, ohrabruje, poručio je Uzinić.
Na kraju, ohrabrio je okupljene da otvore srca i krenu ususret drugima, kako bi primili Krista, a zatim ga mogli i darovati. To je poslanje Crkve i poziv za kojega se i pripravnici u Pripravničkom sjemeništu moraju pripraviti.
Nakon mise vjernici su mogli sudjelovati u čašćenju relikvije sv. Ivana Pavla II.
Objavljeno: 23. listopada 2024.
