U Čepelovcu, župa Budrovac, 13. rujna 2025. blagoslovljen je Duhovno-vjerski kompleks “Podravski Jeruzalem” koji se sastoji od Križnoga puta “Svi smo braća – Fratres omnes” i kapele “Gospa od Kalvarije”, a dan poslije, na svetkovinu Uzvišenja Svetoga Križa, vjernici župa Budrovac i Kalinovac okupili su se u „Podravskom Jeruzalemu“ na misi kojom su zahvali Nebeskom Ocu za milost sretnog završetka gradnje Duhovno-vjerskog kompleksa.
Samom činu blagoslova dan ranije, 12. rujna, prethodio je u župnoj crkvi sv. Luke u Kalinovcu oproštaj od slike „Gospa od Kalvarije“ koja se tu nalazila od 16. prosinca 2024. kada je svečano donijeta iz Poljske iz svetišta Kalvarija Zebrzydowska. Slika je u procesiji sa zaprežnim kolima iz Kalinovca, uz pratnju limene glazbe Puhačkog orkestra DVD-a Đurđevac, dovezena podno novoizgrađene Kalvarije u Čepelovec. Po dolasku procesije svečano su podignute hrvatska i vatikanska zastava, a potom je slika nošena na rukama žena u narodnim nošnjama donesena u kapelu.
Na radost velikoga mnoštva okupljenih vjernika župe Budrovac i Kalinovac, kao i drugih okolnih župa, te vjernika i podupiratelja iz drugih krajeva Hrvatske i inozemstva komples je blagoslovio nadbiskup Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj.
U prigodnom nagovoru nuncij Lingua je posvijestio kako je križni put hod vjernika izraz pobožnosti naroda koji želi slijediti Krista, osobito u njegovoj otkupiteljskoj žrtvi.
“Ovi lijepi kipovi, koji u prirodnoj veličini prikazuju postaje Isusove muke, nisu samo jednostavna umjetnička djela, koliko bila lijepa i dojmljiva, već su, prije svega, opipljivi znakovi naše vjere, sredstva za razmatranje o otajstvu Boga koji je iz ljubavi prema nama postao čovjekom i ljubio nas sve do darivanja vlastitoga života za nas. Križni put nije događaj daleke prošlosti. To je više nego ikada aktualan put. Možemo reći da se obnavlja svaki put kada netko nevin biva osuđen, kada je siromah ostavljen sam, kada je netko prezren ili zlostavljan, kada mladić zaluta s pravoga puta, svaki put kada i mi sami padnemo u grijeh.”
Podsjetio je kako Isus danas ponovno prolazi svoj uspon na Kalvariju pod teretom naše ravnodušnosti. „Susreće svoju Majku u licu svih majki koje tuguju za svojom djecom, pribijan je na križ u bezbrojnim nepravdama, umire u tihom vapaju posljednjih na zemlji u svim dijelovima svijeta. Pa ipak, upravo u tim pričama o neizrecivoj boli, u vjeri gledamo kako već sja svjetlo Uskrsnuća. Zbog toga se samo onaj koji vjeruje može i nadati! I mi, u ovoj Jubilejskoj svetoj godini, želimo biti upravo ‘hodočasnici nade’. Svaki put kada budemo prolazili ovim postajama, učinit ćemo to kao hodočasnici nade“, naglasio je.
Posvijestio je kako postaje križnoga puta uče da „nijedan križ nije besmislen jer ih je Krist već uzeo na sebe i učinio svojima; da nijedan pad nije konačan jer se On već podigao za nas i s nama; da nijedan čin ljubavi nije premalen, kao što nam pokazuju pobožne žene svojom diskretnom blizinom Kristu patniku i Kristu progonjenomu“.
Vjernike je nuncij Lingua pozvao da im ovaj križni put bude „škola obraćenja“. „Neka nas uči prepoznati Krista u svakom bratu, posebno u patnicima, da tako nosimo križeve jedni drugih jer smo svi braća, da se ne bojimo istupiti iz mnoštva – poput Šimuna Cirenca i Veronike – te da hrabro pođemo u susret onima kojima je potrebna naša pomoć. Neka nas prati Marija, Žalosna Majka, Gospa od Kalvarije, koja je slijedila Isusa korak po korak, sve do kraja. Neka nam pomogne da ne svraćamo pogled s boli, nego da postanemo, poput nje, svjedoci nade. Neka Gospodin blagoslovi ovo djelo: da svaki korak učinjen između ovih postaja bude korak prema Njemu, našoj nadi i našem miru“, pozvao je.
