U subotu 4. listopada 2025., u Godini jubileja nade, vjernici Crikveničkog dekanata, predvođeni svojim dekanom preč. Goranom Lebovićem Casalongom, hodočastili su u Svetvinčenat, rodnu župu bl. Miroslava Bulešića, svećenika i mučenika. Hodočašće je okupilo vjernike iz svih župa dekanata, koji su u duhu molitve, zahvalnosti i zajedništva kročili „putovima Miroslava Bulešića“ tražeći dublji susret s Bogom po njegovu zagovoru.
Središnji trenutak hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je u župnoj crkvi Navještenja Marijina u Svetvinčentu predvodio porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja. U koncelebraciji su uz dekana preč. Casalongu bili svećenici Crikveničkog dekanata dok je kod oltaru posluživao novozaređeni đakon Mario Đurić.
Na početku misnog slavlja sve okupljene pozdravio je domaći župnik vlč. Stipe Breko, izrazivši dobrodošlicu hodočasnicima i radost što mogu svoje zajedništvo živjeti u mjestu koje čuva uspomenu na svet život i mučeništvo bl. Miroslava.
U svojoj je propovijedi biskup Štironja istaknuo da hodočašće nije tek fizički dolazak na sveto mjesto, već unutarnje putovanje vjere, u kojem duša traži susret s Bogom, prepoznaje vlastite rane i daruje ih Kristu. „Siguran sam da ste ovo hodočašće poduzeli kao vjernici koji razlikuju izlet od duhovnog putovanja. Hodočašće dobiva svoj puni smisao u susretu s Bogom za kojim čovjekova duša čezne“, istaknuo je biskup.
Podsjetio je kako je Isus Krist bio prvi hodočasnik, koji je prošao zemljom čineći dobro, ne tražeći slavu, već vršeći volju Očevu. Njegovo nasljedovanje poziv je svakom vjerniku, a posebno onima koji, poput bl. Miroslava, žele svoj život posvetiti služenju i svetosti.
Biskup je istaknuo tri poruke na temelju evanđeoskog teksta o Isusovu govoru na Gori (Mt 5,1-12a) i duhovne ostavštine bl. Miroslava Bulešića, koje mogu poslužiti kao duhovni kompas na putu vjere:
“Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe.” – S ovim blaženstvom možemo povezati Blaženikovu misao: „Moja osveta je oprost.“ Bl. Miroslav, iako progonjen i ubijen zbog vjernosti Isusu Kristu, nije odgovorio mržnjom. Oprostio je svojim progoniteljima, pokazujući da je oprost najjače oružje kršćanina.“ Oprost nije slabost, nego snaga duha. To je sloboda koja ne prenosi zlo dalje.“
“Blago čistima srcem, oni će Boga gledati.” – Druga misao blaženika glasi: „Isuse, spasi dušu moju.“ Blaženikove posljednje riječi prije mučeničke smrti svjedoče duboko povjerenje u Božje milosrđe. „Nije molio da ga Bog spasi od smrti, nego da spasi njegovu dušu. To je molitva vjere, molitva srca koje zna što je doista najvažnije u životu Kristova nasljedovatelja.“
“Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko.” Treća misao bl. Miroslava je: „Samo ako sam svet, moći ću spasiti duše.“ Biskup je naglasio kako ova rečenica izražava srž svećeničkog i kršćanskog poziva: vlastitim življenjem svetosti privoditi druge Kristu. “Svetost nije luksuz za rijetke, nego poziv za svakog vjernika. Samo sveto srce može drugima donijeti svjetlo vjere“, naglasio je biskup Štironja.
U zaključku homilije biskup je istaknuo da Blaženstva nisu lagani put, nego put koji vodi k pravoj radosti, put kojim su hodili sveci, a među njima i bl. Miroslav Bulešić, svećenik i mučenik praštanja, molitve i ljubavi. „Ne bojmo se oprostiti i tražiti oproštenje. Ne bojmo se težiti za svetošću i biti blaženi. Neka naš život bude hodočašće nade, vjere i ljubavi“, zaključio je biskup Štironja.
Na kraju euharistijskog slavlja hodočasnici su izmolili potrebne molitve za dobivanje potpuna oprosta u Godini Jubileja, a biskup Štironja je predao relikvije prvog reda bl. Miroslava Bulešića župniku Novog Vinodolskog, vlč. Mariu Frlanu. Šireći pobožnost u čast bl. Miroslavu Bulešiću, relikvije će ubuduće biti čašćene u ovoj župi, kao trajan podsjetnik na mučeničko svjedočanstvo vjere i snažan duhovni poticaj vjernicima u njihovom svakodnevnom životu.
Misno slavlje završilo je zajedničkom molitvom bl. Miroslavu koju su vjernici izmolili u znak zahvalnosti i zagovoru. Potom su svi, okupljeni u pjesmi i molitvi, učinili ophod oko oltara, te su osobno mogli iskazati štovanje relikviji blaženika povjeravajući mu svoje molitve i nakane.
