Sinodalni hod Zvona zvone
Danijel Delonga
31.07.2023.
Tog je petka, Danom posta i molitve za žrtve zlostavljanja, za obraćenje i za posvećenje, Riječka nadbiskupija pokazala zajedništvo u nastojanju da odbaci one grešne stavove koji su bili nevjerodostojni i posvjedoči ljubav Božju prema svakome čovjeku, posebno prema onima kojima treba pomoći.
„Situacija koju proživljavamo je gorka, ali vjerujem da ona jest i može biti ozdravljujuća. Da može s naših očiju skinuti ljuske koje nam do sada onemogućavale da ispravno vidimo“, rekao je nadbiskup Mate Uzinić na misi na Dan posta i molitve za žrtve zlostavljanja, za obraćenje i za posvećenje Riječke nadbiskupije.
Bio je to pomalo neuobičajen početak proslave sv, Vida, nebeskog zaštitnika Riječke nadbiskupije, katedrale i grada Rijeke. Neuobičajen, ali nužan. Situacija u kojoj su se nadbiskup Uzinić, svećenici i cijela Riječka nadbiskupija našli zaista je bila teška zbog saznanja o bivšem svećeniku koji je zlostavljao maloljetnike te o optužbama i provedenim istragama o drugim svećenicima. Činjenica da je Mate Uzinić prvi biskup u Hrvatskoj koji je javno progovorio o toj temi dodatno ga je izložila kritici i preispitivanju ispravnosti njegove odluke, a zbunjenost, sram, čak malodušje, uvuklo se među svećenike i vjernike koji su bili šokirani tim informacijama.
No, malodušnost nije ono čemu nas vjera uči. Čemu nas Isus uči. Vjera nas uči da iz svake životne situacije, pa i one najteže, možemo izvući pouku, izaći bolji ljudi, vjerniji svjedoci Isusa Krista.
Dan posta i molitve za žrtve zlostavljanja, za obraćenje i za posvećenje Riječke nadbiskupije bio je stoga nužan. Bio je to kršćanski, vjernički odgovor na situaciju koja je pritiskala cijeli vjernički puk. Poruke koje je nadbiskup tada odaslao također su odisale vjerom i nadom, uz nužno pokajanje i priznavanje grijeha, pogrješaka i slabosti. „Poslanje riječke Crkve nakon ozdravljenja je ljudima ovog našeg grada, biskupije, župnih zajednica, osobito onima koje smo povrijedili ili su ih drugi povrijedili, a trebaju našu pažnju i ljubav, posvjedočiti Boga koji je vjeran dovijeka. Boga koji potlačenima vraća pravicu, gladnima kruha daje, oslobađa sužnje, slijepcima oči otvara, uspravlja prignute, koji ljubi pravedne, štiti pridošlice, podupire sirote i udovice, a grješnicima mrsi putove“, rekao je nadbiskup citirajući Psalam 146.
Tog je petka, Danom posta i molitve za žrtve zlostavljanja, za obraćenje i za posvećenje, Riječka nadbiskupija pokazala zajedništvo u nastojanju da odbaci one grešne stavove koji su bili nevjerodostojni i posvjedoči ljubav Božju prema svakome čovjeku, posebno prema onima kojima treba pomoći.
Zajedništvo je bilo vidljivo i ispred katedrale sv. Vida na misi proslave zaštitnika koju je predvodio barski nadbiskup Rrok Gjonllneshaj. Poručio je tada vjernicima kako čovjek vjerom dobiva posebnu milost – činiti dobro. „Bez sumnje, proslava kršćanskih blagdana predstavlja posebnu nutarnju hranu i snagu koja nas oplemenjuje i potiče da postanemo korisniji i bolji za naše obitelji, za ljude koji nas okružuju, pa i za cijelo društvo.“ Zajedništvo je Riječka nadbiskupija pokazala i na hodočašću u Rim na blagoslov palija koje će nakon susreta s Papom primiti novi metropoliti.
Zajedništvo riječka Crkva pokazuje i s općom Crkvom na sinodalnom putu, u traženju novih rješenja za izazove i probleme s kojima je suočena. To je zajedništvo „Crkve ranjene seksualnim zlostavljanjem, ili zlouporabama moći i savjesti, bilo da su ekonomske ili institucionalne. To su rane koje zahtijevaju odgovore i obraćenje.“ Navedeno je to u radnom dokumentu (Instrumentum laboris) koje će služiti kao osnova za rad na općoj skupštini Biskupske sinode koja će biti održana u listopadu 2023. i listopadu 2024., kako bi se razlučilo koji su koraci potrebni za „rast kao sinodalna Crkva”.
„Lice današnje Crkve nosi znakove ozbiljne krize nepovjerenja i nedostatka vjerodostojnosti. U mnogim kontekstima, krize povezane sa seksualnim zlostavljanjem i zlouporabom moći, novca i savjesti pogurnuli su Crkvu da provede zahtjevan ispit savjesti kako bi mogla ‘pod djelovanjem Duha Svetoga’, ‘ne prestati samu sebe obnavljati’ (LG 9) na putu pokajanja i obraćenja koje otvara putove pomirenja, ozdravljenja i pravde”.
U dokumentu se napominje kako je sinodalna Crkva prije svega „Crkva slušanja” i stoga „želi biti ponizna i zna da mora tražiti oproštenje i mora mnogo toga naučiti”.
Iz rubrike:
Sinodalni hod
Fiducia supplicans – o bogatstvu blagoslova kao izričaja Božjeg milosrđa
13.02.2024.
Dokument govori o blagoslovu osoba, ne zajednica, blagoslovu koji uključuje molitvu za mir, zdravlje, dijalog, solidarnost, istaknuo je predavač.
Nadbiskup Uzinić ipak je otišao i korak dalje: „Iako sve heteroseksualne i homoseksualne veze ne možemo izjednačiti s kršćanskim pojmom braka, u tim zajednicama ima mnogo dobra poput uzajamna pomaganja, vjernosti, djece. Dakle i u situaciji tih parova postoji mnogo stvari koje su blagoslov. Zbog toga ima opravdanih razloga i za blagoslov para, a ne samo osoba.“
Iz rubrike:
Zvona zvone
Može li korizma biti sloboda?
Danijel Delonga
13.02.2024.
Korizmu tako promatramo kao pustinju, kao postaju na putu prema slobodi, prema uskrsnuću. No, može li čovjek već u korizmi biti slobodan? Može li čovjek biti slobodan i u pustinji? Ili čak, može li čovjek biti slobodan u zatvoru? „Nailazimo na paradoks u evanđelju: oslobođeni smo služenjem, a ne činjenjem onoga što nam se prohtije“, reći će papa Franjo.