Potom je nuncij Lingua blagoslovio svaku pojedinačnu postaju te samu kapelu.
Prvu misu u kapelu održao je umirovljeni varaždinski biskup Josip Mrzljak koji je blagoslovio oltar. U koncelebraciji je bilo petnaestak svećenika, među kojima su bili i franjevci pristigli iz svetišta Kalvarija Zebrzydowska, kao i svećenici na službama u Vatikanu, Kubi te u Zambiji.
Na početku homilije biskup Mrzljak je naglasio kako je Isusov zemaljski put obilježen od Betlehema preko Nazareta do Jeruzalema. „Vjernici su od ranijih stoljeća nastojali posjećivati ta sveta mjesta, a na poseban način Jeruzalem kao mjesto zadnjega Isusova boravka na zemlji. To je upravo ono što mi danas ovdje obilježavamo. To su ti zadnji dani, križni put kojim je Isus išao u Jeruzalemu, ali on ide i danas. I to je ono najvažnije što danas moramo ovdje vidjeti, kada god se nalazimo negdje u nekom svetištu, kada god dođemo, naći ćemo u velikim svetištima na posebna mjesta pobožnosti križnog puta, iako i u svakoj crkvi, kada uđete u crkvu vidjet ćete upravo tih 14 postaja križnog puta, da bi nas podsjetili na taj događaj koji se dogodio, ali koji se događa. To za nas kršćane nije samo prošlost, mi nismo danas ovdje zato da bismo se sjetili, mi nismo na satu povijesti, mi smo ovdje okupljeni kao oni koji vjeruju Isusu, okupljeni smo kao Božja djeca i promatramo Njegov život i put, jer je On to učinio za nas, On je to učinio za čovjeka. On je rekao ‘ja sam put istina život, ako idete onim putem koji ću vam ja pokazati, onda je to dobar put, ako vjerujete u istinu koju ja govorim, onda ste na dobrom putu jer to je prava istina’“, kazao je biskup Mrzljak.
„Pobožnost križnoga puta koju obavljamo i kada radimo ovakva svetišta, ‘male Kalvarije’, to činimo upravo zato da se sjetimo tih zadnjih dana ovog zemaljskog Isusovog života, ali i slavimo. Ne samo da idemo od postaje do postaje i promatramo Onoga koji nosi križ koji je nevino osuđen, promatramo i one ljude koji ga slijede i tješe. Tako iz postaje u postaju promatramo Isusov put, ali isto tako možemo promatrati i naš put, jer i mi smo ljudi koji putujemo ovoj zemljom kroz razne prilike i neprilike“, rekao je propovjednik te posvijestio kako je kroz ljudsku povijest vidljivo da Isus često puta pada pod križem posebno tamo gdje su ratna stradanja nevinih ljudi.
„Isusov put nas ohrabruje da poput Njega i mi znamo podnijeti i padove i teškoće koje možda netko smatra besmislenima“. U tom je kontekstu, naglasio kako će netko možda i ovo novosagrađeno mjesto netko smatrati besmislenim. „No, sigurno da u vjeri prepoznajemo kako je ovo i nadahnuće da se nešto tako učini, kao što i kada gradimo crkve. To nam daje i ohrabrenje za naš život, da i mi idemo tim putem kojim je Isus išao, jer sad isto bismo mogli i u našem životu promatrati sigurno i one trenutke utjehe koje Isus doživljava na posebna način. Bila je utjeha onda kada je s Njim i za Njim išla Njegova majka Marija. Možemo gledati i njezinu muku koju je kao majka morala podnijeti. Zato upravo ovaj oltar, gdje vidimo Mariju koja je žalosna, ali koja je tješiteljica kojoj se može doći po utjehu i pomoć, po zaštitu i ohrabrenje mogu doći svi u potrebi, možda i sve one žene, majke koje i danas doživljavaju sličnu sudbinu“, rekao je propovjednik te dodao: „Zar ne živimo i danas u nekom takvom vremenu kada majke moraju gledati djecu koju se ubija, koja još nisu ni došla na svijet? To su teškoće kroz koje prolazimo danas na ovom našem životnom križnom putu. Zato, dok blagoslivljamo ovo mjesto želimo da to bude mjesto gdje ćemo doživljavati utjehu, blagoslov, pomoć, ohrabrenje, snagu da možemo nositi i svoje životne križeve, svoje teškoće ali na Isusov način koji nije prigovarao nego koji je hrabro primio križ i nosio ga“.
Na kraju mise riječ zahvale uputili su domaći sin mons. Dario Paviša, tajnik apostolske nuncijature u Zambiji i na Malawiju te mons. Jan Maria Chun Yean Choong.
