Za vrijeme progonstva cara Licinija pohvatano je 40 kršćanskih vojnika koji su služili u slavnoj XII. legiji (Legio fulminata Melitensis), te stavljeno pred izbor: ili umrijeti ili se odreći vjere. Svi su odabrali prvo iako se radilo o vrlo okrutnoj smrti u vodi koja se ledila.
Dok su se nalazili u zatvoru napisali su oporuku u kojoj traže da poslije smrti budu zajedno sahranjeni u Sareimu kod Zele, selo danas poistovjećeno s mjestom Kyrklar u Maloj Aziji, a koje znači upravo broj 40. Odredili su također da najmlađi od njih, sluga Eunoik, ako bude pošteđen i zadobije slobodu, postane čuvarom njihova groba.
Mučeništvo se zbilo 9. ožujka 320. u dvorištu uz kupalište grada Sebaste u Maloj Armeniji, danas Siwas u Turskoj. Uz ledeno kupalište pripremljeno je i toplo ako bude predomišljanja. Prema predaji jedan je vojnik ipak odustao te prešao u vruću vodu, ali je uslijed nagle promjene temperature odmah preminuo. Na njegovo je mjesto stupio među mučenike sam čuvar skinuvši odjeću i priznavši se kršćaninom.
Tijela su im iznesena izvan grada i spaljena, a pepeo prosut u rijeku kako bi im nestalo traga.
O 40 svetih iz Sebaste sačuvani su slavni govori koje su na njihov blagdan držali veliki crkveni govornici IV. stoljeća, među njima i Sv. Bazilije Veliki. Ti govori vjerodostojno su svjedočanstvo hrabrosti svetih mučenika koji su radije umrli u ledenoj vodi nego odrekli svoje vjere. Sama činjenica da su o njima propovijedali i pisali, uz Sv. Bazilija, i Sv. Grgur Nisenski (dva govora), Sv. Gaudencije iz Brescije (jedan govor), Sv. Efrem Sirski (dva govora) i Sv. Grgur Turonski znak je da je to mučeništvo udivljenjem ispunilo mnoge.
Iako su ovi sveti mučenici ubijeni 9. ožujka, od vremena pape Inocenta X. (1644.-1655.) njihov se blagdan u Katoličkoj Crkvi slavi 10. ožujka.
Ž.I., KT