Stigli smo do posljednje epizode našeg posjeta Šri Lanki sa Zakladom MAGIS. Ono što se pojavljuje je vitalna Crkva, koja teži punoj vjerskoj slobodi i još uvijek čeka odgovore na uskrsne napade 2019., dok se bori da nadvlada tekući klerikalizam u svojim redovima.
Autor: Antonella Palermo – Negombo (Šri Lanka)
Dobivanje jasnije slike o izazovu međureligijskog dijaloga u Šri Lanki bio je jedan od ciljeva našeg putovanja sa Zakladom MAGIS (Jezuitski pokret i Akcija zajedno za razvoj), koja podupire nekoliko projekata u azijskoj zemlji, posebno u obrazovnom polju. Ove je projekte (u dva sela na sjeveru zemlje) početkom veljače posjetilo i izaslanstvo Talijanske biskupske konferencije (CEI).
Ono što se pojavilo bila je slika Crkve koja, iako vitalna, u nekim područjima još uvijek teži punoj vjerskoj slobodi i čeka zadovoljavajuće odgovore političkih i pravosudnih vlasti o napadima na Uskrs 2019., dok se bori da u potpunosti usvoji sinodalni duh nadvladavajući tekući klerikalizam u svojim redovima.
Još uvijek se čeka istina o uskršnjim napadima
„Još nismo zadovoljni odgovorima koje su nam dali“, kaže vlč. Manjula Niroshan, župnik crkve svetog Sebastijana u Negombu, jedne od tri crkve koje su tijekom proslave Uskrsa 21. travnja 2019. pretrpjele koordinirani napad šest bombaša samoubojica, koji su također gađali tri hotela u različitim gradovima. U napadima je ubijeno 279 ljudi, a mnogi su ozlijeđeni. Nezadovoljstvo koje je izrazio svećenik ono je što katolička zajednica Šri Lanke izražava od samog početka, kritizirajući vladine neadekvatne istrage i čak idući toliko daleko da su podnijeli peticiju Ujedinjenim narodima tražeći međunarodnu istragu.
Obnova ove bogomolje brzo je obavljena i sada crkva, među četrdesetak u gradu, djeluje gostoljubivo i ugodno, iako je pod stalnim nadzorom policije. U nekim slučajevima tom su prilikom stradale cijele obitelji, rekao je vlč. Niroshan kaže, u drugim slučajevima samo su roditelji ostali živi.
“Nekoliko preživjelih je oprezno jer su sami kod kuće, drugi se boje budućnosti, nemaju nade jer im je možda jedinac otišao, ali vjera im pomaže”, kaže. Pokušavaju upravljati svojim svakodnevnim životom i dalje s nekim teškoće, ali uz pomoć savjetnika i socijalne pomoći osjećaju se zbrinuto i preboljeli su traumu“. Župnik je objasnio da je Crkvena zajednica pokazala stalnu bliskost.
Potpora Crkve žrtvama
U župi sv. Sebastijana ima oko dvije tisuće katoličkih obitelji. Fr. Niroshan kaže da je preživjelima pomoglo da obnove neke kuće, da dobiju financijsku potporu za pokretanje komercijalnih aktivnosti, da prikupe sredstva za one koji su pretrpjeli trajne ozljede “Pomogli smo im plaćajući račune i medicinske troškove. Ljudi su se pomirili s tim što Dogodilo se, do određene točke – kaže svećenik – ali nije lako
Pojasnio je kako se čini da tragedija nije utjecala na odnose s drugim vjerskim zajednicama koji su uglavnom dobri. “Puno je suradnje, a radimo i s predstavnicima drugih vjera. Uostalom, Šri Lanka ima mnoštvo religija. U slučaju uskršnjih napada neki su htjeli izazvati našu reakciju, ali hvala našoj Crkvi vođe, nismo dopustili da se dogodi bilo kakva vrsta odmazde.”
Predanost katoličke zajednice Šri Lanke bratstvu i dijalogu
„Uistinu, pet godina nakon tih događaja nemamo straha živjeti u ovoj zemlji jer smo prihvaćeni od ljudi“, potvrdio je rektor nacionalnog sjemeništa, prekrasne građevine u engleskom stilu koju je utemeljila Družba Isusova, potom prenio dalje Oblatima, a trenutno pripada Crkvi Šri Lanke.
Otac Quintus Fernando SJ objašnjava da kršćani shvaćaju da napadi nisu bili vjerski motivirani, već su imali politički motiv “za sijanje vjerske mržnje. Trebamo političare koji vole narod, koji vole naciju i koji vole zemlju”, rekao je isusovac, potvrđujući da između različitih vjerskih zajednica postoji međusobno poštovanje i bratstvo.
“Nema napetosti s budističkom većinom, čak ni s hindusima i muslimanima”, iako su se neki problemi pojavili kada su vehabijske škole radikalizirale islam.
Fr. Fernando je nadalje objasnio da je agresivni prozelitizam evangelika imao štetan utjecaj na način na koji kršćane doživljavaju pripadnici drugih vjera.
Put prema punoj vjerskoj slobodi
Tijekom svog apostolskog putovanja u Šri Lanku u siječnju 2015. papa Franjo je žalio što su previše godina muškarci i žene ove zemlje bili žrtve građanskih sukoba i nasilja te je apelirao na ozdravljenje i jedinstvo. : “Nadam se – rekao je – da će međureligijska i ekumenska suradnja pokazati da, kako bi živjeli u skladu sa svojom braćom i sestrama, muškarci i žene ne smiju zaboraviti svoj vlastiti identitet, bio on etnički ili vjerski”.
