Umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić zahvalno se spomenuo 50. obljetnice svoga svećeničkog ređenja i 34. obljetnice svoga biskupskog posvećenja zahvalnim misnim slavljem koje je u nedjelju, 28. siječnja, predvodio u župnoj crkvi sv. Jeronima u Chicagu gdje se redovito okupljaju tamošnji Hrvati.
Zahvaliti za taj svećenički i biskupski jubilej mons. Puljića bila je želja kustosa hrvatskih franjevaca fra Marka Puljića i fra Antonija Muse, župnika župe sv. Jeronima koji su, uz fra Gabrijela Škibolu, koncelebrirali u tom misnom slavlju.
Mons. Puljić zaređen je za svećenika 24. ožujka 1974. u Rimu, a za biskupa je posvećen 14. siječnja 1990. u Dubrovniku. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je dubrovačkim biskupom 7. prosinca 1989. godine. Nadbiskup je zahvalio za pedeset godina svoga misništva i 34 godine biskupske službe u tri dalmatinske biskupije. Dubrovački biskup je bio 20 godina (1989.-2010.), zadarski nadbiskup 12 godina, osam mjeseci i 22 dana (2010.-2023.), a apostolski upravitelj Splitsko – makarske nadbiskupije bio je bio devet mjeseci (14. veljače 2023.-8. rujna 2023.).
Mons. Puljić u propovijedi je razmatrao kako misnički jubileji podsjećaju na ustanovu Euharistije i svetoga Reda. U slavlju euharistijskog stola u duhu idemo u dvoranu Posljednje Večere sjetiti se dana rođenja euharistije i ustanove svećeničkog reda. „Te večeri Isus je ustanovio presvetu Euharistiju i odredio apostolima neka to čine njemu na spomen. Od te svete večeri Crkva slavi euharistiju i od nje živi; a euharistija izgrađuje Crkvu. Euharistija je dar i otajstvo naše svete vjere od koje Crkva živi”, naglasio je mons. Puljić.
„Godišnjice ređenja dobra su prigoda izreći naše ‘Bogu hvala’. U prigodi ‘zlatne obljetnice misništva’ želim zahvaliti Božjoj Providnosti za dar Crkve i svetoga Reda u njoj, pa skupa s vama reći ponizno i iskreno: „Hvala ti, Bože, za sve biskupe i svećenike koji diskretno, ustrajno i odano rade na njivi Gospodnjoj. Možda je njihov trud ponekad zaliven znojem i gorkim suzama koje mnogi ne osjećaju i ne primjećuju. Ali, Ti Gospodine, sve to vidiš i bilježiš” (Ps 56, 9). Stoga, neka se vine k nebu naša zajednička zahvala i pohvala nebeskom Ocu što je osnovao Crkvu i u njoj ustanovio sveti Red, kako bi se Krist u ovoj suznoj dolini mogao opet utjeloviti i očitovati kao „milosrdni brat i vjeran suputnik“ (Heb 2, 17), kao „pastir i liječnik koji ozdravlja, iscjeljuje i krijepi“ (Lk 5, 31), kao „učitelj koji poučava i pokazuje ljudima putove Božje“ (Mt 22, 16).
Evanđelja govore kako je neposredno pred dramu suočenja sa snagama zla i smrti, u trenutku odlučnog prijelaza iz ropstva i smrti u slobodu i život, Isus „ostavio simbole vjernosti i ljubavi“. Taj spomen-čin nam je najdraža i najdragocjenija uspomena koja je najavila novo vrijeme, „novo nebo i novu zemlju”, a započelo je na onoj nezaboravnoj Posljednjoj Večeri“, poručio je mons. Puljić.
Podsjetivši na naslov knjige „Naš život je hvala i oprosti“ Lusha Gjergjija, mons. Puljić je rekao da u duhu tih riječi, tim misnim slavljem Bogu želi reći hvala za dar života, roditelja, braće i sestara, rodbine i prijatelja; za dar poziva i školovanja u Blagaju, Mostaru, Požegi, Dubrovniku, Splitu i Rimu; osobito želi zahvaliti za profesore, odgojitelje i sve koji su mu pomagali, molili i pratili ga na putu svećeničkog odgoja i rasta te za sve kojima je bio poslan predslaviti otajstva vjere u bogosloviji u Sarajevu te u biskupijama u Dubrovniku, Zadru i u Splitu.
„Budući da je euharistijska žrtva najveći izraz zahvalnosti, sve ih prinosim na oltar Gospodinu neka ih nagradi milošću i svojim blagoslovom. Moja ‘zlatna obljetnica misništva’ prigodu je reći o svetom Redu i euharistiji u kojoj otkrivamo da je „naše zvanje dar i otajstvo”, kako kaže Ivan Pavao II., preko kojeg smo tijesno povezani s Kristovim otajstvom. U njegovo ime mi izgovaramo riječi ‘Uzmite i jedite’.
U tom otajstvu sadržan je život Crkve, a euharistija je dvije tisuće godina hrana vjernicima u kojoj nalaze zalog i predokus vječnosti“, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da slaviti euharistiju „nije samo simbolično sjećanje na prošlost, nego Isusova stvarna i živa nazočnost među nama kad god ovlašteni službenici Božji posuđuju svoj glas Kristu i ponavljaju riječi ustanovljenja euharistijskog otajstva“.
„Biskupi su pozvani s osmijehom oca stvarati ozračje opuštenosti i sigurnosti u povjerenoj službi“
U prigodi spomena svoga biskupskog posvećenja, mons. Puljić govorio je i o službi apostolskih nasljednika, „biskupa koji su snagom službe pozvani biti revni pastiri i dobri učitelji povjerenog stada“.
