Odmah nakon Isusova krštenja spetljao se s đavlom. U izvještaju svetog Marka o Njegovoj prvoj učiteljskoj misiji, nečisti duh se suočava s Njim. Čemu ovaj napad sila tame?
Evanđelje (Pročitaj Mk 1,21-28)
Nakon što je Isus okupio svoje učenike, započeo je svoj putujući život propovijedanja Kraljevstva Božjega. Danas čitamo o Njegovom posjetu sinagogi u Kafarnaumu. Utjecaj Njegovog učenja bio je neposredan: “Ljudi su bili zapanjeni Njegovim učenjem, jer ih je poučavao kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.” Ljudi su prepoznali da postoji nešto jedinstveno u načinu na koji je Isus govorio o Svetom pismu (što se dogodilo u sinagogama). Zasigurno stanovnici grada, u ovoj ranoj točki, nisu mogli imati puno razumijevanja o tome tko je Isus. Međutim, u gomili je bio jedan čovjek koji je to učinio — “čovjek s nečistim duhom”. Mogli bismo se zapitati zašto je taj čovjek uopće bio u sinagogi. Je li bio redoviti sudionik ovog pobožnog svetkovanja subote, iako je bio opsjednut demonima? To se čini malo vjerojatnim. Je li se pročulo da će Isus biti prisutan? Iako građani nisu znali mnogo o Isusu, nečisti duh očito jest: “Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Jeste li nas došli uništiti? Znam tko si – Svetac Božji!” Kako je nečisti duh došao do te informacije? Moramo pretpostaviti da je Sotona, koji je već imao osobni susret s Isusom u pustinji, proširio vijest svojim slugama – drugim palim anđelima koje nazivamo “demonima”. Mnogo puta kroz evanđelja, demoni poznaju Isusa i boje se Isusa. Nikada im nije dopušteno govoriti o Njemu, kao što vidimo ovdje: “Tiho! Izađi iz njega!” Zašto je ovaj čovjek, u stisku demona, došao do sinagoge u kojoj je Isus poučavao? Zašto je poremetio ono što je moralo biti izvanredno iskustvo slušanja Isusa kako govori?
Kad vidimo ovaj rani i ustrajni kontakt između Isusa i palih anđela, podsjećamo se na Božja obećanja u Edenskom vrtu. Kad je njegov neprijatelj, zmija, iskušao Adama i Evu na neposlušnost koja je razbila radost i sklad cijele kreacije, Bog mu je odmah izrekao presudu. “Žena” i “njezino potomstvo” će se jednog dana boriti protiv njega i poraziti ga (vidi Post 3:15). Kad se Isus pojavi u sinagogi u Kafarnaumu i istjera nečistog duha, znamo da je bitka počela. Naš neprijatelj mora biti poražen ako želimo ikada živjeti bez straha od njega. U Kafarnaumu, Isus se pokazao i kao autoritativni učitelj i čovjek dovoljno moćan da naredi demonima poslušnost. Nije ni čudo što se “slava njegova proširila posvuda po cijeloj Galileji”. Izrael – zapravo, cijeli svijet – dugo je čekao na Njega.
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi da živim ovaj dan u pobjedi koju si izvojevao nad mojim neprijateljem.
Prvo čitanje (Pročitaj Dv 18,15-20)
U ovom čitanju saznajemo da ne samo da je Izrael čekao Ratnika koji će se boriti s Božjim neprijateljem, već je također čekao još jednog proroka poput Mojsija, a to puno govori! Mojsije je bio vođa kojeg je Bog postavio da izbavi Njegov narod iz ropstva neprijatelju koji ga je porobio. Govorio je u ime Boga, činio čuda, hranio ljude nadnaravnom hranom i pićem, davao im Božji zakon i vodio ih do ruba Obećane zemlje. Pri kraju svog života, Mojsije je izgovorio ove riječi izraelskom narodu: “Proroka poput mene podići će vam Jahve, vaš Bog, iz vaše rodbine; njega ćeš slušati.” Ovo je bilo dragocjeno obećanje kroz sva stoljeća njihove povijesti, sve do pojave Isusa. Mojsije je bio definitivni glas autoriteta kada su plemena Abrahamovih potomaka formirala naciju na planini Sinaj. Zapravo, tamošnji ljudi više su voljeli Mojsijev glas nego Božji. Kad je Bog sišao na planinu da se sastane sa svojim narodom, obraćajući im se grmljavinom, munjama i potresima, oni su bili prestravljeni i rekli su Mojsiju: ”Nemoj više čuti glas Jahve, Boga našega… da ne umremo .” Bog je tada obećao da će im poslati drugog proroka poput Mojsija, stavljajući svoje riječi u prorokova usta. Sigurno bi slušali čovjeka koji govori Božje riječi! To nam pomaže razumjeti zašto je Isus tako često govorio da je govorio samo ono što je Otac želio da kaže: “Jer ja sam im dao [the apostles] riječi koje si mi dao, i oni su ih primili i doista spoznali da sam od tebe došao” (Iv 17,8). Isus je želio da njegovi rođaci znaju da je Božji obećani prorok stigao. I Marija je znala da je njezin Sin ispunio ovo toliko voljeno obećanje o novom Mojsiju. Na svadbi u Kani, rekla je slugama: “Učinite sve što vam On kaže”, baš kao što je Mojsije jednom rekao o budućem proroku, “njega ćete slušati.”