Danas, biskup Jude Nishantha Silva iz Badulle, govori o velikoj odgovornosti koju imaju vjerski vođe u pomaganju stvaranja mirne klime u Šri Lanki. Biskup ide toliko daleko da kaže da političkoj agendi nedostaje interes za stvarno rasvjetljavanje onoga što stoji iza brutalnih napada 2019. „Potreban nam je međureligijski dijalog i odnosi s drugim religijama, ali čini mi se da su samo katolici oni kojima je to stalo, možda i oni koji to stvarno žele.
Biskup Silva rekao je kako ne može isključiti da bi se nešto slično onome što se dogodilo prije pet godina moglo ponoviti u budućnosti. “Postoje rizici”, rekao je. Požalio se i na činjenicu da, kao manjini, nije tako jednostavno izgraditi crkvu i dobiti zemljište za to. “Samo u mojoj biskupiji već gotovo 15 godina pokušavamo dobiti nešto zemljišta samo za izgradnju male kapelice. To je prostor u kojem živi tridesetak obitelji. Više smo puta razgovarali o tom projektu, čak i s raznim ministrima, ali oni još uvijek ne mogu donijeti odluku. To je jadno.”
Prevladavanje klerikalizma
Unatoč otvorenosti za međureligijski dijalog, šrilankanska Crkva se suočava s raznim oblicima ‘zatvaranja’ u svojim redovima. Ovaj aspekt istaknulo je nekoliko isusovaca u zemlji koji su primijetili da, posebno u nekim područjima na sjeveru, stari kastinski sustav još uvijek uvjetuje pastoralni rad Crkve.
Sestra Patricia Lemus, sestra Comboni iz Gvatemale, koja je u Hattonu četiri i pol godine, suradnica je Centra Loyola. Spomenula je neka pitanja ukorijenjena u lokalnoj kulturi koja koče izgradnju Crkve u kojoj laici i redovnici aktivno surađuju u međusobnoj razmjeni.
Ne skriva nelagodu što živi u “pretjerano hijerarhiziranom” crkvenom kontekstu u kojem laici nemaju prostora, a ne smiju čak ni dijeliti pričest vjernicima na misama. “S obzirom na to da smo sinodalna Crkva, još uvijek smo malo iza ovdje, zapravo je to jedna od naših borbi: kako pronaći suradnju. Još uvijek postoji težina piramidalne strukture, s previše klerikalizma,” rekla je. “Nadamo se da ćemo, malo po malo, okupljanjem časne sestre s četiri različita kontinenta mogu posijati sjeme. Još uvijek često vidimo da se ne miješaju, postoje kongregacije sastavljene ili samo od Sinhaleza ili samo od Tamila”, dodala je.
Sestra Patricia pohvalila je ignacijansku duhovnost koja pomaže živjeti autentično misionarskim stilom. “Željela bih da svi slušaju glas pape Franje za otvoreniju i slobodniju Crkvu”, kaže ona. Na primjer, jako mi se sviđa ovaj centar jer su većina hinduisti, a na kraju tražimo istog Boga u različitim oblicima.”
Proročka uloga Tulana centra
Ta otvorenost, na kojoj toliko inzistira Dokument o ljudskom bratstvu, u središtu je teoloških promišljanja šrilankanskog isusovca Aloysiusa Pierisa, koji je 1974. godine utemeljio Istraživački centar za susret i dijalog Tulana, u Kelaniyi, blizu Colomba, koju još uvijek vodi.
Devedesetogodišnji energični svećenik živi u ovoj svojevrsnoj oazi u kojoj su među gustim raslinjem izložena umjetnička djela velike vrijednosti, uglavnom suvremene umjetničke skulpture sakralne tematike.
Rođen kao utočište za vjernike Družbe Isusove, tijekom godina Tulana centar se snažno okarakterizirao kao prostor za budističko-kršćanski međureligijski dijalog. Čak je ugostio i neke ‘disidentske’ budističke redovnike u vrijeme građanskog rata, rekao je.
„Magisterij pape Franje obnovio je entuzijazam koji sam imao nakon Koncila“, uzvikuje. “Isus nas uči prijateljstvu koje obuhvaća sve, nadam se da ga Crkva slijedi, Franjo”. San oca Alojzija je onaj o slobodnoj Aziji, oslobođenoj diskriminacije i stavljanja vjere u oružje.
Centar redovito posjećuje Ambrogio Bongiovanni, predsjednik MAGIS-a, koji radi za Indijski potkontinent više od trideset godina.
“Međureligijski dijalog ima kao svoj sveobuhvatni cilj traženje Boga i poticanje transformativnog društvenog djelovanja, međutim, uvijek se pozivajući na transcendentnu dimenziju. Na Zapadu – istaknuo je – dijalog svakako poprima veliku važnost jer nam pluralizam kuca na vrata, ali mi ponekad riskirate da ga svedete na čisto društveno iskustvo, ako ne i na čisto političko.”
Zahvaljujući projektu MAGIS pod pokroviteljstvom Talijanske agencije za međunarodnu suradnju, koji počinje u Šri Lanki, sva dragocjena dokumentacija koja se čuva u ovoj proročanskoj stvarnosti u zemlji naći će svoje mjesto u obnovljenoj zgradi koju će ponovno moći koristiti znanstvenici i stručnjaci . Bit će to prilika za daljnje usavršavanje za one koji se žele ponovno usredotočiti na najautentičnije izvore međureligijskog dijaloga u promicanju pomirenja.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