U ovoj prigodi je pročitano i pozdravno pismo nadbiskupa Henryka Mieczysława Jagodzińskog, apostolskog nuncija u Južnoj Africi, Lesotu, Namibiji, Eswatiniju i Botsvani koji je u znak duhovne povezanosti s novoizgrađenim kompleksom, ali vjernicima ovoga kraja za kapelu darovao relikviju sv. Ivana Pavla II.
Svetu misu zahvalnicu 14. rujna predvodio je mons. Paviša. U koncelebraciji su bili mons. Jan Maria Chun Yean Choong te župnik župa Budrovac i Kalinovac vlč. Ivica Gladoić.
U prigodnoj propovijedi mons. Paviša je vjernicima posvijestio važnost prepoznavanja onog bitnog u životima vjernika, tj. odbacivanja „viška“ čime se, kako je istaknuo, postaje oslobođen i otvoren za poticaje Božje.
U tom kontekstu se osvrnuo na završetak duhovno-vjerskog kompleksa. „Neću se osuditi reći da je to bio naš poticaj, nego Božji gdje smo se svi našli kao jedna obitelj: od onih koji su materijalno pomogli do onih koji su umjetničkim ili arhitektonskim okom i fizičkim praktičnim izvođenjem ovoga djela i podrškom, pa i medijskom i bilo kakvom drugom doprinijeli sretnom završetku. Svi smo mi zajedno rekli Bogu ‘da’. Tako smo svi zajedno učinili nešto na što nas je Bog potaknulo, maknuli smo višak i ostalo je ono bitno“. Mons. Paviša je na slikovit način objasnio kako je sa stupova kapele maknut višak drveta. „Znači nije ništa napravljeno novo, nego je iz tog stupa maknut višak. Tako je i u našim životima. Kad dođemo pred Blaženu Djevicu Mariju i pred Presveto, ne samo ovdje nego u bilo koju crkvu, pozvani smo maknuti onaj ‘višak’ u našem životu. No, nije lako u životu maknuti taj višak, a posebno u duhovnom smislu. Na ovo mjesto gdje se sada nalazi kapela, nekad smo nakon obrezivanja vinograda donosi ‘višak’. Da se ta loza nije porezala i ‘višak’ spalio, vinograd drugu godinu ne bi rodio. Dakle, bacimo danas na ovoj svetoj misi, i uvijek kada ćete tu doći, ‘višak’ u vašim životima pred Blaženu Djevicu Mariji, pred Gospodina u Presvetom. Bacimo sve ono što nas tišti, što nosimo na srcu. Nemojmo se bojati ostaviti višak i krenuti da bi smo mogli u srcu dobiti nešto novo. Tako je i ovaj brijeg, Čepelovac, Podravina dobila nešto novo. I nećemo se više diviti onima koji su to pokrenuli, koji su učinili, divit ćemo se samo jednome, a to je Blažena Djevica Marija i Isus. To je jedina svrha svega ovoga što smo učinili“.
Na kraju propovijedi mons. Paviša je ukazao na jedan detalj Križnoga puta. Na Dvanaestoj postaji ispod Isusovih nogu ugrađena je cigla sa Svetih vrata bazilike sv. Petra u Vatikanu koja su bila odzidana u prigodi otvaranja Velikoga jubileja 2000. „Naš mons. Jan je gledao otvaranje te Svete godine i skidanje cigli kojima su zazidana vrata nakon Jubileja otkupljenja (1983.) i odlučio se krstiti. Nakon 25 godina našao je jednu od tih cigli u antikvarijatu. Rekli bi jedna mala, neznačajna cigla koja je u trenutku odzidanja vrata bila ‘višak’, ali kad Bog intervenira u naš život, tad ona postaje zaglavni kamen, ključna prekretnica u životu, simbol susreta s Bogom. Jučer smo blagoslovili Križni put i kapelu, a danas na svetkovinu Uzvišenja Svetoga Križa zahvaljujemo na izgradnji, a ujedno se radujemo s našim bratom Janom, jer se on upravo na današnji dan prije 25 godina krstio. Zamolio je, da se ta cigla stavi na ovu Kalvariju, podno nogu Isusa Krista.“
„I mi smo u Godini jubileja otvorili vrata ‘Podravskom Jeruzalemu’ koje nas vodi do Nebeskog Jeruzalema. Koliko simbolike: samo smo se odmaknuli višak i ostalo je ono najvažnije, a to je Isus Krist u našemu životu“, rekao je na kraju mons. Paviša.
