Rim Newsroom, 17. svibnja 2025. / 09:42
Papa Leo XIV pozvao je pripadnike Zaklade Centesimus Annnus Pro Pontifice da prihvati katoličku socijalnu doktrinu kao put izvan polarizacije u subotu, 17. svibnja, u Vatikanu.
Dobro jutro svima!
Draga braćo i sestre, dobrodošli!
Zahvaljujem predsjedniku i članovima CenteSimus AnnUs Pro Papin Zaklada i pozdravljam sve vas koji sudjeluju na ovoj godišnjoj međunarodnoj konferenciji i Generalnoj skupštini.
Tema ovogodišnje konferencije – „Prevladavanje polarizacije i obnavljanje globalnog upravljanja: Etički temelji“ – govori nam o najdubljim svrhama društvene doktrine crkve kao doprinosa miru i dijalogu u službi izgradnje mostova univerzalnog bratstva. Pogotovo u ovoj uskrsnoj sezoni, shvaćamo da uskrsli Gospod uvijek ide pred nas, čak i u vrijeme kada nepravda i smrt čini da prevladavaju. Pomozite jedni drugima, kao što sam rekao na večeri na svom izboru, “izgraditi mostove kroz dijalog i susret, udružujući se kao jedan narod, uvijek u miru.” To se ne događa slučajno, već je prilično aktivna i kontinuirana interakcija milosti i slobode, ono koje naš sastanak danas želi poštivati i podržavati.
Papa Leo XIII, koji je živio u doba važnih i razornih promjena, nastojao je promicati mir potičući socijalni dijalog između kapitala i rada, tehnologije i ljudske inteligencije, te različitih političkih kultura i nacija. Papa Franjo govorio je o “polikrizi” u opisivanju dramatične prirode naše vlastite dobi, obilježene ratovima, klimatskim promjenama, rastućim nejednakostima, prisilnim i osporavanim migracijama, stigmatiziranom siromaštvu, ometanju tehnoloških inovacija, nesigurnosti posla i nesigurnosti rada (nesigurna radna prava (Poruka sudionicima u Generalnoj skupštini Papinske akademije za život3. ožujka 2025.). U tako važnim pitanjima, društvena doktrina crkve pozvana je da pruži uvid koji olakšavaju dijalog između znanosti i savjesti i na taj način daju bitan doprinos boljem razumijevanju, nadi i miru.
Ova doktrina pomaže nam da shvatimo da je važnije od naših problema ili eventualnih rješenja način na koji im se približavamo, vođeni kriterijima razlučivanja, zvučnih etičkih načela i otvorenosti Božje milosti.
Imate priliku pokazati da društvena doktrina crkve, sa svojim specifičnim antropološkim pristupom, nastoji potaknuti istinski angažman s socijalnim pitanjima. Ne tvrdi da posjeduje monopol na istinu, bilo u njegovoj analizi problema ili njegovom prijedlogu konkretnih rješenja. Ako su društvena pitanja u pitanju, znati kako im je najbolje pristupiti je važnije od pružanja neposrednih odgovora na to zašto se stvari događaju ili kako se nositi s njima. Cilj je naučiti kako se suočiti s problemima, jer su oni uvijek različiti, jer je svaka generacija nova i suočena s novim izazovima, snovima i pitanjima.
To je temeljni aspekt naših pokušaja izgradnje „kulture susreta“ dijalogom i društvenim prijateljstvom. Za mnoge naše suvremenike riječi “dijalog” i “doktrina” mogu se činiti nespojivim. Možda kad čujemo riječ “doktrina”, skloni smo razmišljati o skupu ideja koje pripadaju religiji. Sama riječ čini da se osjećamo manje raspoloženim da razmišljamo, dovodimo u pitanje ili tražimo nove alternative.
U slučaju društvene doktrine crkve, moramo jasno reći da riječ “doktrina” ima drugo, pozitivnije značenje, bez kojeg bi sam dijalog bio besmislen. “Doktrina” može biti sinonim “znanosti”, “discipline” i “znanja”. Razumijena na ovaj način, doktrina se pojavljuje kao proizvod istraživanja, a samim tim i hipoteza, rasprave, napredak i neuspjeh, a sve je usmjereno na prenošenje pouzdanog, organiziranog i sustavnog znanja o određenom pitanju. Slijedom toga, doktrina nije isto što i mišljenje, već je uobičajena, kolektivna, pa čak i multidisciplinarna potraga za istinom.
