Volim čuti i čitati o pričama o obraćenju ljudi u Katoličku crkvu – o procesu kroz koji su prošli pokušavajući asimilirati sve što nam nudi naša slavna vjera. Češće nego ne, ima tendenciju da unutar njih postoji Marijina uloga u Crkvi i u molitvi za nju i svece.
Mnoge su članke napisali oni izvan crkve koji tvrde da su katolici pogledni idol. Oni ukazuju na prvu od deset zapovijedi (i radi ovog članka svi biblijski citati su iz NAB -a) koji kaže: “Nećete imati druge bogove pored mene.” Zapovijed nastavlja: “Nećete sami napraviti idol ili lik bilo čega na nebesima iznad ili na zemlji ispod ili u vodama ispod zemlje; nećete se klanjati pred njima ili ih služiti” (Izl. 20: 2-5). Odatle tvrde da katolici obožavaju svece, statue i Mariju. Pogledajmo ovaj odlomak ovog pisma i raspakiramo ga.
Znamo kako su hebrejski ljudi otišli u Egipat u vrijeme velike gladi; Kako su ljudi bili porobljeni stotinama godina, kako se Mojsije borio protiv faraona, Raamses (Izl 1,11) i zakucao ga da “pusti moj narod” (Izl. 9,1), kako je Bog uputio Mojsijeva. Ono što mnogi ne shvaćaju jest da je Bog imao razlog da žele da se hebrejski robovi oslobode – “da mi mogu služiti” (Izl 1,12).
Međutim, Hebreji su ne samo trebali biti oslobođeni od ropstva faraona, već su i trebali biti oslobođeni od idola koje su neki od njih odveli u obožavanje (ali nisu svi oni) ako su htjeli služiti Bogu. O tome se radilo deset kuga – Bog “ruši” svaku od deset glavnih egipatskih kuga koje su se klanjale kako bi se pokazala svojom moć nad njima.
Prva kuga, naravno, bila je od vode Nila koja se okrenula krvi … u egipatskom panteonu bogova, Hapi je bio duh Nila, čuvara Nila. U drugoj kugi (žaba) Heqet je bio božica plodnosti i vode; Imala je glavu žabe. U petoj kugi, Hathor je bila božica ljubavi i zaštite; Često je bila prikazana s glavom krave; Otuda smrt stoke i stoke. Za više o ostalim kugama (bogovi/božice) idi ovdje.
Tako su Hebreji oslobođeni ropstva u Egiptu. Bog ih vodio u veliku pustinju i na vrhu planine Sinaj dao im je (preko Mojsija) svoj zakon – Deset zapovijedi. Stoga je naredba “nećete imati druge (čudne) bogove prije mene” potvrdila radnje koje je upravo završio u Egiptu. Ostatak ove zapovijedi: “Nećete sami napraviti idol ili lik bilo čega na nebesima iznad ili na zemlji ispod ili u vodama ispod zemlje; nećete se klanjati pred njima ili im služiti”, također se odnosi na one egipatske bogove. Podsjetnik je da se ne vraćaju svom štovanju idola. Gledajući ovaj posljednji dio zapovijedi, izjavit ću da u katoličkoj crkvi statue koji su prikazi svetaca i Djevice Marije nisu ni na koji način formirani u “liku bilo čega od neba iznad (u zraku) ili na zemlji ispod ili u vodama ispod zemlje”.
Kad Bog iznese takve izjave svom narodu (ili čak i kad proroci proroče) ono što izlazi “iz Božjih usta” mora biti relevantno za vrijeme slušatelja. Sveci i Djevica Marija nisu imali apsolutno nikakvu relevantnost za ljude Mojsijeva vremena … nema prethodnog konteksta.
Sljedeći “problematični stih” u svetom Pismu u kojem su katolici optuženi za izradu i obožavanje idola u Jeremiji 10: 3-4-“Jer rezbarije naroda su ne-stojeće, drva izrezana iz šume, oblikovani od strane zanatlija s Adzeom (AX), ukrašenim srebrom i zlatom”. Odatle skok izrađuju fundamentalisti koji uzvikuju: “Vidite? Biblija ne dopušta božićna drvca!” Ali opet, to je potpuno izvađeno iz konteksta. Jeremija je prorok koji potiče Božjeg naroda da bude vjeran Bogu i njegovom zakonu. Zatim uđe u malo satire kako bi se zabavljao poganima koji su izrađivali idole za sebe – idoli su napravili “iz drva” (stih 8). Sljedeći stih (5) ukazuje: “Ne mogu govoriti; ne mogu hodati”. Tada Jeremiah dodaje: “Ne bojte se, oni ne mogu naštetiti, niti mogu učiniti dobro”. Isti isti poticaj ponavlja Isaiah u 40: 19-20 i 44: 14-17. Također je u psalmu 115: 4-8 i u psalmu 135: 15-18. Ponoviti – Proročanstva i Božje naredbe moraju imati relevantnost za vrijeme u kojem je vrijeme, a ne nekih 2000 godina u budućnosti. Ni Jeremija, ni Izaija, ni pisac (i) psalma 115 i 135 nisu imali koncept božićnih drvca. Nadalje, nijedno božićno drvce koje sam vidio nikada nije isklesano očima, ušima, usta itd.