Na kraju mise riječ zahvale je svima uputio župnik Gladoić, a mons. Paviša je vjernike potaknuo da često dolaze na Križni put i pred Majku Mariju, ukazujući na simboliku slike. Naime, čudotvorna slika Majke Božje iz Kalvarije Zebrzydowske prikazuje Isusa i Mariju kojima se preklapa jedno oko. To simbolizira zajedništvo, da gledamo svijet Božjim okom, a da se utječemo Mariji kao našoj majci, kako joj se i u spomenutom svetištu rado utjecao Karol Wojtila, kada je ostao bez svoje zemaljske majke.
Svetoj misi je prethodila pobožnost križnoga puta koja je znakovito bila prva na putu Križa, ali i putu ljudskoga roda „Svi smo braća – Fratres omnes“. Stoga su u nakane uključeni svi oni koji će dolaziti na ovo mjesto da osjete milosti i duhovna dobra na zemlji. Također nakana je bila i za hrvatske branitelje, za sve koji su dali život za domovinu, ali i za pretke, svećenike i sve one koji su prenijeli dar vjere, kao i za nova duhovna zvanja svećenička i redovnička, za obitelji. Na poseban način nakana pobožnost, kao i svete mise bila je za papu Lava povodom njegovog 70. rođendana.
Ideja o izgradnji novog puta prema obiteljskom vinogradu i križnog puta uz novi put rodila se spontano prije nekoliko godina, 2016., za vrijeme Jubileja Milosrđa, a iskristalizirala 2020. godine po objavljivanju enciklike pape Franje „Fratelli Tutti“-„Svi smo braća“. Upravo naziv križnog puta dolazi od te Papine enciklike na latinskom „Fratres omnes“, a potiče na zajedništvo, na suživot i da na ovoj zemlji, iako smo globalno povezani, nismo povezani samo na ekonomskoj razini nego na onoj vjerskoj, i ta unutarnja povezanost je prva. Idejni začetnik projekta „Podravski Jeruzalem“ su mons. Paviša te i mons. Choong.
Kamen temeljac križnog puta položen je u temelje prve postaje na blagdan Gospe Snježne, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, 5. kolovoza 2021. godine. Blagoslov za početak radova i polaganje povelje u kamen temeljac izvršio je vlč. Ivica Gladoić, upravitelj župe Uznesenja BDM, Budrovac i župnik župe sv. Luke ev. Kalinovac. Kipove je izradio umjetnik Krunoslav Posavec iz Podravskih Sesveta, koji izrađuje kipove od drveta sa motornom pilom. Na križnom putu nalazi se pedesetak kipova u ljudskoj veličini. Isus i Blažena Djevica Marija prikazani su prema tradicionalnoj pučkoj pobožnosti, a svi ostali likovi prikazani su u različitim narodnim nošnjama, pa je tako zastupljeno 25 zemalja.
Duhovno-vjerski kompleks „Podravski Jeruzalem“ zaokružen je kapelom „Gospe od Kalvarije“ koja je izgrađena u obliku latinskog križa. U gornjem dijelu je zatvoreni dio kapele, a desno i lijevo krilo te glavna lađa su otvoreni. U kapeli se nalazi replika čudotvorna slika iz poljskog svetišta Kalwaria Zebrzydowska. Slika je stigla posredstvom nadbiskupa Henryka Mieczysława Jagodzińskog, apostolskog nuncija u Južnoj Africi, Lesotu, Namibiji, Eswatiniju i Botsvani koji je darovao i relikviju sv. Ivana Pavla II. Sliku je naslikao fra dr. sc. Cyprian Moryc, OFM, čuvar svetišta Kalwaria Zebrzydowska, a poklonila ju je prof. Ewa Kucharska. U spomenutom svetištu 29. studenog 2024. sliku je blagoslovio pomoćni krakovski biskup mons. Robert Józef Chrząszcz. U Hrvatsku je slika stigla 15. prosinca 2024., da bi slijedeći dan na zornicu bila svečano unesena u župnu crkvu sv. Luke, ev. u Kalinovcu i tu se nalazila do 12. rujna kada je svečano prenesena u novosagrađenu kapelu. Ovaj duhovno-vjerski kompleks, tj. Križni put i kapelu blagoslovio je 13. rujna nadbiskup Giorgio Lingua, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj, dok je oltar kapele blagoslovio mons. Josip Mrzljak, umirovljeni biskup varaždinski. Križni put i kapela izgrađeni su darovima dobročinitelja iz podravskog kraja, Hrvatske i cijeloga svijeta. (kta/m.b.)
