Na Nedjelju muke Gospodnje – Cvjetnicu, 13. travnja 2025., sisački biskup Vlado Košić predvodio je misno slavlje u dvorištu Pastoralnog centra katedralne župe u Sisku. Misi je prethodio blagoslov maslinovih grančica ispred kipa bl. Alojzija Stepinca i procesija kroz gradski park, kao spomen Isusova ulaska u Jeruzalem. Koncelebrirali kancelar mr. Janko Lulić, katedralni župnik preč. Marko Karača i župni vikar Ivan Sandrin. Na početku pjevanu Muku Gospodina našega Isusa Krista po Luki izveli su solisti Domagoj Mosler, Ivan Tominac, Domagoj Bernić, Verica Posilović te Katedralni zbor.
U homiliji biskup istaknuo kako se danas, na Nedjelju Cvjetnice, spominjemo dvaju događaja svečanog Isusovog ulaska u Jeruzalem i drugog, početka Muke Gospodnje. „U jednom smo poput Židova koji razdragano pozdravljaju Mesiju… a samo nekoliko dana kasnije taj isti narod traži njegovu smrt“, rekao je biskup, ukazujući na opasnost mase kojom se lako manipulira. „Kažu, to je psihologija mase, no zapravo je to moć obmane i zavođenja. A jadan narod često se daje zavesti, bez pravih spoznaja i s lažnim obećanjima mnogi prihvaćaju postupati krivo, pa čak i protiv samih sebe“.
Biskup je tu poruku povezao i s aktualnim društvenim okolnostima, upozorivši da se slični obrasci ponašanja mogu ponoviti i u današnjem vremenu, osobito pred nadolazeće izbore u Hrvatskoj. „Isus će uskoro biti uhićen, nepravedno optužen i nevin osuđen, bit će na križ razapet i umrijet će. A gdje su tu bili njegov narod koji ga je u nedjelju pozdravljao kao kralja, gdje su tu bili njegovi učenici koji su ga razdragani pratili i govorili: kad bi ovi šutjeli, kamenje bi vikalo. Na žalost moramo iskreno priznati, mi nismo ili u jednoj ili u drugoj skupini, mi smo često u životu u obje te skupine. I znamo tko je Isus i razdragano ga pozdravljamo kao svoga Mesiju, Krista i kralja, ali mi smo i njegovi suci, oni koji traže da ga se razapne i ukloni iz našeg osobnog života, iz naših obitelji, iz naših zajednica, iz našega grada i iz naše Domovine. Kako je to moguće? Gospodin je dobro znao što je u čovjeku, nitko mu to nije trebao otkrivati, znao je da je čovjek grijehom ranjeno biće, slab i grješan, nedosljedan i zato – nepouzdan. Doista je malo onih koji su svojim karakterom zavrijedili da ih poštujemo i na njih se oslonimo“.
U nastavku se osvrnuo i na ljudsku slabost, navodeći primjer apostola Petra koji, iako se zaklinje na vjernost, ipak triput zatajio Isusa. „I Gospodin svejedno ide u smrt za nas, ne odustaje od svoga nauma, da svojom žrtvom otkupi palog čovjeka. Koji toga, istini za volju, doista nije vrijedan. Petar silom želi otkloniti opasnost od svoga Učitelja, traži mačeve, ali to ne pomaže. Isusu to ne treba. Prežalosno je izvješće o Muci Isusovoj. Kad ga slušamo, razumijemo koja je jadna ta naša ljudska narav koja izdaje svoga Spasitelja. Pa ipak, uzdamo se da je ta žrtva imala smisla jer je jednom za uvijek slomljena moć đavla, onoga koji zavodi ljude i odvodi ih od Boga. Kad je, naime Krist izdahnuo na križu, evanđelista Luka bilježi da se narod vraćao s Kalvarije bijući se u prsa. Ipak su nešto shvatili, ipak im je bilo žao tog nevinog osuđenika kojeg su i oni odbacili tražeći njegovu smrt. A rimski stotnik, dakle nežidov, vidjevši što se zbilo svjedoči: Doista, ovaj čovjek bijaše pravednik“.
Biskup je podsjetio i kako kod svetog Luke imamo tri Isusove riječi na križu. On najprije oprašta svojim krvnicima moleći nebeskog Oca: Oče, oprosti im, ne znaju što čine! Kad se gleda u cjelini, sa svim kontekstom i spoznajom koju mi danas imamo o Isusu, tada je doista ta rulja koja je tražila smrt Isusovu bila u neznanju. Ali u taj čas, nisu to razumjeli oni koji su to slušali. Oni su dobro znali što hoće, no poslije su spoznali da su pogriješili. A te su riječi velik primjer i svima nama, poziv i poticaj na opraštanje“, poručio je biskup dodavši kako su te riječi primjer svima nama da ne sudimo prebrzo, jer često nije sve baš tako jednostavno kako se na prvu čini. „Zato ima smisla vjerovati Isusu i moliti oproštenje za one koji su počinili grijehe koji su nas osobno povrijedili, prekršaje i kaznena djela, dapače zločine koji su nama osobno ili našim bližnjima nanijeli veoma mnogo patnje. Pa ipak treba moliti i za njih Božje oproštenje jer – oni doista nisu sve znali, nisu sve razumjeli, bili su zavedeni. Kao i masa svijeta kojom su manipulirali farizeji i židovski poglavari kad su tražili da se Isusa osudi i pogubi“, zaključio je biskup.
