Jeruzalem, 5. svibnja 2024. / 09:00 sati
Hodočasnici su se u subotu okupili u Jeruzalemu na godišnjoj ceremoniji “Svete vatre” na cijenjenom mjestu Isusova ukopa i uskrsnuća, drevnom običaju koji mnogi vjernici smatraju čudesnim događajem koji se odvija dan prije pravoslavne proslave Uskrsa.
Iz sigurnosnih razloga, nazočnost događaju 4. svibnja bila je ograničena na 4200 ljudi unutar Bazilike Svetog groba, iako je gužva bila podnošljivija i donekle prigušena ove godine zbog manjka hodočasnika s palestinskih teritorija i inozemstva zbog tekućeg Rat Izrael-Hamas.
Pristup starom gradu u kojem se nalazi bazilika bio je ograničen od petka navečer usred jake policijske prisutnosti. Brojno medicinsko osoblje i vatrogasci bili su prisutni unutar bazilike.
Iako neki osporavaju njegovu autentičnost, “Sveta vatra” ili “Sveta svjetlost” odnosi se na vatru navodnog božanskog podrijetla koja se zapalila unutar Isusove grobnice dok je prisutan samo grčki pravoslavni patrijarh. Hodočasnici zatim pale svoje svijeće provlačeći ih kroz mali otvor u grobnici, proizvodeći dramatičnu scenu titranja plamena i radosnog slavlja.
Pravoslavna kršćanska ceremonija, kojoj prisustvuju katolici i drugi kršćani, održava se kontinuirano najmanje od 1106. godine, iako izvještaji koji datiraju iz četvrtog stoljeća govore da je apostol Petar osobno vidio sveto svjetlo unutar grobnice.
Vrata Svetoga groba otvorili su u 9 ujutro predstavnici grčke pravoslavne crkve, a ponovno u 9:30 ujutro predstavnici Armenske apostolske crkve — dviju pravoslavnih zajednica koje zajedno s katoličkim franjevcima služe kao čuvari mjesta. Tek tada su vjernici počeli ulaziti u baziliku.
Oko 11 sati nazočni su najglasnije počeli pjevati narodne pjesme. Ovi napjevi potječu iz vremena turske okupacije Jeruzalema u 13. stoljeću kada kršćanima nije bilo dopušteno pjevati nigdje osim u crkvama.
Srce ceremonije bilo je između 13 i 14 sati. Nakon svečanih ulazaka ostalih jeruzalemskih pravoslavnih patrijarha, u baziliku je ušao grčki pravoslavni patrijarh Teofil III.
Prethodno su vrata edikule (malog svetišta u kojem se nalazi grob Isusa Krista) bila zapečaćena velikim voštanim pečatom — što je značilo da je grobnica pregledana i da nije bilo ničega što bi se moglo upotrijebiti za paljenje vatre. Neposredno prije dolaska grčkog patrijarha skinut je pečat, au grobnicu je unesena velika uljanica.
Nakon što je obavio tri kruga oko edikule, predvodeći procesiju redovnika i svećenika, patrijarh Teofil III. ušao je u edikulu, a iza njega izaslanik armenskog patrijarha (koji nije mogao prisustvovati zbog unutarnjeg spora) i nekoliko biskupa iz različitih denominacija.
Samo grčkom pravoslavnom patrijarhu dopušteno je ući u prostoriju u kojoj se nalazi Isusov grob, dok svi ostali ostaju u kapeli anđela, nekoj vrsti predvorja koje obilježava pojavljivanje nebeskog glasnika ženama na grobu koji najavljuje Isusa ‘ uskrsnuće.
Grčkog patrijarha prije ulaska u grobnicu pregledale su izraelske vlasti kako bi dokazale da nije nosio nikakvo tehničko sredstvo za paljenje vatre.
U bazilici su se ugasila sva svjetla i svjetiljke, a posebno ona unutar edikule koja je ostala u mraku.
Ono što vjernici smatraju čudom događa se nakon kratke molitve: kaže se da sveta vatra silazi s neba i zapali uljanu svjetiljku unutar groba.
U subotu, nakon što je svjetiljka upaljena, grčki pravoslavni patrijarh izašao je iz groba i zapalio snopove od 33 svijeće (broj koji predstavlja Kristovu dob u vrijeme njegova raspeća i uskrsnuća). U međuvremenu, hodočasnici su palili svoje svijeće i iz malih okruglih prozora na stranama edikule, stvarajući dramatičnu scenu izvan grobnice. Kaže se da vatra ne gori ništa (ili nikoga) prve 33 minute nakon paljenja.
Za pravoslavne vjernike paljenje vatre je istinski čudesan događaj, iako su glasovi unutar samog pravoslavnog svijeta više puta dovodili u pitanje autentičnost čuda, pripisujući spontano paljenje svjetiljke trikovima ili kemijskim metodama.
U znak solidarnosti s palestinskim narodom u Gazi i žrtvama rata, pravoslavci su ove godine odabrali prigušeniju proslavu. Zbog toga se Sveti oganj nije prenosio iz ruke u ruku ulicama jeruzalemskog starog grada, kao što je to običaj, nego je unošen izravno u domove vjernika.
Posebni lampioni prenose plamen od grobnice do glavnih pravoslavnih crkava u Svetoj zemlji i diljem svijeta (putem posebno organiziranih letova). Dolazak plamena iz Jeruzalema označit će početak slavlja Uskrsa.
Rođena i odrasla u Italiji, Marinella Bandini profesionalna je novinarka od 2008. Radi za nekoliko novinskih agencija i internetskih novina u katoličkom prostoru. Trenutačno smještena u Jeruzalemu, surađuje s Kustodijom Svete zemlje.