“Indoktrinacija” je nemoralna. Stisne kritičku prosudbu i potkopava svetu slobodu poštovanja prema savjesti, čak i ako je pogrešno. To se odupire novim pojmovima i odbacuje kretanje, promjene ili evoluciju ideja usprkos novim problemima. “Doktrina”, s druge strane, kao ozbiljan, spokojan i rigorozan diskurs, ima za cilj naučiti nas prvenstveno kako pristupiti problemima i, što je još važnije, kako pristupiti ljudima. Također nam pomaže da donosimo bonitetne prosudbe kada se suoče s izazovima. Ozbiljnost, strogost i spokoj su ono što moramo naučiti iz svake doktrine, uključujući društvenu doktrinu crkve.
U kontekstu tekuće digitalne revolucije, moramo ponovno otkriti, naglasiti i njegovati našu dužnost da obučim druge u kritičkom razmišljanju, suprotno su protiv iskušenja, što se može naći i u crkvenim krugovima. Oko nas je tako malo dijaloga; Vikanje ga često zamjenjuje, a ne rijetko u obliku lažnih vijesti i iracionalnih argumenata koje je predložilo nekoliko glasova glasova. Dublje promišljanje i proučavanje su ključni, kao i predanost susreta i slušanja siromašnih, koji su blago za Crkvu i za čovječanstvo. Njihova su stajališta, iako često zanemarena, vitalna ako želimo vidjeti svijet Božjim očima. Oni rođeni i odrasli daleko od centara moći ne bi se trebali podučavati samo društvenom doktrinom Crkve; Oni bi se također trebali prepoznati kao da ga nose naprijed i provede u praksi. Pojedinci posvećeni poboljšanju društva, popularnih pokreta i različitih skupina katoličkih radnika izraz su onih egzistencijalnih periferija u kojima nada izlazi i izvire iznova. Pozivam vas da pustite da se čuje glas siromašnih.
Dragi prijatelji, kako kaže Drugo Vijeće Vatikana, “U svakom dobu, Crkva prenosi odgovornost čitanja znakova vremena i tumačenja ih u svjetlu evanđelja, ako želi izvršiti svoj zadatak. U jeziku razumljivom za svaku generaciju ona bi trebala biti u stanju odgovoriti na sve ponavljajuća pitanja koja ljudi pitaju o tome kako je to slučaj s tim i životom”Gaudium et spes4).
Pozivam vas, dakle, da aktivno i kreativno sudjelujete u ovom procesu razlučivanja i na taj način doprinose sa svim Božjim ljudima razvoju društvene doktrine crkve u ovom dobu značajnih društvenih promjena, slušajući sve i uključivši se u dijalog sa svima. U našem danu postoji raširena žeđ za pravdom, želja za autentičnim očinstvom i majčinstvom, duboka čežnja za duhovnošću, posebno među mladima i marginaliziranim, koji ne pronalaze uvijek učinkovita sredstva za svoje potrebe. Sve je veća potražnja za društvenom doktrinom crkve, na koju moramo odgovoriti.
Zahvaljujem svima na vašoj predanosti i na molitvama za moju službu i srdačno blagoslovio vas i vaše obitelji i sve što radite. Hvala!
Papa Leo XIV (rođen Robert Francis Prevost, 14. rujna 1955.) postao je vrhovni pontif 8. svibnja 2025. – prvi papa iz Sjedinjenih Država. Augustinski fratar i kanonist s doktoratom iz Angelicuma, intenzivno je služio u Peruu prije nego što je dvanaest godina vodio svjetski augustinski nalog. Prije izbora služio je kao prefekt dikastera za biskupe pod papom Franjo. U svom prvom papinskom obraćanju blagoslovio je gužve na Trgu svetog Petra riječima: “Mir Budi sa svima vama!” Njegova prethodna razmišljanja o episkopatu naglasila su “komuniciranje ljepote vjere i radosti poznavanja Isusa Krista” kao središnjeg u misiji Crkve. (Slika kredita: Vatikanski mediji)