Ljudi u Kafarnaumu čuli su u Isusu tu divnu vlast koja je nekoć pripadala samo Mojsiju. Ono što vjerojatno nisu znali je da će i Novi egzodus uskoro početi.
Mogući odgovor: Nebeski Oče, hvala Ti što si nam poslao svoga Sina da nam govori riječima koje možemo razumjeti i glasom koji nas ne plaši.
Psalam (Pročitaj Ps 95,1-2, 6-9)
Psalam nam naglašava činjenicu da slušanje Božjeg glasa treba biti suočeno s dva odgovora: radošću i poslušnošću. Znati da Bog govori svom narodu u Isusu, Svetom pismu, sakramentima, liturgijama i magisterij Crkve – to bi trebalo proizvesti radost zahvaljivanja: “Pjevajmo mu radosno psalme.” Međutim, ljudi su uvijek imali slobodu zanemariti Božji glas. Psalmist (poput Mojsija) upozorava na ovo: “Ako danas čujete Njegov glas, ne otvrdnite srca.” Koliko dugo je Bog govorio o svojoj ljubavi svojoj kreaciji, koja je započela Njegovim riječima: “Neka bude svjetlost!” Sada nam govori u svome Sinu, Glasu koji se održava na životu kroz karizmu Crkve. Kako bismo bili glupi da se zgrčimo u strahu od Njegovih riječi (kao što je učinio nečisti duh), ili, još gore, da budemo ravnodušni prema njima. Umjesto toga, “poklonimo se i obožavajmo…jer On je naš Bog, a mi smo ljudi koje on čuva.”
Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.
Drugo čitanje (Pročitaj 1 Kor 7,32-35)
Ako se pitamo kakve veze ovi stihovi imaju s našim drugim čitanjima, moramo zapamtiti njihov kontekst. Dolaze iz dijela poslanice svetog Pavla u kojoj on odgovara na pitanja korintske crkve o braku. Sveti Pavao je predviđao teško vrijeme za kršćanske obraćenike dok se grčko-rimski svijet evangelizirao. Pisao je prije svega kako bi sugerirao da bi oni koji još nisu u braku mogli imati bolju neometanu odanost Gospodinu ako ostanu nevjenčani. On realno govori o tome da muževi i žene, po samoj prirodi braka, imaju više “tjeskoba” od neoženjenih. Vidite da on ovo daje kao razborit savjet, “ne da vam nametne ograničenje … nego radi … prianjanja uz Gospodina bez ometanja.”
Što ovdje leži u središtu upute sv. Pavla? Njegovo je uvjerenje da je Isus, Onaj za koga je Mojsije rekao: “Njega slušajte”, Onaj za koga je psalmist rekao: “Ako danas čujete glas Njegov, ne otvrdne srca svoja”, i Onaj o kome ljudi u Kafarnaumu su rekli: “Što je ovo? Novo učenje s autoritetom” — ovaj Isus zaslužuje našu nepodijeljenu pozornost. Sveti Pavao praktički primjenjuje evanđeosku istinu. On objašnjava kako najbolje živjeti nešto što je Bog rekao na drugoj gori, na Preobraženju: “Ovo je Sin moj ljubljeni, koji mi je mio; Njega slušajte” (Mt 17,5).
Mogući odgovor: Gospodine Isuse, smetnje mi zatrpavaju svaki dan. Udijeli mi svoju milost da Te slušam umjesto njih.
Slika: Isus liječi čovjeka opsjednutog demonom u sinagogi, James Jacques Joseph Tissot