Treći tekst zabrinutosti je Ponovljeni zakon 4:12, 15 gdje Mojsije jasno kaže da Bog nema “oblik” i na taj način mnogi nekatolici uzvikuju da nije poznato kako Bog izgleda. Muslimani ne dopuštaju slike Boga-tvrde: “Iznošenje slika Boga u islamu je nemogućnost i predstavlja nevjericu” (http://www.islamreligion.com/articles/331/can-we-see-God). Ni judaizam za to “čvrsto tvrdi da GD nema tijelo” i dodaje da je “bilo kakva referenca na tijelo G-D-a jednostavno lik govora, sredstvo za stvaranje G-D-ovih postupaka razumljivijim za bića koja žive u materijalnom svijetu” (http://www.jewfaq.org/gd.htm).
Međutim, budući da je utjelovljenje Boga u Isusovoj osobi, postao je “poštena igra” za prenošenje slika. Doista, drevna kršćanska himna koju citira sveti Pavao Kološana naziva Isusom “slikama nevidljivog Boga” (1,15). Bog se također naziva ocem i stoga je u redu prikazati ga kao očin lik.
Božja zabrana protiv idola je zato što je sebe nazvao “ljubomornim bogom” (Deut 5,9) i “konzumiranom vatrom” (Deut 4,24).
Ljubomoran? Može li Bog biti ljubomoran na drvene idole? Nije. Ljubomoran je jer kao otac želi najbolje za nas svoju djecu i zna da idoli ne mogu učiniti dobro (vidi Jer. 5: 6). Nijedan drveni idol ne može dati svoj zakon, uspostaviti savez sa svojim narodom ili voljeti njegov narod. Idoli nemaju volju, ali s Bogom možemo znati i odlučiti slijediti njegovu volju.
Ostaju još samo još dva stiha koja treba pogledati dok “okrećem tablice” na one koji koriste ove ilustracije da tvrde da katolici obožavaju idole … Želio bih pitati kako oni postupaju s Božjom zapovijedom da “naprave dva kerubija pretučenog zlata za dva kraja naslovnice” (iz 25.18.)? Zar to ne ide protiv Božje prethodne naredbe? Ne baš zato što je Bog bio protiv rezbarenja idola gdje se čovjek mogao klanjati i klanjati ih. Operativne riječi su “klanjajte se i klanjaju se” kako Bog kaže u ex. 20: 5. I na kraju, pitao bih ih i kako bi objasnili Božju zapovijed da bacaju brončanu zmiju (brojevi 21: 4-9) kako bi ljudi pogledali je li ih ugrizla jedna od zmija dok su putovali kroz pustinju. Primijetite da se nakon što su se ljudi pokajali zbog svojih pritužbi na “ovu očajnu hranu” (svakodnevna manna u pustinji), Bog nije uzrokovao da se zmije samo odlete, ali zapovjedio je sliku o njima da se bacaju u broncu, a zatim su objesili pol za one koji su ugrizli da gledaju i na taj način da se zacijele.
Katolici ne obožavaju Djevicu Mariju; Umjesto toga, oni je jako poštuju. Čast i poštovanje svetaca naziva se “Dulia”, dok se počast Djevice Marije naziva “hiper-dulia”. Obožavanje koje pripada samo Bogu naziva se “latijom”. Sveci su naši prijatelji … o tome da je u pismu Hebrejima (12: 1) govorio “Veliki oblak svjedoka”. Djevica Marija je naša majka jer nazivamo njezinog sina Isusa našim bratom. Mnogi ljudi koji se žale na katolike koji obožavaju idole imaju fotografije voljenih u svojim domovima, u svojim novčanicima, na svojim mobilnim telefonima. Znamo da su oni koji su otišli prije nas doista mrtvi u tijelu, ali nisu u duhu … oni su prilično sposobni moliti i zagovarati za nas.