„Biskupi i svećenici nisu privatni vjernici. Od njih se očekuje ne samo da budu dobrog i uzornog ponašanja, nego i da pružaju ljudima i jasna načela poput smjerokaza na životnom putu. I ne smiju se bojati napada, prigovora i kritike, jer su preuzimanjem službe preuzeli i ulogu proroka. To osobito vrijedi za biskupe od kojih se „očekuje da budu vidljivi garanti jedinstva i nesalomljivi stupovi partikularne Crkve“. U tom vidu, obveza je vjernika i svećenika javno i privatno moliti za svoje biskupe, kako bi „s osmijehom oca stvarali ozračje opuštenosti i sigurnosti u službi koju im je Providnost povjerila“, podsjetio je nadbiskup Puljić na riječi pape Franje o službi biskupa.
„Sveti čin ređenja uvijek nas podsjeća na vrijeme kad je Isus birao prve apostole. Stoga, primiti neku od tih službi, đakona, prezbitera ili biskupa, zapravo znači ući u borbu za Isusovo evanđelje i biti revan pastir koji se trudi na najbolji mogući način izvršiti volju Božju. No, kao pastiri i učitelji, biskupi i svećenici nisu nikada sami. Uvijek mogu računati na zauzete vjernike laike, osobito na kršćanske roditelje, koji su izvrsni odgojitelji svoje djece. Nitko nije kadar tako umješno i spretno prenijeti djeci klicu vjere kao roditelji, pa ih valja poticati neka oduševljeno sudjeluju u tom svetom roditeljskom odgojnom zvanju, poslu i zadatku“, potaknuo je mons. Puljić.
Božji službenici imaju tri prepoznatljive ljubavi: prema euharistiji, Mariji i Papi, rekao je nadbiskup. „Kad Isus kaže da su apostoli njegovi prijatelji, to ćemo prepoznati u ‘tri velike ljubavi’ koje svaki svećenik i biskup treba posjedovati. To je najprije ljubav prema euharistiji s kojom je vezan uz Krista, a ona mu je izvor snage, njegova utjeha i nagrada. Druga ljubav je prema Mariji, jer „biti Isusov učenik znači biti i Marijino odano dijete“. Treća ljubav ide prema pastiru sveopće Crkve, prema Svetom ocu papi, poput Katarine Sijenske koja je Papu nazivala „slatkim Kristom na Zemlji“, sv. Franje Asiškog koji na koljenima traži blagoslov za svoju novu zajednicu ili sv. Ignacija Lojolskog koji je članovima svoje Družbe naložio poseban „četvrti zavjet poslušnosti Papi“. Naš bl. Alojzije Stepinac bio je mučenik vjernosti rimskom biskupu, a bl. Ivan Merz utisnuo je brojnim generacijama mladih hrvatskih katolika osobitu ljubav prema Papi“, poručio je mons. Puljić.
Rekavši da Božji službenici trebaju imati i druge osobite vrline, nadbiskup je podsjetio na usporedbu o „slugama kojima gospodar povjerava upravu nad svojim imanjem“ gdje je opis „vjernog upravljanja“ (Lk 19, 11-27).
„Prema tom prikazu, župa ili biskupija nisu ‘njihovo vlasništvo, već Božje imanje’ kojim valja savjesno i odgovorno upravljati. Uz to, očekuje se da Božji službenici imaju visoki stupanj razboritosti koja nije ni snalažljivost ni domišljatost, već „svijest odgovornosti, poniznosti, zahvalnosti i strahopoštovanja“. Isus kaže kako pravog i razboritog upravitelja mora resiti i dobrota: „Slugo dobri i vjerni..“. Ona nas veže uz Gospodina koji nas formira i preobražava da budemo kadri suobličiti se i biti njemu slični“, poručio je mons. Puljić.
Božjim službenicima, biskupima i svećenicima, „Očevim promislom dodijeljena je kroz povijest odgovorna i sveta zadaća sabirati, miriti, poticati, upućivati i odgajati pojedince i vjerničke zajednice. Zahvalni smo Bogu za taj milosni dar služenja u njegovoj Crkvi, u našem narodu u Hrvatskoj i BiH i diljem svijeta među našim sunarodnjacima“, poručio je mons. Puljić.
Tim simboličnim spomenom njegove ovogodišnje zlatne Mise, potaknuo je puk na „zajedničku zahvalu Božjoj Providnosti na daru presvete Euharistije i svetoga Reda“ po kojima svećenici i puk otkrivaju da je svećeničko zvanje „uistinu dar i otajstvo” koje ih tijesno povezuje s Kristom.
„Kriste s Posljednje večere i Kalvarije, primi ovu zahvalnu žrtvu, pa sve okupljene oko tvoga svetoga stola i sve koji su s nama u duhu povezani, posveti otajstvom Presvete euharistije“, zamolio je mons. Puljić.
Nadbiskup Puljić boravi u Chicagu u posjetu svom bratu svećeniku, fra Iliji Puljiću. U misi je mons. Puljić preporučio Isusu i zdravlje njegovog brata fra Ilije, čije je stanje i razlogom boravka mons. Puljića u Chicagu.
Fra Ilija Puljić je u službi inozemne pastve više od pedeset godina, u 12 župnih centara Amerike i Kanade, od svoje mlade mise u Blagaju 1969. „U mom bratu Iliji zahvaljujem i blagoslivljam i stotine drugih svećenika i redovnika koji propovijedaju Riječ Božju i predano dijele svete Tajne tisućama naših sunarodnjaka diljem Amerike i svijeta. Neka ih Gospodin sve podržava, blagoslivlja i krijepi“, rekao je mons. Puljić u propovijedi misnog slavlja.
I. G.
Foto: Privatna arhiva mons. Puljića
